Dana 26. veljače 2005. Miguel Palencia (41) ostvario je svoj životni san: debitirao je za Real Madrid. Bilo je to na Riazoru protiv Deportiva iz La Corune, u eri čuvenih Galacticosa.
Tri vijesti o kojima se priča
Činilo se da je to početak obećavajuće karijere za desnog beka Kraljevskog kluba, ali ubrzo mu je sve krenulo nizbrdo i nije ostvario zapaženu karijeru. Danas je trener za fizičku spremu i komentator na Real Madrid TV-u.
U razgovoru za popularni španjolski podcast Došli smo slušati (Hemos Venido a Escuchar) prisjetio se vremena dok je svlačionicu dijelio s legendarnim Galacticosima. Palencia je puno obećavao, bio je jedan od najvećih talenata Realove La Fabrice. S 12 godina izabran je za najboljeg igrača prvog Torneo de Brunete, prvenstva španjolskih prvoligaških klubova za igrače do 12 godina, koji je u međuvremenu postao vrlo popularan, a na kojem su sudjelovali kasnije zvijezde poput Fernanda Torresa i Andresa Inieste.
Od Galacticosa do trnja
"Prošao sam put od velike nade Reala i debija u prvoj momčadi te zamjene za Michela Salgada do situacije da u jednom trenutku ostanem bez kluba i ugovora. Bio je to veliki šok za mene", prisjeća se Palencia i pojašnjava kako je njegov napredak naglo stao u tek nešto više od godinu dana.
"Nisam znao kako se nositi s uspjehom ili porazom. U ključnom trenutku, moj um jednostavno nije htio surađivati", kaže i podcrtava da je u kratkom razdoblju ostao bez ičega.
"Samo jedan dan napustiš Real Madrid i pomisliš: 'Bože moj'", prisjetio se Palencia tog teškog trenutaka i kako je jedan dan dijelio svlačionicu sa Zidaneom, Beckhamom, Raulom, Figom, Ronaldom i Robertom Carlosom, a već drugi dan praktički ostao na ulici.
Prijateljstvo s Gravesenom
Kaže da ga Galacticosi nisu baš doživljavali.
"Tek malo dalje od mene sjedio je Zidane. Ja bih ušao u svlačionici, pozdravio i možda bi mi tek dvije osobe uzvratile pozdrav. Raul je bio taj koji je održavao red, a ja sam se odlično slagao s Gravesenom", prisjeća se.
Još prije dvadesetak godine vrhunski profesionalni nogometaši živjeli su malo ležernije nego danas. Nije bilo neobično vidjeti istinske zvijezde kako se zabavljaju, a Palencia i njegovi suigrači nisu bili iznimka.
"Željeli ste igrati kako biste mogli izaći. Pogledali biste gore, na jednu, pa na drugu stranu, i sve su momčadi to radile. Bio je to malo drukčije vrijeme. Bilo je više talenta i manje fizike. U moje vrijeme znali smo zastraniti i onda se neko vrijeme oporavljati, a danas si to teško možete priuštiti jer je sve isplanirano i praćeno", priznaje i objašnjava koje su razlike u odnosu na njegovo vrijeme:
"Ronaldo i Roberto Carlos danas bi bili mlazni avioni"
"Zahtjevi su veći i ako izađete na teren nedovoljno spremni, nećete isporučiti rezultate. Tada smo već davali 20% ili 30% više ako nismo izlazili van prije utakmica. S tehničkim, taktičkim i fizičkim talentom koji su imali, Ronaldo ili Roberto Carlos danas bi bili mlazni avioni."
Palencia ima nezaboravne uspomene iz tog vremena.
"Jako sam se dobro slagao s Gravesenom, bio je vrlo prijateljski nastrojen. Ponekad bismo mu vikali 'čudovište', a on bi trčao za nama. Jednog dana kada je padao snijeg, trenirajući u Las Rozasu, počeli smo bacati grudve snijega jedan na drugoga, a on je otišao na stranu i iznenada se pojavio s ogromnom grudvom snijega i lovio nas po terenu", prisjeća se.
Palencia sada spaja komentiranje za Real Madrid TV s trenerskim radom na fizičkoj pripremi igrača. Pokušavam im pružiti ono što mu je nedostajalo tijekom vlastite karijere. podršku ne samo fizičku, već i psihičku.
