Jedan od nogometaša koji je obilježio posljednje desetljeće 20. stoljeća svakako je bio Romario. Ubojiti napadač u fokusu svjetske javnosti nije bio dugo, tek nekoliko sezona, ali i one su bile dovoljne da mnogima uđe u svijest kao jedan od najboljih. Posebno ga pamtimo sa Svjetskog prvenstva 1994. u SAD-u kada je s Brazilom osvojio naslov i išao u povijest.
Tri vijesti o kojima se priča
Nevjerojatna lakoća zabijanja bila je vidljiva na terenu, kao i u statistikama. U pet sezona u PSV-u zabio je 165 pogodaka u 167 nastupa, treći je strijelac brazilske reprezentacije nakon Pelea i Ronalda, a u prvoj je (i jedinoj cijeloj) sezoni u dresu Barcelone zabio 30 pogodaka u 33 odigrane utakmice.
''Cruyffova Barca bolja od Pepove''
Danas se bavi politikom, ali se sjeti slavnih igračkih dana. Za Sport TV je tako jučer izjavio kako misli da je igrao u najboljoj Barceloni svih vremena. Stigao je u katalonsku metropolu 1993. godine nakon čudesnih pet sezona u Eindhovenu gdje je osvojio tri titule prvaka.
Johan Cruyff složio je za tadašnje pojmove ''Dream team'' koji je osvojio naslov prvaka, ali je neočekivano brutalno nokautiran u finalu Lige prvaka od Milana kojeg su svi redom podcijenili.
''Slagao sam se sa Stoičkovim, Laudrupom i Koemanom. Bila je to momčad bolje od one Pepove. I on je bio sa nama. Real je bio tada također dobar, kao i sada'', rekao je Romario koji je u El Clasicu na Camp Nouu zabio hat-trick u 5:0 pobjedi protiv Reala.
Tvrdi kako su Real i Barca tada imali bolju konkurenciju.
''Tada su rivali bili bolji. I tada je bio jaki Atletico, ali i Real Sociedad.''
Kratko trajao na najvećoj sceni
No Romario se poput njegovog sunarodnjaka Ronalda par godina kasnije, nije dugo zadržao na Camp Nouu. Brazilske zvijezde, poput Ronaldinha i Neymara, teško su ukrotive. Romario je klub napustio samo godinu i pol nakon svog dolaska. U siječnju 1995. njegov odnos Cruyffom nije preživio.
On tvrdi kako je zov domovine za njega ipak bio prejak.
''Nikad nisam zažalio što sam otišao. Nakon osvajanja Svjetskog prvenstva vratio sam se u Brazil na desetak dana i bio sam oduševljen pažnjom koju sam dobivao od mojih sunarodnjaka. Kad sam se vratio osjećao sam kako trebam moju zemlju. Bio sam jedan od rijetkih tada koji nisu potpisivali bogate ugovore jer sam htio biti sretan.''
Nekoliko mjeseci kasnije Romario je stigao u Flamengo. No samo na jednu sezonu jer očito se zasitio domovine kada je otišao u Valenciju. Ni tamo se nije smirio pa se opet vratio u Flalemngo, pa nakon dvije godine prešao u gradskog rivala Vasco da Gamu. Potom je dvije sezone odigrao za treći veliki klub iz Rio de Janeira, Fluminense pa otišao po novac u Saudijsku Arabiju, SAD-u i Australiju do još jednog, konačnog povratka u Brazil.
Barcelona se nakon njegovog odlaska nakon nekog vremena zadovoljila nekim novim Brazilcem iz PSV-a, ali to je jedna druga priča…
