"Da se ovo dogodilo notornom Čačiću ili Jurčiću, ispalili bi ih iz topa na Mjesec. Ne bi dočekali jutro", ispalio je dovitljivi kibicer s jedne od prepunih terasa u zagrebačkom Španskom, gdje se Dinamova drama s AEK-om pratila kao da smo na sjeveru Maksimira.

Nakon početnog šoka pomiješala se neopisiva tuga i srdžba kada je Vida izjednačio na 2:2 i srušio snove Modrima.

Mnoge je u tim trenucima oprala deja vu priča. Možda Newcastle ili Šahtar iz novijeg vremena. Povratak najnevjerojatnijih, dinamovskih scenarija.

Dinamo je ispao na način kako valjda samo on može. Uz puno nesreće, ali i, mora se to reći, šeprtljavosti, prije svega trenerskog nesnalaženja i povlačenja ili, bolje rečeno, ne povlačenja pravih poteza u pravo vrijeme.

Sinoć nije bilo teško opipati navijački puls i zaključiti što ljudi misle tko je glavni krivac za posrtaj koji će biti upisan na početnu stranicu Dinamove crne knjige europskih šokova, pogotovo u kontekstu svega što se događalo izvan stadiona uoči onog prvog neodigranog atenskog okršaja grčkog i hrvatskog prvaka. Ta crna priča na entu je pojačala ukupni dojam i dovela atmosferu do usijanja.

Najteži Bišćanov grijeh

Lako je sada pametovati i nabrajati sve što je Bišćan mogao učiniti, a nije učinio, primjerice taktičke izmjene u sudačkoj nadoknadi, no izdvojit ću samo jedan detalj koji mi se osobno najviše urezao u korteks.

Ako si lucidan trener koji gajiš ofenzivnu, napadačku igru, u završnici ovakvih utakmica trebaš iskusnog napadača, koji ima kvalitetu i hitrinu, koji može pobjeći i razvući obranu suparnika, koji se može zagraditi, vezati braniče, sačuvati loptu, iznuditi prekršaj, a na koncu zabiti i dotući suparnika. A taj koji sve to može ostane zabetoniran na klupi.

Naravno da mislim na Drmića. Zvuči mi nevjerojatno, da ne kažem skandalozno da presjedi na klupi ovakvu utakmicu, da ne dobije ni 10 minuta u takvoj konkurenciji za mjesto u momčadi. Pa, sam Bišćan je u nekoliko navrata praktički rekao da nema koga ubaciti, ali ipak i dalje Drmića uporno drži na ledu. Neshvatljivo.

Romano potvrdio veliki transfer Dinama: Zaradit će više od 20 milijuna eura

Mogao je Bišćan ići na zatvaranje utakmice i uvesti još jednog braniča, a izvući napadača, ali da je primio gol onda bi mu svi opet rekli da je ziheraš i neznalica, da jedini ne zna da je napad najbolja obrana i slične priče.

To je stvar filozofije; mnogi treneri će u takvoj situaciji pribjeći najjednostavnijoj taktici, uvest će dodatne braniče i moliti se da ne prime gol, dok će drugi, oni darovitiji, nastojati što više odmaći suparnika i loptu od svojih vrata, koliko god je moguće preseliti težište na drugu polovicu terena, a to se radi tako da se uvede svježeg napadača koji je kadar napraviti sve što sam nabrojao, a najviše to da veže za sebe braniče i ne dopusti im da odu u napad i pojačaju pritisak.

Nažalost, Bišćan je ostavio na klupi jedinog takvog igrača kojeg ima na raspolaganju, koji je u stanju provesti trenerovu ideju u djelo. Na kraju niti je pojačao obranu, a ni napad. Modri su ostali visjeti u zraku i na kraju su izvisili.

Tko zna kako bi sve završilo da je Bišćan povukao sve te poteze, da je uveo Drmića ili zatvorio s Perićem, da je radio taktičke izmjene i tako cjepkao igru i mrvio pritisak AEK-a u završnici. Možda bi sve završilo isto, no tada bi bilo puno manje toga za prigovoriti mu jer bi napravio sve što je mogao.

