Galerija
Čak i oni najoprezniji i najiskusniji otvaraju karte i šalju prilično jasne poruke. Jupp Heynckes, iskusni trener Bayerna, nekoć i trener Reala, nije izdržao, a da svoju mirnu besjedu nakon sinoćnje utakmice na Santiago Bernabeuu ne zasoli sarkastičnim završetkom.
KOLUMNA IVICE MEDE Ovo već postaje ogavno: Kad vide, a ipak ne sviraju. Jedan klub iznad svih
"Real je osvojio tri od posljednje četiri Lige prvaka. Do takvog uspjeha ne dolazi se samo tako; morate puno raditi, imati puno talenta, puno odličnih nogometaša, morate imati sreće u ždrijebu i izbjeći što više snažnih suparnika. I na kraju, morate imati dobro suđenje u pravom trenutku", kazao je Heynckes.
Nije teško zaključiti što je mislio reći zadnjom rečenicom. Heynckes nije usamljen, izvršni direktor Bayerna Karl-Heinz Rummenigge bio je još ironičniji.
Bavarci pucaju od bijesa
"Otprije se zna da Real dobro prolazi kada mu sudi Cakir. Njegova povijest dobro je poznata...", ironično će Rummenigge i dodaje zanimljiv, pa i frapantan podatak: "Nije li čudno da isti sudac od 38 utakmica u Ligi prvaka čak 11 puta sudi istom klubu?"
Bayern već duže vrijeme ima na nišanu turskog suca. Cakir je prije dvije godine sudio Bayernu u sudaru s Atleticom i dosudio jedanaesterac za Madriđane iako se prekršaj Javija Martineza na Fernandu Torresu dogodio skoro pa metar izvan šesnaesterca.
Rummenigge je nakon utakmice bjesnio, iako su Bavarci kasnije istakli da nisu zbog toga ispali. Torres je kasnije priznao da nije bio jedanaesterac, a ovaj je put Marcelo posvjedočio da je bio jedanaesterac kada je igrao rukom u kaznenom prostoru Reala.
"Ako bih rekao da nisam igrao rukom, lagao bih. Bio je penal, to je istina", korektno je kazao Brazilac, ali što je zapravo mogao reći kada je to vidio cijeli svijet, svi osim sudaca koji su bili savršeno raspoređeni oko mjesta događanja, i glavni, i pomoćni sa strane, i pomoćni iza gola. Otvorenih očiju gledali su točno u Marcela iz tri kuta, situacija je bila jednostavna, ali ipak nisu dosudili penal.
Sve glasnije se priča, nema više šutnje
Nisu vidjeli? Neka svatko sam procijeni. Prošle sezone Kassai kardinalno griješi, ove Cakir. Što se iz svega može zaključiti? Ponajprije da kočnice popuštaju, da se skidaju rukavice, a i autocenzura gubi na snazi. Sve je više onih koji se usuđuju javno reći što se zapravo događa, i ne samo u nogometu.
Sinoć je od očaja "eksplodirao" Artur Vidal, a Diego Maradona to je već davno rekao. I pokazalo se da je bio u pravu, iako je to što je rekao već tada bila javna tajna, ali mnogi su se pravili ludima i njega proglašavali luđakom. Gdje ćeš većeg licemjerja!? Dva desetljeća kasnije stvari su izašle na površinu.
Kada vrhuška jedne moćne organizacije završi iz rešetaka ili blizu njih, onda samo možemo zamisliti što se događa na nižoj razini. Ne treba vam previše pameti da biste pospajali točkice i shvatili kako stvari funkcioniraju. I nije u pitanju samo jedna strana. Nisu ni Bavarci bez krimena, o Uliju Hoenessu može se puno toga reći, ali to je neka druga priča, doduše ne bez poveznica.
