Prijelazni rok u hrvatskom ligaškom nogometu traje nešto dulje nego u većini liga, no napokon je i on završio. Istina, klubovi i dalje imaju pravo pojačavati se slobodnim igračima, odnosno onima ugovorima nevezanim niti s jednim klubom, ali recimo da su rosteri momčadi kompletirani.
Ili bi barem takvi trebali biti, budući da su svi klubovi imali dovoljno vremena za riješiti sve pozicije koje su smatrali tankima, dovoljno vremena za pregovore s prvim opcijama te nakon toga okretanje onim rezervnim varijantama, koje bi svi trebali imati.
Osijek je odradio najlošiji posao
No, dojam je da se u NK Osijeku to nije napravilo. Dovoljno je pogledati roster, popis igrača koji su napustili klub i onih koji su u njega došli te pregled po pozicijama, da bi se zaključilo kako nešto tu ne štima.
Osim toga, dovoljno je bilo slušati najave sportskog direktora Ivice Kuleševića, pa i trenera Stjepana Tomasa, o broju igrača koji je trebao doći. I to još od prve ovosezonske konferencije za medije. Ne treba puno analize za reći kako Kulešević nije odradio što je najavio, odnosno da nije adekvatno odradio svoj glavni posao.
To je svakako dojam koji cijela situacija ostavlja, no naravno da je potrebno to sve detaljno analizirati prije donošenje ikakvog konačnog zaključka.
Od proljeća otišlo preko deset prvotimaca
Krenimo s popisom igrača koji su napustili klub i tu se ne možemo ne osvrnuti već na ono što se dogodilo početkom proljeća. Klub je tada osigurati hitno potrebna sredstva prodajom nekoliko nositelja igre. To su bili Dion Drena Beljo, Laszlo Kleinsheisler, Danijel Lončar i Ivica Ivušić, a kasnije je otišao i Mile Škorić. Međusobnim dogovorom klub su napustili Karlo Bartolec, Jose Antonio Caro i Antonio Mance.
Ove sezone slobodni igrači postali su Marin Leovac, Mario Jurčević, Mihret Topčagić i Diego Barri, a prodani su Adrian Leon Barišić, Jevhen Čeberko, Mirlind Daku te posljednje Mihael Žaper. Također, nakon što je od početka sezone redovno dobivao priliku s klupe, otpušten je i Josip Špoljarić, s kojim je u velječi produžen ugovor do 2025. godine. Bizarno, zar ne?
Posudba dva klinca bez davanja prave prilike
Na posudbe je poslano nekoliko igrača, gdje prije svega vrijedi istaknuti 19-godišnjeg Šimuna Mikolčića, iza kojeg je sjajna drugoligaška sezona u Cibaliji (30 utakmica, po pet golova i asistencija) te koji je ove sezone bio na klupi u više susreta, no nije dobio priliku. Također, još jedan bizaran potez je Stefanos Evangelou. Ovaj grčki stoper od proljeća je trenirao s momčadi, ljetos je napokon potpisao ugovor, upao u prvi sastav, odigrao šest utakmica, da bi nakon toga bio posuđen u ZTE Zalaegerszeg.
Na posudbi je završio i 19-godišnji Ivan Cvijanović, koji je odmah zauzeo poziciju u udarnom sastavu Šibenika. Za njega vrijedi spomenuti kako je već odavno označen kao jedan od najvećih talenata kluba te kako igra na poziciji lijevog bočnog, gdje Osijek na početku priprema nije imao niti jednog igrača. Teško je shvatiti zašto se ovom igraču već sad nije dala prilika, posebno jer zbog ozljede nije mogao u pravom omjeru participirati na pripremama.
Kulešević dobio težak posao, ali i jako puno vremena
Iz prethodnog odlomka je jasno kako je Ivicu Kuleševića čekao težak posao, no činilo se kako je olakšan činjenicom da je financijska struktura kluba pokrivena, ali i time što se nakon toga na nekim transferima zaradilo.
