Tek nešto više od pola godine trebalo je Mariju Vuškoviću da zadivi sve u HSV-u. "Hrvatski zid", kako su prozvali, prije pet dana i službeno je postao igrač kluba iz Hamburga.
Tri vijesti o kojima se priča
"U početku je stvarno bilo, iskreno, malo teško jer dolaziš s 19 godina u drugu državu, sve je drugačije. Ali kako sam dobivao priliku za igrati i priliku u prvih 11, i klub je stao iza mene, i trener, i suigrači su me baš sjajno prihvatili… S utakmicama dobivaš na samopouzdanju i s dobrim igrama samo rasteš'', kaže Vušković za Dnevnik Nove TV.
Vušković vjeruje da je u Njemačkoj već narastao kao igrač.
"Na tom fizičkom planu sam možda najviše napredovao, jer u ligi ima stvarno dosta intenziteta, dosta duela, dosta sprinteva, puno više pretrčim kao stoper u 2. Bundesligi nego u HNL-u."
Da je fizički besprijekoran dokazuje i podatak kako je od 20. studenog prošle godine, kada se našao u prvih 11 protiv Regensburga, nanizao još 12 prvenstvenih utakmica s punom minutažom te dvije u Kupu, i to 120 minuta i protiv Karlsruhea i protiv Kolna.
Šef skauta otkrio gdje su i kad zapazili
Vušković tako četiri mjeseca nije propustio niti jednu minutu za HSV.
"Marija smo često viđali prateći Hrvatsku jer je bio redoviti igrač u Hajduku. No posebno smo ga zamijetili u U21 reprezentaciji na Europskom prvenstvu prošlog proljeća. Bio je najmlađi igrač na terenu za Hrvatsku te pružao sjajne izvedbe. Imali smo ga na listi, bili strpljivi i ustrajni, a kada se na kraju ukazala prilika, naravno da smo brzo djelovali'', kaže Claus Costa, šef skautske službe HSV-a.
I dok se šesterostruki njemački prvak i ove sezone muči da se vrati u bundesligaško društvo, u Kupu je dogurao do polufinala. Kao jedini drugoligaš uz tri bundesligaša, Leipzig, Union Berlin te Freiburg protiv kojeg će igrati za veliko finale.
"Freiburg je top ekipa, bore se za Ligu prvaka u Bundesligi, ali igra se na jednu utakmicu, igramo pred našim navijačima, tako da je sve moguće'', kaže Mario.
HSV je plasmanom u polufinale zaradio oko 4 milijuna eura i taj novac investirao u Vuškovića. Tim su raspletom zadovoljni i na Poljudu, a sretan je i Mario što je, kaže, donio financijsku injekciju Hajduku. Prati Bijele kad god stigne i vjeruje da još mogu do titule.
"Čuo sam se nakon transfera i s predsjednikom i sa sportskim direktorom, i s dosta igrača, čestitali su mi i rekli da im je drago. Ja sam naravno njima zaželio sreću u nastavku sezone i da svi slavimo na kraju."
Obitelj Vušković cijela u Hajduku
U mlađim kategorijama Bijelih je njegov brat, a još zanimljivije - za Hajduk su igrali i Vuškovićevi pradjed, djed te otac Daniel.
"Tata je bio veliki talent, ali nije baš volio raditi… Tako da, mislim da je mogao imati veću karijeru."
Je li mu tata najveći kritičar?
''Je, tata je najveći kritičar, pričamo nakon utakmice i rijetko kad mi kaže da je nešto bilo dobro, uglavnom loše stvari, i mislim da bi to mogao ispraviti.
S radom se nada jednog dana dogurati i do A reprezentacije...
"Najveći mogući san je zaigrati za A reprezentaciju i predstavljati je na Euru ili Svjetskom prvenstvu, ali trenutno imamo posla s mladom reprezentacijom da se plasiramo na Euro, a vidjet ćemo što će budućnost donijeti..."
