Manchester United nalazi se u krizi već nekoliko godina. Crveni vragovi igraju grozan nogomet i, što je najgore za njegove poklonike, to više nikoga previše ne čudi. Jučerašnji poraz (0:2) od Burnleyja na Old Traffordu malo koga je pretjerano iznenadio. Slavni klub predugo je u dubokoj rupi da bi bilo puno iznenađenih, ali ima puno uvrijeđenih i ljutitih.
Tri vijesti o kojima se priča
Gubitnički mentalitet 70-ih i 80-ih, za koji se mislilo da je u nepovrat iščeznuo tijekom Fergusonove ere, opet puže po daskama Kazališta snova ostavljajući iza sebe gadljivu sluz. Možda nije još prekrila cijelu binu, no polako, ali sigurno osvaja površinu.
Dani Olmo napustio pripreme u suzama: Dogovoren veliki transfer kod sjajnog trenera!
Navijači Manchester Uniteda, posebice oni mlađi koji ne pamte „crna vremena“, ne mire se lako s trenutačnom situacijom. Starijima je pak u podsvijesti razdoblje od 1967. do 1993., 26 godina bez naslova prvaka Engleske. Kako stvari stoje, lako se može ponoviti slična era.
Navijačima Manchester Uniteda prekipjelo
„We want United back“, zagrmjelo je u nekoliko navrata Old Traffordom kada je postalo jasno da Crveni vragovi neće preokrenuti zbivanja na terenu u svoju korist da se igra do sudnjeg dana.
Glazeri nisu bili u loži da svojim ušima čuju što osjećaju i misle drukeri Uniteda o njihovu načinu vođenja kluba. Vlasnici se baškare u luksuzu tople Floride, negdje oko Tampe…
„Ustanite ako mrzite Glazere“, orilo se mitskim stadionom.
Ozlijeđeni Karačić videom i porukom na Instagramu oduševio navijače
I mnogi su ustali; neki iz iskrenog nezadovoljstva vlasničkom politikom, drugi iz očaja jer se malo toga pomiče s mrtve točke. Beznađe je sve očitije. Pobuna je uzimala maha kako su minute letjele. Zazivanje Fergusonova imena nema previše smisla. Baš on odlučno je branio i hvalio „sjajne vlasnike“, o kojima najžešći navijači sriču zlobne pjesmice.
Čini se da je prekasno da ostarjeli i sve nemoćniji Ferguson zauzme čvršći stav. Ako ćemo iskreno, slavni Škot otkako je otišao u mirovinu nije bio samo u ambasadorskoj ulozi, kako se gdjegod zna proturiti. Njega se dosta pitalo, posebice kod izbora trenera, no savjeti mu, pokazalo se, nisu bili baš zlata vrijedni.
Vlasnici kluba na udaru
Edu Woodwardu sigurno nije bilo ugodno. I njegovo ime svako malo je bilo na repertoaru tribina. Toksična atmosfera obavila je Trafford i neće se tako lako raščistiti. Navijači bi sve lako progutali kad bi Burnley bio krajnja točka Unitedova slobodnog pada. Međutim, nitko ne zna gdje je posljednja stanica.
Posljednji put Burnley je slavio na Old Traffordu davne 1962. To su bile godine kada se United oporavljao od minhenske katastrofe. Sada se oporavlja od katastrofe koja je uslijedila nakon Fergusonova odlaska s klupe. Možda će neki optimističniji navijač Uniteda reći da se u pregledu povijesti može pronaći svjetlo na kraju mračnog tunela.
Nakon što je odbio Hrvatsku, EHF izašao ususret Norvežanima i promijenio satnicu polufinala
Naime, Unitedu nije trebalo dugo da se oporavi od zrakoplovne nesreće u kojoj je stradala gotovo cijela generacija Busbyjevih beba. Novi United već 1965. ponovno je pokorio Englesku, a tri godine poslije osvojio je i prvi engleski klupski naslov prvaka Europe. No United je tada imao Matta Busbyja, genijalnog menadžera koji je stvarao igrača i pisao povijest slavnog kluba.