Na kraju je Osijek završio prijelazni rok bez da je potrošio ijedan euro za neku odštetu, a s obzirom na sve odlaske i broj igrača, doveden je apsolutno nedovoljan broj novih kandidata za udarni sastav. Neki koji su došli ranije zasad nisu potvrdili razinu kvalitetu potrebnu za ispunjenje klupskih ambicija, dok su poneki došli posljednjih dana i njih tek treba evaluirati.
Imao je Kulešević puno vremena za nešto odraditi i nije to loše krenulo. Došli su Ukrajinac Drambaiev na lijevi bok, a Brazilac Renan Guedes nominalno na desni, stoperska pozicija pojačanja je armenskih reprezentativcem Styopom Mkrtchyanom, a kao kapitalac je predstavljen Petar Pušić. Pušić je dobio odmah mjesto u udarnom sastavu, da bi do danas prešao u opciju s klupe.
Navijači su dugo vremena čekali prava pojačanja
Uslijedila je onda pauza koja je uzrokovala glavobolje svim navijačima koji su s nestrpljem čekali pojačanja. I onda je desetak dana pred kraj prijelaznog roka stigla najava da dolazi još najmanje pet igrača, kojima bi se trebale pokriti deficitarne pozicije. Prije svega lijevi bok, zadnji vezni te napad, gdje su ostali tek na Ramonu Mierezu. Da, Osijek nema na popisu seniorske momčadi nijednog centralnog napadača osim Argentinca.
Potrebno je ipak spomenuti kako je uprava kluba, krenuvši od predsjednika Ferenca Sakalja, po pitanju transfer politike cijelo vrijeme šutjela pa tako nismo dobili potvrdu da trener i sportski direktor uistinu imaju njihovu podršku. Za usporedbu, pogledajte samo koliko se, što vidimo kroz medije, sportskom politike bave čelni ljudi Hajduka i Rijeke. U Dinamu se trenutno radi nešto drugačije, ali poslovi su se očito obavili.
Kako su završile te najave? Dovedena su tri igrača, od čega su dvojica stoperi. Andre Duarte i Jovan Manev. Izgleda to kao dobar posao, posebno nakon prevelikog broja primljenih pogodaka u dosadašnjim susretima, posebno na gostujućem terenu. No, bitno je ono što se dogodilo osim toga.
Najzvučnije pojačanje došlo je na najbolje popunjenu poziciju!?
Osim njih dovedeno je najzvučnije pojačanje, Ukrajinac Denys Garmash, 33-godišnji dugogodišnji prvotimac kijevskog Dinama. Čak i kad uzmemo u obzir njegove godine, moramo priznati da je riječ o pravom kapitalcu za HNL prilike i dobrom poslu Kuleševića.
Osim po jednoj činjenici. Garmasheva primarna pozicija ona je gdje je Osijek najpokriveniji. Ona gdje igra Mijo Caktaš, strijelac sedam prvenstvenih pogodaka u sedam utakmica, a opcije su također Pušić i Ivan Fiolić. Može Garmash i na lijevu stranu, gdje su Kristijan Lovrić i Nail Omerović, čak i niže u sredinu, ali sve su to pozicije koje nisu bile problematične pred završetak prijelaznog roka.
Ostali igrači na kojima se radilo, u prvom planu Enis Čokaj i Komnen Andrić, ostali su izvan Opus Arene, a Kulešević jednostavno nije imao preostale opcije te je Stjepanu Tomasu ostavio naoko i dalje kvalitetnu, ali zapravo vrlo krnju momčad, koja jednom ili dvije ozljede može biti drastično oslabljena.
Lijevi bok, zadnji vezni i napadač su kritične pozicije
Na lijevom je boku tako Drambaiev ostao sam, a on je dosad pokazao velike probleme u obrambenom dijelu igre, tako da se u posljednje vrijeme na toj strani koristi Renana Guedesa, igrača dovedenog da igra desno. Srećom, Šime Gržan ove sezone igra nogomet života pa je pitanje desnog bočnog zasad neupitno.
Stoperi su Slavko Bralić, Mkrtchyan, Duarte i Manev, dakle jedan igrač koji je proljetos bio na posudbi te tri nova, od kojih je jedan dobio desetak minuta protiv Dinama, a drugi u Osijek još svojom nogom nije zagazio.