Hajduk nadire, može li Dinamo prebroditi krizu

Ovako je ostao dojam da je kiksao i prouzročio svima neugodan okus u ustima, čiju oporu oštrinu dodatno pojačava činjenica da to nije prva utakmica koju je Dinamo uprskao na sličan način.

Kada slično posrneš u tri velike utakmice u kratkom vremenu, i to u najvećem hrvatskom derbiju, pa u dva okršaja u kvalifikacijama za Ligu prvaka, pa se tome nadoda kiks protiv Gorice, onda je to već crni niz koji bi u bližoj i daljnjoj prošlosti teško preživio bilo koji trener, osim ako niste brat glavnog menadžera i najmoćnijeg čovjeka kluba, da budem malo ciničan i podsjetim na bratsku eru u Maksimiru.

Noćna objava Dinama: Pogledajte što su poručili nakon drame u Ateni

Situacija je tim opasnija za Bišćana jer Dinamo više nije lider ni u HNL-u. Da je tu sve po starom, Bišćanu bi bilo puno lakše preživjeti atensku havariju. Hajduk opasno nadire ponajviše jer Dinamo pada. E, sad je pitanje mogu li Modri prebroditi nastalu krizu s Bišćanom u sedlu, koliko je opasno da ga se mijenja i možda još više da ga se ostavi?

Lako je uočiti da mnogobrojni navijači Dinama traže hitne poteze, da ne kažem otkaze. Društvene mreže gore, započeo je pravi tsunami. Što i ako Bišćan ode, hoće li to riješiti situaciju? Teško prije konačne odluke na Skupštini, za koju neki izvori kažu da bi mogla biti vrlo skoro. Ako bi se i birao novi trener, pitanje je tko će to biti i što jamči. Nije izgledno da postoji rješenje, iako se vrte neka imena.

Bišćan nije jedini krivac

Kako god, posve je jasno da Bišćan nije jedini krivac za nastalu situaciju, vjerojatno nije ni najveći, ali to su teme za raspravu. Svoj dio odgovornost snose sve klupske razine, najviše upravljačka. Na kraju krajeva, upravo su čelnici Dinama doveli Bišćana i Šimića na ključne sportske pozicije i sada se ne mogu vaditi na nekog drugog.

Isto vrijedi i za njih dvojicu. Žalbe tipa "opstruiraju nas, podmeću noge i slično" kače se mačku o rep jer sami su pristali ući u tu igru, s istim tim ljudima koji su godinama vodili klub zajedno s međugorskim bjeguncem i uredno klimali glavama. Pa, što su očekivali, da su se maksimirski neimari preko noći promijenili i da su samo njih čekali da im prepuste uzde kluba!? Malo morgen.

Loše vijesti nakon šokantnog poraza u Ateni: UEFA žestoko kaznila Dinamo

Činjenica jest da Bišćan nije imao potporu čelništva kakvu je očekivao, da je tu puno figa u džepu, ali isto je tako činjenica da je u duetu sa Šimićem napravio teže greške u koracima. Pustiti neke igrače, primjerice Tolića i Jankovića, te zamrznuti Drmića, a da prije toga nisi doveo bolje igrače, a kamoli da ih se može nazvati pojačanjima, prilično je naivno, da ne kažem diletantsko vođenje sportske politike.

Na vrijeme je trebalo grmjeti i upozoravati, za gušu se hvatati ako treba, lupiti šakom o stol, a ne šutjeti i mlitavo tepati. Na način kako su Bišćan i Šimić ušli u maksimirski oktogon teško se može uspjeti. Novi val dopustio je da ih se olako navuče na živi pijesak. Zaglavili su duboko i sada se nemušto koprcaju.

Ne znam jesu li naivni početnici ili su ih zavele sinekure ili ordenje, ali sigurno su čuli za onu staru: tko sadi tikve s vragom, o glavu mu se obijaju.