Silvio Marić bio je ponajveća Dinamova zvijezda 90-ih. Iz Dinama je u velikom transferu prešao u tada vrlo jaki Newcastle. Igrao je još za veliki Porto i Panathinaikos, pa se ponovno vratio u Dinamo i okončao karijeru. Za hrvatsku reprezentaciju upisao je 19 nastupa i s Vatrenima je osvojio brončanu medalju na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
Jedan je od najomiljenijih „enfant terriblea“ hrvatskog nogometa. Ljubimac Dinamovih navijača, i ne samo Dinamovih, voljeli su ga i suparnički zbog osebujnog, često neukrotivog karaktera, ali i dječački iskrene duše. Zanimljiv, nekonvencionalan, nadasve duhovit i uvijek spreman na šalu. Na terenu je bio žestok, ali poslovično u granicama fair-playa. Takvog ga pamtimo iz igračkih dana.
Kopačke o klin objesio je u ranim tridesetima, prije petnaestak godina. Dugo je bio izvan profesionalnog nogometa, no prije pola godine odlučio je prihvatiti mjesto sportskog direktora Rudeša, ambicioznog zagrebačkog kluba u Supersport Prvoj NL, najvećeg favorita za ulazak u elitni rang hrvatskog nogometa. U međuvremenu je dao ostavku, pa se prije nekoliko tjedana ponovo vratio u Rudeš, ali ovaj put na poziciju glavnog trenera.
Popularni Mara dugo je izbjegavao medijske istupe, no povratkom u nogometnu arenu ponovno je na dispoziciji sedmoj sili. Spremno je pristao na poduži videointervju za gol.hr. I dalje je silno duhovit, ali ipak osjetno ozbiljniji nego kada je bio igrač, što je i logično s obzirom na to da vrijeme radi svoje, a trenerski posao je nešto posve drugo.
Silvio Marić o Bruni Petkoviću: „Strašan je igrač, volio bih mu biti mentor“
Za gol.hr prokomentirao je, među ostalim, uspjehe hrvatske reprezentacije u Ligi nacija, a dotakao se i Dinamova napadača Brune Petkovića.
Mnogi vuku paralele između vas i Brune Petkovića. Ne prema stilu igre i poziciji, već po osebujnosti, buntovničkom karakteru, stilu života, ljubavi prema slatkom životu… Obojica ste u Dinamu imali status ponajvećih zvijezda. Vidite li sebe u njemu na neki način?
„On je strašan igrač. Kao igrača jako ga cijenim. Ja bih volio da mu budem mentor. Kad bi to bilo moguće, naravno. Volio bih biti s njim cijeli tjedan, govorio bih mu neke stvari, a on ako prihvati, prihvati, ako ne, ne. Volio bih da ga vodim jer on ima strašne igračke kapacitete. To je igrač koji može praktički sam pobijediti protivnika na visokoj razini. To malo igrača može“, kaže Marić i nastavlja.
„Vjerujem u njega, on je osebujan lik, znam da voli biti i taj hakler, voli više dodati nego zabiti… Ima te neke svoje stvari, a da to nema, ne bi bio takav. Rijetko sam vidio napadača da ima takve tehničke mogućnosti i da ima viziju da voli odigravati te lopte. Napadači su obično malo sebični, pucat će i iz mrtvog kuta. On nije takav. Voli toliko pomagati veznima da ga nerijetko nema tamo gdje treba biti – u šesnaestercu."
"Petković mora reći: 'Ja sam killer i došao sam vas pomesti'"
Marić ističe:
"A to mu treneri zamjeraju jer nije desetka nego devetka. Treneri traže od njega da se ne izvlači, da češće sudjeluje u završnici, da bude pred golom i slično. Sve to znam, ali kažem, Petković je strašan igrač. Ako bude fit, a vidim da se vraća u formu, na Svjetskom prvenstvu može biti jedan od glavnih igrača.“
Neki će reći da Petković morao promijeniti odnos prema radu i treningu ako želi napraviti transfer u veći inozemni klub.
„Mislim da on prije svega mora promijeniti odnos prema tom, uvjetno rečeno, 'killerizmu'. Otprilike ovako mora reći: 'Dečki, ja nisam došao tu zafrkavati se, došao sam zabiti dva gola, dvaput asistirati i idem doma.' Znači da ima jasan cilj, da je došao pobijediti i da je samo na to fokusiran. Nije se došao igrati, sad će malo tebi, pa njemu, nego je došao reći: 'Ja sam killer i došao sam vas pomesti.' Pristup mu mora biti odlučan, čvrst: 'Imam te kapacitete, ne lebdim i fokusiran sam na pobjedu'“, zaključio je Marić.