Nema Busbyja i Fergusona ni na vidiku
Pesimistička poruka iz povijesti jest ta da je uslijedio opći potop s Busbyjevim odlaskom s klupe 1969. Zavladalo je još crnje razdoblje nego u koje je United upao nakon odlaska Fergusona. Barem zasad, jer ne zna se dokud današnji United može potonuti. Do 2. lige vjerojatno neće, ali nikad se ne zna.
Ostao je Busby u klubu na direktorskim funkcijama, no kao dužnosnik nije imao ni približno toliko uspjeha. Zapravo, bila je to čista katastrofa, United je čak ispao iz 1. lige 1975. To je i dokaz da je jedno utjecati na zbivanja na travnjaku s mjesta menadžera, a nešto sasvim drugo iz kožne direktorske fotelje.
Najbolji Norvežanin i jedan od najboljih rukometaša svijeta poručio: "Hrvatska? Bit će to rat!"
Olea Gunnara Solskjaera teško je uspoređivati s Busbyjem i Fergusonom. Sve govori da nije taj kapacitet. Istina, teško je uspoređivati davno prohujala vremena s današnjicom, ali... Za razliku od Busbyja, Ferguson nije se ostavio trenerskog posla tako davno.
Nije se igra u međuvremenu toliko promijenila koliko sama engleska liga. No već i u Fergusonovo vrijeme na scenu su stupili oligarsi i šeici, pa se on ipak uspješno nosio s njima. Nije United siromašni miš, treba samo pogledati koliko je potrošio posljednjih godina. Radi se o stotinama milijuna eura. Dakle, nije da Glazeri nisu ulagali, nije ni da je pipa presušila, no čini se da se i njima zavrtjelo u glavi. Puno, previše je novca bačeno kroz prozor da bi se to lako amortiziralo.
United treba pojačanja, ali već je previše potrošeno
Neke paralele s davnom prošlošću ipak se mogu povući. Solskjaer je danas tamo gdje je bio Ferguson kada je sredinom 80-ih sjeo na klupu Uniteda. Fergusonu je bilo lakše jer je United u to vrijeme navikao na poraze kao magarac na batine. Većina je već zaboravila na dane slave tako da su mogli istrpjeti još nekoliko sezona bez glavnih trofeja. I tada su neki tražili smjenu na klupi, i tada su kao i sada mnogi grmjeli da United treba pojačanja kako bi se uhvatio ukoštac s Liverpoolom.
„United hitno treba pojačanja“, uskliknuo je Paul Scholes nakon sinoćnjeg užasa od Unitedove igre i našao zrno utjehe za svojeg bivšeg kolegu.
„Možda je i dobro za Solskjaera da je izgubio ovu utakmicu. Sada bi klub mogao prelomiti i izaći na tržnicu. Možda bi mu mogli dovesti poneko pojačanje, primjerice Brunu Fernandesa“, prognozira bivši Unitedov veznjak i podsjeća da Solskjaer ima puno igrača izvan stroja.
Tko i kako može vratiti Crvene vragove na vrh?
Činjenica jest da je United bio bez Marcusa Rashforda, Paula Pogbe, Scotta McTominaya i Victora Lindelofa, no ni s njima nije bio puno uspješniji.
„Previše je puta ove sezone momčad upisala dvije-tri dobre partije, a nakon toga opet teško pala“, priznaje Scholes.
Ne bi se Old Traffordom slijevali slapovi razočaranja da je Unitedov poraz od Burnleyja tek puko iznenađenje. Puno toga govori da Manchester United još nije dotakao dno. To je ono što najviše brine njegove drukere. Do jučer su se rugali Liverpoolu, a već danas strepe da i njih ponovno čeka jako dugi post. Većina želi promjene, ali nitko nema odgovor na pitanje: tko i kako može vratiti Crvene vragove na vrh?
