Zatišje pred buru. Tako bismo mogli nazvati sljedeće razdoblje od 40-50 dana u Maksimiru. Gradski ured za opću upravu i imovinskopravne poslove te Sportska inspekcija rekli su svoje i sada se sve svodi na to što će se dogoditi na redovnoj Skupštini Dinama, koja bi se trebala održati sredinom ožujka.
Prema nekim proračunima, mogla bi se dogoditi 11. ožujka. Kako god, nekoliko dana gore ili dolje, to i nije tako bitno, ne mijenja bitno stvari. Ono što je bitno u nesmiljenoj bitci za Dinamovo žezlo jest to koja će od zaraćenih struja imati više ruku, odnosno glasova skupštinara.
Ključan detalj u cijeloj priči jest taj što istječe mandat Izvršnom odboru i na sljedećoj Skupštini mora se izabrati novi. To je bitno u kontekstu tumačenja Dinamova Statua od strane Gradskog ureda. Prema tom tumačenju, Skupština ne može izravno smijeniti članove Uprave, to je u ovlasti Izvršnog odbora.
Odlučna bitka na Skupštini
Dakle, sve je jasno: Skupština bi trebala izglasati novi Izvršni odbor, a taj IO mest će sve pred sobom. Posve je logično očekivati da će strana koja pobijedi na Skupštini očistiti upravljačke strukture od ljudi iz suparničkog tabora.
U prijevodu, ako pobijedi Antolićeva struja, Mamićevih ljudi na bitnim funkcijama više neće biti ni na mapi, ali vrijedi i obratno. Ako trijumfira Mamićeva struja, Krešimir Antolić i njegovi sljedbenici morat će pokupiti stvari. U tu grupu ući će i trener i sportski direktor u jednoj osobi, a to je Ante Čačić, koji se otvoreno priklonio Antolićevoj struji i posve je logično očekivati da neće opstati na funkcijama ako pobijedi Mamićeva struja.
Kako je pokazala posljednja Skupština i događaji nakon Skupštine, Mamićeva struja još uvijek ima podršku većine skupštinara i zasad nema naznaka da bi se to moglo promijeniti, iako tu mogućnost ne treba odbaciti.
Lobiranja su u tijeku, iz pozadine se kotrlja i treća struja, no sve je to još u povojima i teško je reći koliki su izgledi treće opcije da trijumfira već na sljedećoj Skupštini. Zasad je realnije očekivati da će se voditi glavna bitka između Antolićeve i Mamićeve frakcije, a u toj konstelaciji snaga međugorska struja zasad ima jače karte, odnosno veći broj ruku.
Ako Mamićeva struja pobijedi, Ante Čačić bit će smijenjen
Već sam natuknuo da se može očekivati kako će Ante Čačić biti smijenjen s mjesta trenera ako pobijedi Mamićeva struja. U toj priči sve je jasno, Čačić je otvorio karte, već ranije otrgnuo se s Mamićeva lanca i priklonio Antolićevoj frakciji.
Posve je jasno i zbog čega je trenutačna Uprava žurila s produljenjem Čačićeva ugovora. Jasno, pod bitno boljim uvjetima. Iako bi moralnije bilo da su pričekali rasplet borbe za vlast i da su se tek onda donosile tako bitne odluke, očito je da su vukli poteze u strahu da će biti smijenjeni, pa su se htjeli osigurati da ostave svoga čovjeka u njedrima ljutih suparnika. Čačić je dobio krezovski ugovor i u svakom slučaju će omastiti brk.
Ako bude smijenjen, zacijelo će tražiti isplatu do posljednjeg centa, što će biti znatno opterećenje za blagajnu pobjedničke strane. Ako Antolićeva strana trijumfira, onda ostaje na klupi i može se nadati da će dobiti praktički sve ovlasti u sportskom sektoru.
Dakle, u win-win je situaciji i tu se treba tražiti razlog njegove žurbe da produlji ugovor. To iz mnogo razloga odgovora i Antolićevoj struji, pa je jasno da su lako dogovorili kako da odigraju tu igru. E, sad, postavlja se logično pitanje: tko će naslijediti Čačića ako pobijedi Mamićeva struja?
Nenad Bjelica odbija Mamićev poziv
U nogometnim kuloarima već duže vrijeme spominje se ime Nenada Bjelice, koji je u međuvremenu izgladio odnose sa Zdravkom Mamićem i tu nema većih prepreka. Štoviše, do mene je došla informacija da bi Mamić želio vidjeti Bjelicu na klupi Dinama, no problem je taj što Bjelica baš i nije za tu opciju.
Nedavno je nogometnim Zagrebom prostrujala glasina da je Bjelica navratio na kavu do Međugorja, no čini se da to ipak nije istina. Kako saznajem, bio je to poziv koji Bjelica nije prihvatio. Prema mojim saznanjima, Bjelica još uvijek stoji pri tome da se ne vraća u hrvatski klupski nogomet i da pod svaku cijenu traži angažman u inozemstvu.
Čini se da je "pregorio" na klupi Osijeka, a prije toga imao je podjednako stresnu eru u Dinamu, tako da je pitanje ima li snage i volje za nove domaće borbe. Naravno da nema iluzija, jasno mu je na kakvo bi bure baruta sjeo ako bi se vratio u Maksimir i još više pod kakvim bi opterećenjem radio.
