Ipak ne može bez problema. Taman kada smo se svi skupa raspisali kako izbornika Dalića more slatke brige jer su gotovo svi hrvatski reprezentativci u dobroj formi, pristiglo je nekoliko neželjenih vijesti.
Tri vijesti o kojima se priča
Pongračić je otpao zbog ozljede, a Šutalo, Perišić i Pjaca pod upitnikom su i pitanje je hoće li i kada biti spremni.
Kovačić se neće pojaviti na okupljanju zbog privatnih stvari, kako je rekao izbornik Dalić. O čemu se točno radi, ne zna se, no budući da je izbornik istaknuo kako se nada da će se što prije priključiti, može se zaključiti da situacija nije bezazlena. Da je sigurno u pitanju dan ili dva, onda bi se točno znalo. Ovako to ostaje otvoreno, čini se da Kovačić nije mogao točno reći kada će riješiti situaciju.
Ostaje i stari problem desnog beka. Aktualni problem reprezentacije, a na simboličnoj razini hrvatskog nogometa općenito. Dalić ističe da ne vidi rješenje u hrvatskoj ligi, odnosno bolje rješenje od onih koja već ima, a to su Jakić i Pjaca. Naravno, dok su Stanišić i Juranović izvan stroja. Činjenica je da hrvatska liga nije izbacila visokokvalitetnog desnog beka od Vrsaljka. Stanišić tu ne spada, njega je odgojila Njemačka. Znači, odgojeno je desetak mladih generacija, a materijala, barem dovoljno dobrog, ako ne već svjetskog, nema pa nema.
Sjećamo se one čuvene uzrečice
Na moje pitanje je li riječ o lošem radu hrvatskih klubova ili je to samo splet okolnosti, izbornik je dao naglasak na taj drugi dio. Neki će reći da je to bio klasičan Dalićev diplomatski odgovor na nezgodno pitanje, no u dva-tri navrata ponovio je kako se nada da će se problem riješiti, a kada tako govori, između redaka može se štošta iščitati, odnosno što zapravo misli.
Činjenica jest da stranci listom igraju na toj poziciji, istina je da potentni mladi igrači rano odlaze iz hrvatskog nogometa, ali malo je bekova. I lijevih, i desnih. To je neoboriva teza. Ako je mjesto lijevog beka češći problem zbog naravi pozicije malog broja kandidata koji su ljevaci, ta je pozicija nerijetko deficitarna i kod puno većih država, ne bi trebao biti problem izbaciti barem nekoliko korektnih desnih bekova u desetak godina.
Sjećamo se one čuvene uzrečice Biće Mladinića da od stolice može napraviti desnog beka. Naravno da je to rečeno u zezanciji, karikirano, ali poanta je jasna. Ako vam danas nedostaje desnih bekova, što li tek može biti u bližoj i daljoj budućnosti sa zahtjevnijim pozicijama, u kojima treba više nadarenosti i kreacije.
Nije problem samo što nedostaje bekova
Vidjeli smo protiv Poljske da hrvatska reprezentacija može sasvim dobro funkcionirati i bez klasičnog desnog beka, no na dulje staze i u srazovima s kvalitetnijim suparnicima taj će problem više dolaziti da izražaja. Pretpostavljamo da ga Škotska i opet Poljska u Varšavi neće načeti.
Da ipak postoji problem u radu hrvatskih škola nogometa, najbolje sugeriraju izbornikove opaske na kvalitetu lige. Izrijekom je rekao da slabo mjerilo mogu biti utakmice domaće lige, već da je to samo Europa, a znamo kako naši klubovi izuzev Dinama prolaze u europskim kvalifikacijama, i to godinama. Uzorak je već toliko velik da tu nema nikakve slučajnosti.
Sve ovo pišem kao pravodobno upozorenje
Nije problem samo što nedostaje bekova, vidimo da je po klubovima sve manje mladih igrača koji puno obećavaju. Ne kažem da ih nema, ima ih još uvijek, ali brojke se opasno smanjuju. Talentiranih igrača u mlađim uzrastima još uvijek ima, no sve teže dolaze do seniorskih momčadi. Očito je da im treba više prostora, ali isto je tako očito da ga imaju sve manje. Zašto je to tako, to je pitanje koje ne vapi samo za analitičnim odgovorom već i za rješenjem.
Vidimo da je i u Dinamu u posljednjih godina nastala rupa u razvoju mladih igrača. Da nije, ne bi bilo toliko stranaca u prvoj momčadi. Nismo li sto puta ponovili koga će se skupo prodati nakon Baturine? Iskočio je Sučić, iskočit će možda još netko, ali ipak je to premalo.
Sve ovo pišem kao pravodobno upozorenje, svojevrsni krik da se nešto napravi jer ako se rupa u razvoju poveća, nastat će krater u doglednoj budućnosti koji će teško biti premostiti u kratkom razdoblju, a posljedice će se osjećati jako dugo. Treba samo pogledati što se dogodilo bugarskom nogometu.
Zasad je hrvatska reprezentacija još uvijek dovoljno dobra da drži visoku razinu, no treba misliti na to što će biti u malo daljoj budućnosti ako se pozicijske rupe budu povećavale, a u isto se vrijeme današnji nositelji oproste od nogometa.
Hrvatski je nogomet tijekom desetljeća pokazao da je iznimno žilav. Nadajmo se da će takav i ostati. Još nije drama, ali treba na vrijeme razmišljati i ozbiljnije prionuti rješavanju problema. Sami se neće riješiti.
Olić o nepozivanju Durdova u reprezentaciju: "Ništa ne ide preko noći, neka nastavi ovako"
Zlatko Dalić komentirao scene užasa u BiH i najavio pomoć: "Svi se moraju uključiti''
Omiljeni lik domaćeg nogometa potresen tragedijom u Jablanici: "To je moj kraj, nema ljepšeg"
