Jedna od najneslavnijih epizoda nekog trenera u povijesti engleskog, a možda i svjetskog nogometa, svakako su 44 dana koliko je Brian Clough proveo kao trener Leeds Uniteda.
Karizmatični trener, koji je nešto ranije napravio čudo, sam od nule stvorivši momčad Derby Countyja s kojom je prvo izborio promociju u elitni rang, a pnda došao do titule prvaka, preuzeo je momčad od Dona Revieja, legendarnog trenera koji je odlučio napraviti korak naprijed i preuzeti reprezentaciju Engleske nakon što je istu napustio Alf Ramsey.
Izvrijeđao vlastitu momčad čim ju je preuzeo
Revie je Leeds vodio 11 godina te je stvorio vrlo čvrstu momčad, koja je osvojila dva prvenstva i jedan FA Cup pod njegovim vodstvom. No, osim čvrste, bila je to vrlo gruba momčad, čiji se nogomet više bazirao na opstrukciju nego kreaciju, a niti sportski duh im nije bio u prvom planu.
Clough, poznat kao srdačan, ali kroz izjave kontroverzan tip, preuzeo je momčad i odmah najavio kako će ih promijeniti. Čak je javno vrijeđao igrače, u prvom planu zvijezde Billyja Bremnera i Johnnyja Gilesa, nazivajući ih grubijanima od kojih će on napraviti fine momke.
Da, Clough je bio netko tko je uvijek potencirao fair play, sportski duh, ali i atraktivan te lepršav nogomet. I od toga nije nikad odstupao, pa čak niti dolaskom u potpuno suprotnu momčad.
To je rezultiralo tako da je u svlačionici odmah dobio neprijateljsku atmosferu, a naravno da od igrača nije dobio poštovanje nego netrpeljivost. To se sve očitovalo kroz izvedbe na terenu, gdje je Leeds u osam utakmicu upisao tek jednu pobjedu, četiri neodlučena susreta i tri poraza.
Nije bilo nikome čudno što je Clough otišao brže nego je došao. Nakon samo 44 dana.
Ponovno start iz druge lige i najljepša moguća priča
Četiri mjeseca kasnije preuzeo je klupu Nottingham Foresta u drugoj ligi i ispisao povijest. Dvije godine nije uspio izboriti promociji, no nova suradnja s Peterom Taylorom, čovjekom s kojim je napravio čudo u Derbyju, a koja se dogodila u ljeto 1976. godine, rezultirala je senzacijom.
U sezoni 1976./77. Forest je izborio promociju, a onda je odmah prve sezone u najvišem rangu došao i do titule prvaka. Titulu prvaka nije uspio obraniti iduće godine, ali je zato došao do Kupa prvaka i Liga kupa.
Kao branitelja naslova Kupa prvaka ponovno su ušli u natjecanje te ga još jednom osvojili, čime su postali jedini klub u povijesti nogometa koji u svom vlasništvu ima više titula prvaka Europe nego prvaka domaće lige.
18 godina u klubu čiji je postao simbol
Clough je vodio Forest punih 18 godina, ali rezultate iz tih sezone više nije uspio ponoviti. Posebno nakon što je Taylor napustio klub 1982. godine te se privremeno umirovio, prije nego je preuzeo Derby County, što je rezultirali zahlađenjem odnosa između njih dvojice, a to se nije promijenilo sve do Taylorove smrti 1990. godine.
Clough je došao na pogreb, a kasnije je otkrio kako mu je najveće žaljenje u životu to što nije sredio odnos s vjerojatno najvažnijim čovjekom cijele njegove karijere.
Nogometni analitičari tvrde kako je Clough bio onaj tko je momčad motivirao i stvarao kemiju, ali da je Taylor bio nogometni mozak, čovjek koji je igrače individualno doveo do njihovih maksimuma.
Do 1993. godine, kad se umirovio, Clough je još triput uspio osvojiti treće mjesto u prvenstvu, a u vitrinu je stavio dva Liga Kupa. Nažalost po njega, FA Cup je ostalo natjecanje koje nije uspio osvojiti, a s Forestom je zaigrao u jednom finalu.
Neponovljiv, karizmatičan i netko koga je teško bilo ignorirati. Clougha Englezi zovu najboljim izbornikom reprezentacije koji to nikad nije postao, što je također jedno žaljenje, ne toliko njega koliko nacije koja ga je u uglavnom obožavala.
Brian Clough preminuo je u rujnu 2004. godine, u 69. godini, od raka želuca, zbog kojeg je samo nekoliko dana ranije primljen u bolnicu. Njegovog pogrebu prisustovalo je 14 tisuća ljudi, no interes je bio puno veći.
Velika Kalinićeva želja odlazi u La Ligu? Žele ga dva kluba
Mladi hrvatski košarkaš profitirao odlaskom u Srbiju, sad je briljirao protiv Euroligaša
Proslavljeni srpski rukometaš: "Da smo izgubili od Hrvata, ne bi nas oprali ni Sava ni Dunav"