Etikete su već spremne i lako bi se lijepile. Svjestan je da nekima nije baš sjeo onaj eksplozivni rastanak s maksimirskim klubom i da bi ga dočekali na nož.
Zoran Zekić postaje najrealnija opcija
U trenutačnim okolnostima to bi bilo vrlo rizično, a i iziskivalo bi brdo energije za svakojake borbe. Zbog svega toga Bjelica bi najradije u inozemstvo. Želi raditi u miru, bez suvišnih opterećenja. Financijski je osiguran i naprosto mu je dosta gaženja po "minama HNL-a".
Naravno, to je trenutačno stajalište, iz perspektive kada još uvijek nije posve jasno tko će slaviti u ratu za Dinamovo žezlo. U nogometu se stvari brzo mijenjaju, pa ostavljam mogućnost da se Bjelica predomisli za nekoliko mjeseci. Puno toga ovisit će i o tome hoće li naći adekvatan inozemni angažman. No zasad stvari stoje kako sam opisao.
Ako Bjelica u ovom trenutku nije prvi kandidat za mjesto Dinamova trenera ako vlast osvoji Mamićeva struja, tko jest? Sustavom eliminacije i na temelju informacija kojima raspolažem, u ovom trenutku najviše kotira Zoran Zekić, bivši Dinamov igrač i trenutačni trener Slaven Belupa.
Zašto baš Zekić? Nekoliko je razloga. Prvi je taj da radi dobar posao na klupi Slavena, a da je i prije toga imao većih ili manjih uspjeha gdje god je radio. Zekić se već odavno spominjao u mnogim kombinacijama, ali nije imao sreće da mu se stvari poklope. Čini se da se sada sve kockice slažu u njegov mozaik.
Mamićev glavni favorit nije raspoložen, a ostali kandidati nisu nadohvat ruke. Kako rekoh, Bjelica odbija poziv i želi u inozemstvo, Sergej Jakirović prihvatio je poziv Rijeke i bilo bi odveć neozbiljno, najblaže rečeno, da ga Damir Mišković samo tako sada prepusti Dinamu. Tu mogućnost ne treba odbaciti, ali ne čini se izvjesnom.
Zekić zbog Dinama osakatio novčanik i karijeru
Goran Tomić uhvatio se posla u Ujedinjenim Arapskim Emiratima, a i pitanje je kakvo je zapravo Mamićevo mišljenje o njemu. Povratak Damira Krznara ne bi imao smisla, dok Darko Milanič nije prošao i neće proći navijačku rampu… E, ta navijačka rampa vrlo je bitna stavka i zbog nje izbor Zorana Zekića postaje sve realniji.
Budući da je poznato da je osvjedočeni dinamovac i da nije blisko povezan niti s jednom od struja koje se bore za prevlast u Maksimiru, mogao bi poslužiti kao amortizer prema BBB-u i svima koji zazivaju treću struju.
Uz Zekića je vezana jedna zanimljiva anegdota za koju šira javnost nije čula, a on je nerado priča čak i najboljim prijateljima. Nakon što se proslavio u Kamen Ingradu i nakratko se skrasio u Izraelu, dobio je odličnu ponudu bečke Austrije, koja je tada bila vrlo jaka i redovito se borila za naslov prvaka. Cifra je bila takva da je skromnom tipu poput Zekića rješavala egzistenciju.
Skakao je od sreće, telefonski je praktički sve dogovorio i uputio se prema Beču. No na pola puta stigao je poziv iz Maksimira. Na drugoj strani bio je Zdravko Mamić, koji ga je molećivim glasom i s bombonima u ustima pozvao da spašava Dinamo, koji je tada bio u krizi i nasušno je trebao korpulentnog napadača.
Umjesto u centru Beča završio na blatu Zaprešića
Iako nije ništa konkretno dogovorio što se tiče plaće i ostalih uvjeta, Zekić je spremno okrenuo kola prema Zagrebu i nazvao Beč da odustaje od već praktički dogovorenog angažmana. Austrijancima to, naravno, baš nije sjelo, tim potezom zatvorio si je vrata austrijskog tržišta, pa i ostalih bliskih zemalja.
Upućeni kažu da je to bio potez koji mu je dobrim dijelom osakatio karijeru. U Dinamu nije dobio ni približnu plaću koju mu je nudila Austria, a da stvar bude gora, ubrzo je završio na klupi, a onda je morao otići na posudbu u Zaprešić.
Nije bilo lako zamišljati luksuzne salone Beča i trenirati po blatu Interova pomoćnog terena. Zekić je ispunio san i obukao je Dinamov dres, no osjećao se izigranim i ne može mu se zamjeriti ako je gorko požalio. Otada Zekićev odnos s Mamićem više nikada nije bio isti.
Vjerojatno je to i jedan od razloga zbog kojih Zekić dosad nije sjedao na klupu Dinama. Nesavitljiva kralježnica u Maksimiru nikada nije bila pretjerano popularna, a prtljaga iz prošlosti bila je odveć teška.
No puno toga govori da je kucnuo trenutak, stižu informacije da su se silnice poklopile i Zekiću bi se ovog puta konačno mogao ispuniti drugi san - sjesti na trenersku klupu Dinama, koja će, nema sumnje, biti vraški vruća, no Zekiću kuraže nikada nije nedostajalo, a takvu šansu teško da bi odbio.
