Momčad Tottenhama će do kraja sezone još jednom voditi Ryan Mason. Nakon teškog poraza od Newcastlea (6:1), klub je raskinuo s privremenim menadžerom i ranijim asistentom Antonija Contea, Cristianom Stellinijem, kojem je pomagao upravo Mason.
Ovom 31-godišnjaku bit će to drugi mandat na klupi Spursa, nakon što je već završio sezonu 2020./21., nakon otkaza Joseu Mourinhu, tada postavši najmlađi menadžer u povijesti Premier lige. Ostvario je tada četiri pobjede i tri poraza, nakon čega je usmjeren na mjesto glavnog trenera mlade momčadi.
Cilj je obraniti trenutnu poziciju
Sad će još jednom dobiti priliku završiti sezonu, u kojoj je Liga prvaka vjerojatno pobjegla, no Aston Villa, Liverpool i Brighton ozbiljno im pušu za vratom i pokušavaju oduzeti mjesto u Europskoj ligi.
Ono što je posebno kod Masona, produkta kluba i nekadašnjeg igrača sa 69 nastupa u Premier ligi, je razlog zašto je tako rano završio u trenerskim vodama.
2017. godine, dok je nastupao za Hull City, tada 26-godišnji Mason doživio je sudar glavama sa stoperom Chelseaja, Garyjem Cahillom. Ono što je na prvu izgledao kao običan sudar rezultiralo je teškom frakturom lubanjem te na kraju završetkom njegove igračke karijere. A to je između ostalog nešto na što će uspomenu nositi cijeli život.
Bila je to njegova prva sezona u Hullu, nakon što je napustio Tottenham, gdje je samo dvije sezone ranije sjajnim partijama dogurao i do reprezentacije Engleske. No, ozljeda ga je nakon povratka bacila u drugi plan pa je sreću potražio na drugom mjestu. Nažalost, u toj utakmici protiv Chelseaja, dogodilo mu se suprotno.
"Bol je bila kao da mi je bomba eksplodirala u glavi"
"Izveli su korner. Lopta je dolazila, a ja sam krenuo riješiti je u čistom skoku. Odjednom sam osjetio neku silu kako prolazi kroz moju lubanju. Bila je to najgora bol koju čovjek može zamisliti. Ljudi bi mislili da se ne sjećam, no jako dobro pamtim. Sjećam se boli i toga kako liječnik dolazi do mene, nakon čega smo prošli kroz standardni pregled ozljeda glave. Tijelo mi se počelo ponašati onako kako se ponaša u panici i kad zna da nešto nije u redu. Bol je bila kao da mi je bomba eksplodirala u glavi", pričao je Mason još 2018. za Four Four Two, nastavivši:
"Naš liječnik Mark Waller je povukao neke velike odluke koje su itekako utjecale na moj oporavak. Odmah je prepoznao frakturu lubanje i potencijalne ozljede mozga. Desna strana mog lica je pala i bio sam paraliziran. Vozač hitne pomoći je htio u najbližu bolnicu, no liječnik je zahtijevao da idemo u veliku St. Mary bolnicu. To je odluka koja mi je vjerojatno spasila život. Da smo otišli u neku bližu, oni bi me vjerojatno prvo snimili i tek onda poslali tamo, a tu bih izgubio dragocjeno vrijeme. Ovako sam 61 minutu nakon udarca već bio na operacijom stolu."
Na teren se nije uspio vratio, ali zato mu je njegov Tottenham, klub u kojem je rastao u generaciji svog jako dobrog prijatelja i suigrača, Harryja Kanea, vrlo brzo ponudio posao u klubu.
No, prije toga je prošao svojevrsnu zdravstvenu kalvariju.
"Šapat je bio kao vrisak, spavao sam 20 do 22 sata dnevno"
"Iduće čeka se sjećam je buđenje. Sve mi je bilo mutno i osjetio sam veliku količinu boli. Smetala mi je buka pa su me premjestili u vlastitu sobu, no nije pomoglo. Morao sam biti u potpunoj tišini, jer već mali zvukovi su bili previše. Sestra koje šaputaju u hodniku su mi djelovale kao vrištanje u uho. Spavao sam vjerojatno 20 do 22 sata na dan. Budili su me da me testiraju, no većinu vremena sam spavao. Oporavak od takve ozljede je težak.
Znao sam da imam nešto u glavi, no tek šest mjeseci nakon svega su me doktori doveli na razgovor i ispričali mi što su sve radili. Da su to ranije napravili, nisam siguran da bih sve pohvatao. Ukupno u glavi imam 14 metalnih pločica, 28 vijaka, a imao sam i 45 spajalica preko ožiljka na glavi. Njihovo vađenje nije bilo nimalo ugodno", ispričao je.
Danas uspijeva voditi normalan život i graditi trenersku karijeru, gdje se jednog dana svakako vidi na klupi Tottenhama kao pravi trener, a ne kao vatrogasac do kraja sezone. No, igranje lopte glavom mu više nije opcija.
Nadao se vratiti nogometu, no pregledi s početka 2018. godine otkrili su mu teško prihvatljivu istinu, da bi već nakon pola godine mogao oboljeti od teške demencije i epilepsije.
Bio je vrlo perspektivan igrač, koji se nadao kroz Hull vratiti na najviši nivo. Nažalost po njega, jedan naoko običan nogometni duel ne samo da mu je prekinuo karijeru, nego je mogao proći fatalno po njega. Srećom nije, i danas imamo priliku pratiti njegov trenerski razvoj.