Na zadnjem veznom je trenutno prva opcija Petar Brlek, dok kapetan Vedran Jugović ulazi s klupe, nakon što je potvrđeno da konstatno 90 minuta u Tomasovom sustavu više ne može redovno igrati. Iako je pokrivena, ta pozicija ipak izgled podosta kritičnije od drugih. Nije jednostavno niti na desnom krilu, gdje je Domagoj Bukvić siguran, ali ozljedom Kristijana Fućka je ostao bez prve alternative. No, može to odigrati Pušić te čak Omerović i Gržan, ako baš ne bude druge opcije.
Za Miereza na cijelom rosteru ne postoji zamjena
No, što je s napadom? Ramon Mierez ostao je sam u sezoni gdje je klub prodao Dakua, Fućak se ozlijedio, a Špoljarić je, iako dosad korišten, jednostavno pušten u Mađarsku. Kakva je to strategija? Osijek će morati po napadača na tržište slobodnih igrača, no pitanje je što je tamo moguće dovesti. Popunjavanje kadra ili nekoga tko to uistinu može odigrati na pravi način kad Mierez bude eventualno ozlijeđen ili suspendiran, a znamo da mu žuti kartoni nisu strani.
Navijače posebno boli pogled na transfer rok odrađen u nekim drugim klubovima. Iako će navijači Hajduka također s kritikom gledati prema njihovom sportskom direktoru, zbog uistinu tanke konkurenciju na krilima, oni su ipak doveli nekoliko kapitalaca. Uremović i Šarlija trebali bi biti vrhunski stoperski tandem, a puno se očekuje od Žapera, koji je razočarao Osječane kao rijetko tko te ga očekuje izuzetno neprijateljska atmosfera kad se vrati u svoj grad i matični klub. Stranci zasad igraju promjenjivo, no moguće je da se i netko od njih potvrdi kao pravo pojačanje.
Dinamo je ipak jedan korak ispred ostalih na transfer tržištu, ali ni njih nije bilo do pred sam kraj, kad su uhvatili nekoliko pravih kapitalaca i najavili skorašnji povratak u borbu za titulu prvaka. Čak su bili u stanju akvizirati osječku želju Frana Brodića te ga ostaviti na posudbi u Varaždinu. Za taj transfer nam je jasno kako je bio više strateški odrađen nego što plavima Brodić uistinu treba, što su samom posudbom i dokazali.
Navijače najviše boli kad pogledaju prema Rijeci
Ipak, pogled na posao kakav je odradila Rijeka, klub s kojim se Osijek može i treba u ovom trenutku staviti u istu rečenicu. Njihova pojačanja su se već potvrdila sjajnima, a dolazak kapitalca Marka Pjace tek će se pokazati kao loš ili dobar posao. No, ono što je bitno je to da su oni uspješno pokrili sve pozicije te čak stvorili osjećaj ljubomore kod navijača konkurencije.
Teško je pobjeći i od podatka da su neki klubovi koji su realno ispod Osijeka, poput Slavena, Varaždina ili Istre, akvizirali neke nogometaše koji bi itekako imali mjesta u konkurenciji na Opus Areni.
Iz priloženog bi se dalo zaključiti kako je Kulešević odradio posao kojim se zaključuje da nije dorastao poziciji na koju je postavljen i za odgovornost koju ima. Ono što on u ovom trenutku minimalno mora je dati odgovore na pitanja koja navijače najviše zanimaju. I time može potvrditi je li on uistinu glavni krivac za loše odrađen prijelazni rok.
Kulešević mora odgovoriti na pitanja
Gdje je zapelo? Kako to da je momčad ostala u deficitu na čak tri pozicije? Zašto nije potrošen niti jedan euro, ako znamo da ih je klub ove godine od ulaznih transfera uprihodio desetak milijuna? Je li mu uprava otežala posao uvjetima koje su mu za dovođenje igrača odredili? Je li istina da je predsjednik stopirao neke već dogovorene poslove, uz koje bi slika izgledala puno optimističnije?
