Teško vrijeme zahtijeva teške odluke ili u originalu "Desperate times call for desperate measures". Bolje zvuči na engleskom, no ništa to neće značiti navijačima Hajduka koje je danas dočekala vijest o smjeni Lukše Jakobušića.
Slikovito rečeno, tri glave ovih su dana bile na panju, a onda je pala ona koja se činila najsigurnijom.
Pao je predsjednik koji će u povijesti Hajduka biti zapisan po nekim sjajnim postignućima, nekim neočekivanim potezima, pokojom bizarnom izjavom, ali na kraju time što nije ispunio obećanja dana navijačima kad je svoju funkciju preuzeo.
U ovom ćemo se tekstu ipak osvrnuti na tri stavke koje su ga najviše obilježile.
Dva trofeja u posljednje dvije sezone
Jakobušić nije uspio vratiti Hajduk na tron hrvatskog ligaškog nogometa, no vratio ga je u vrh i borbu za titulu. Navijači Hajduka dugo nisu gajili nadu u titulu kao u posljednje dvije, pa recimo čak i tri sezone. Ove sezone možda još i najduže te najoptimističnije, iako će na kraju ona biti neuspješnija od prethodne dvije.
No iskorak se vidio kod osvajanja dvaju naslova pobjednika Kupa, od kojih je posebno vrijedan bio onaj prvi, ostvaren na Poljudu. Hajduk je prvi put od 2005. godine osvojio trofej dvije sezone zaredom.
Na krilima tih rezultata stvorena je nova, dugo neviđena euforija, koja je potrajala i koja zapravo još uvijek nije potpuno ugašena. No Jakobušić neće biti onaj koji će s pozicije čelnika kluba svjedočiti paljenju nove iskre nade u proslavu titule pod Marjanom.
Livaja, povratak legendi i dva ovosezonska velika transfera
Lukša Jakobušić dobro je radio na polju dolazaka u klub i tu je donio navijačima puno lijepih trenutaka.
Doveo je Darija Melnjaka, koji se pokazao kao veliko pojačanje, a na mala vrata vratio je u klub Marka Livaju i napravio nešto što u Hajduku dugo nije viđeno.
On je u proljeće 2021. godine zaigrao na takvoj razini da je u Splitu nastala ludnica poznata kao "Livaja, ostani", a koja je na kraju dovela do ugovora za igrača koji je postao svojevrsna personifikacija trenutačnog Hajduka. I svi znamo što on sada za Hajduk znači.
Iduća velika priča bio je povratak u klub Nikole Kalinića, koji je donio i novi način predstavljanja pojačanja. To je bila i potvrda ambicija da Hajduk bude ono što je u domaćim okvirima uvijek bio. Naravno, što se tiče rezultata, ono drugo nikad nije bilo upitno.
Dolazak je objavljen videom o kojem se dugo pričalo te koji je postao svojevrsna smjernica mnogim domaćim klubovima kako se to radi.
Ogroman posao napravljen je dovođenjem Mihaela Žapera iz Osijeka, što je vjerojatno najveći Hajdukov transfer unutar HNL-a u posljednjih deset ili više godina.
Ipak, san navijača ispunio se povratkom Ivana Perišića. Dugo se to kuhalo, a na kraju je odrađeno u trenucima kad je nastalo svojevrsno zatišje.
Ivan je tako napokon debitirao u seniorskoj momčadi svoga kluba. Ne u najboljim trenucima, no tu je, a navijači se sad nadaju da će i ostati.
Svojevrsna velika pobjeda bio je i dolazak Josipa Brekala, kojeg su na neki način preoteli njegovu Dinamu iz ruku.
Bilo je tu još nekih vrijednih i zvučnih transfera, poput Filipa Krovinovića, Filipa Uremovića, Laszla Kleinheislera, Ferra ili na kraju vrlo uspješno prodanog Jana Mlakara. Bilo je i nekih promašaja, no sam pogled na transfernu politiku izgleda dobro.
Činjenicu da neke pozicije ipak nisu bile dovoljno dobro pokrivene možda je ipak potrebno plasirati na adresu sportskog direktora.
Bizarna izjava o smjeni Dambrauskasa, odricanje Karoglana zbog Leke
Treneri su posebna priča. Dočekao ga je Hari Vukas, kojeg je privremeno zamijenio Borom Primorcem pa Tonijem Golemom. Možemo reći kako je Jakobušićev prvi pravi trener ipak bio Paolo Tramezzani, doveden u siječnju 2021. godine.
Talijan je obavio dogovoreni posao pa je pred iduću sezonu zamijenjen Jensom Gustafssonom, koji se pokazao kao promašaj. No njegovo dovođenje nešto je što također ide na adresu sportskog direktora.
Gustafssona je u studenom 2021. zamijenio Valdas Dambrauskas, koji se pokazao kao pogodak. Litavac je podigao igru momčadi, donio rezultate, vratio Hajduk u borbu za sami vrh te osvojio spomenuti Kup.
Smijenjen je nakon slabijeg ulaska u iduću sezonu, ali uz uglavnom neslaganje navijača, koji su vjerovali da je kriza kratkoročna te da je Valdas može riješiti. A onda se pojavila bizarna Jakobušićeva izjava koju mu mnogi nisu zaboravili.
"Za mene je utakmica sezone bila Superkup s Dinamom. Mi smo mogli uzeti dva naslova u samo 42 dana, pa to Hajduk nije napravio godinama. Za mene je to bila najvažnija utakmica, 42 dana mislio sam samo o tome, svaku sam noć spavao s tom mišlju. Prvo bih ujutro kazao Superkup, a onda bih se probudio. Onda se dogodilo da smo izgubili Superkup. Sad mi je žao što Valdasa tada nismo smijenili", rekao je Jakobušić i sve zapravo šokirao.
Dambrauskasa je zamijenio Mislavom Karoglanom, koji je u 12 susreta upisao osam pobjeda i četiri neodlučena susreta, a onda je i njega unatoč tome smijenio da bi iskoristio priliku postaviti Ivana Leku.
Leko se pokazao kao neuspjeh. Izvan svog Splita vrlo uspješan trener ipak nije uspio uskladiti svoj karakter, momčad koju je imao i nogometne filozofije kakvih se sam pridržava.
Što se dogodilo kad je Leko ostao bez posla? Jakobušić je vratio Karoglana rekavši da je bio njegovo jedino rješenje te je time sam priznao svoju pogrešku što mu nešto manje od godinu dana ranije nije dao puno povjerenje.
Podigao Hajduk gdje dugo nije bio, pao zbog (nerealnih) ambicija
Na kraju odlazi prije Karoglana, koji je zapravo bio njegov projekt, na kraju se pokazao izuzetno neuspješan.
Sve u svemu, riječ je o čovjeku koji je podigao Hajduk ondje gdje dugo nije bio, ali neispunjenje svih ambicija, na koje će mnogi čak reći da su bile nerealne, koštalo ga je odlaska iz kluba prije kraja mandata, odnosno prije 31. listopada.
Je li ovo bila još jedna greška Hajduka, saznat ćemo u narednim mjesecima.