Sve dok ne da odgovore koji će rasvijetliti cijelu situaciju, jedina slika koja se stvara je ta da je Kulešević krivac za stanje u kakvom se Osijek trenutno nalazi. I dok je tako će navijači u najvećem broju gledati prema njemu kao prema osobi koje je dovela momčad u trenutno stanje.
Za takvo mišljenje, neovisno o tome je li točno, je on sam kriv. Je li umjesto odgovora na pitanja opet prepotentno pitao "u kakvom smo mi to stanju?", kao što je proljetos napravio na pitanje jednog kolege, kad je Osijek bio u velikim rezultatskim problemima? Ali i još većim po pitanju rostera, gdje je doslovno trebalo izmisliti neke igrače pa se tako pojavio Borimir Perković, koji možda nije upisao niti jednu pobjedu, ali je na desno krilo postavio Domagoja Bukvića. Do tada lijevog bočnog braniča, koji je trenutno najzanimljiviji igrač u momčadi i potencijal za najveći izlazni transfer u povijesti kluba.
Time je stvorio oponente, koji su samo dodatnu municiju dobili nakon Kuleševićovog performansa iz travnja, nakon domaćeg remija protiv Lokomotive.
Sve vrlo brzo može postati drastično
Stanje u Osijeku zasad ne izgleda zabrinjavajuće po pitanju rezultata ili prvih 11 kakvih Tomas može izvesti na teren. Ali, sve se to može vrlo lako promijeniti, kao što ne smijemo pobjeći od činjenice da se očekivao ipak jači Osijek i po pitanje te udarne postave. Ukupna vrijednost prema Transfermarktu se isto podosta srozala, odnosno Osijek izgleda na papiru neupitno slabije od onog kakvog je prije samo godinu dana u svojoj svlačionici imao Nenad Bjelica.
Nakon poraza u domaćem susretu protiv Dinama, Osijek gostuje idućeg vikenda na Rujevici i već samim eventualnim porazom u tom susretu će i stanje na tablici postati zabrinjavajuće te će Osijek biti bliže petom ili šestom mjestu nego drugom, gdje se trenutno nalaze. Pred Stjepanom Tomasom je izazovan period, a posao koji je pred njim morat će odraditi s onim što mu je Ivica Kulešević pripremio.
To ne izgleda kao nešto što će biti dovoljno za ostvariti planove i navijači se s razlogom boje nove grčevite borbe za mjesto u Europi, gdje su ove sezone ostavili neloš, ali ipak i dalje nedovoljan dojam za konačno zadovoljstvo.
Na Kuleševiću je da ipak da gas i dovede ono najbolje što je s tržišta slobodnih nogometaša moguće te da tako barem malo popravi vrlo loš dojam koji je ostavio. I zbog kojeg je prst ljutitih navijača s razlogom uperen prema njemu.
Kulešević treba izaći pred medije, a oni postaviti prava pitanja
29. rujna bit će godinu dana otkako je postavljen za sportskog direktora. Na toj poziciji zasad nikako nije zadovoljio, no vrijeme je da potvrdi i je li u obavljanju svog posla imao slobodne ruke, odnosno jesu li krajnji rezultati njegovog posla ipak uvjetovani odluka viših klupskih tijela.
Svi kojima je Osijek pri srcu ili koji ga barem simpatiziraju se nadaju kako novo pitanje o stanju na onakav isti način neće biti potrebno postaviti. Ako do toga dođe, Kulešević neće imati nikakvo pravo odgovoriti slično kao i prošli put. Zapravo, vjerujemo da je dužan već sad odgovoriti na ona pitanja postavljena nekoliko odlomaka iznad.
To bi svakako bilo i za njegovo dobro, posebno ako ima što reći u svoju obranu. A neki ljudi dobro upućeni u radnje na hodnicima Opus Arene govore tome u prilog.
Najmanje što Kulešević može napraviti je saznati konferenciju za medije, a na novinarima koji sudjeluju u njima je da poslušaju glas tribina te da sva ta potrebna pitanja i postave.
