U novom izdanju Naj trenutka biramo najbolji Modrićev gol. Glasajte za jednu od tri priče i osvojite dres Vatrenih
Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatski kapetan Luka Modrić odigrao je za Vatrene 164 utakmice i postigao 23 gola. Svaki od njih ima svoju povijest i vrijednost, ali pokušat ćemo izdvojiti tri najvažnija.
SP 2018. u Rusiji, 2. kolo skupine D, Stadion Nižnji Novgorod (43,319)
Argentina – Hrvatska 0:3 (Rebić 53, Modrić 80, Rakitić 90+1)
“Taj gol nam je puno pomogao. Tako smo sretni što smo u sljedećem krugu,” izjavio je Modrić nakon povijesne pobjede nad Gaučima i konstatirao:
“Sigurno će ući među moje najdraže, sigurno za reprezentaciju jedan od najboljih golova koje sam zabio. Za mene je najvažnija pobjeda.”
Prošlo je pet godina od tog gola, Hrvatska je u međuvremenu ostvarila još jedan veliki rezultat osvojivši broncu na Svjetskom prvenstvu u Kataru, no taj Modrićev gol u Rusiji ostaje njegov najvažniji, a u estetskom smislu možda i najatraktivniji koji je postigao za Hrvatsku.
Igrala se 80. minuta, a Hrvatska je golom Ante Rebića vodila 1:0 od 53. minute. Argentinci su svim silama pokušavali izjednačiti, utakmica se lomila u pravom smislu te riječi.
Modrićeva majstorija protiv Argentine
Andrej Kramarić vukao je loptu na lijevom krilu, odigrao je kratak pas prema Marcelu Brozoviću, a on je odmah produljio do Modrića, koji je primio loptu na nekih 25 metara od argentinskih vrata, dva tri metra ulijevo od sredine vrata.
Na Modrića je izašao Nicolas Otamendi, koji je stao na metar-dva od hrvatskog kapetana. Modrić je prvo odigrao lažnjak na lijevu stranu, zatim je okrenuo na desnu, uzeo dva-tri koraka i opalio unutrašnjim dijelom kopačke.
U trenutku udarca lopta je stajala na nekih 23-24 metra od vrata, metar-dva udesno od sredine. Argentinski vratar Willy Caballero izašao dva metra od gol-crte, točno po sredini vrata.
Dakle, bio je dosta dobro postavljen, bacio se u svoju lijevu stranu koliko dug i širok, no Modrićev poluvisoki udarac je precizan i dovoljno jak da bi spriječio pogodak. Lopta je prohujala tik uz vratnicu i zakoprcala se u mrežu.
Uslijedilo je veliko slavlje hrvatskih igrača na terenu i navijača na tribinama, a zacijelo i pokraj televizijskih prijemnika. Dok je hrvatski izbornik Zlatko Dalić skakao uz aut-crtu ne znajući bi li slavio ili upozorio Vatrene da sačuvaju pribranost, Argentinci su bili u očaju, i na terenu i na tribinama.
Gauči u šoku
Gauči su se hvatali za glave i nemoćno širili ruke i na klupi i na terenu. Bilo je posve jasno kamo taj brod polovi i da je Hrvatska pred povijesnom pobjedom, koja još širom otvara vrata drugog kruga i nudi daleko bolji ždrijeb s prvog mjesta. Gauči su potpuno potonuli, a Vatreni su se još više digli i u završnici postigli još pogodak. Ivan Rakitić postavio je konačnih 3:0 u prvoj minuti sučeve nadoknade. Slavlje bez zadrške moglo je početi. Slavilo se do zore na ulicama Nižnjeg Novgoroda i cijele Hrvatske.
Potreban je kontekst da bi se shvatila kolika je ta pobjeda bila vrijedna, a onda i koliko je Modrićev pogodak bio važan.
Kada je Hrvatska pobijedila Argentinu, nagovijestila je da bi mogla otići jako daleko. Koliko daleko, u tom je trenutku bilo teško reći, ali vjerujemo da su se mnogi hrvatski navijači potajno nadali bi to moglo biti najmanje polufinale. Naprosto, tu se sve otvorilo.
Usuđujemo se reći da je to bila najvažnija pobjeda Vatrenih na Svjetskom prvenstvu. Gledajući s ove distance, možda i najvažnija u povijesti hrvatske reprezentacije. Dva su razloga zbog kojih to tvrdimo. Tom pobjedom Vatrenima je samopouzdanje naraslo do neba, kao i cijeloj naciji. Shvatili su da mogu svakog pobijediti.
To je prvi razlog. Drugi je puno prozaičnije prirode, ali ne manje bitan. I prije početka natjecanja, a još više s ovim odmakom, bilo je jasno da bi utakmica s Argentinom mogla odrediti hrvatski nastup na Mundijalu. Zašto?
Najvažnija pobjeda Vatrenih u Rusiji
Zato što se hrvatska skupina križala sa skupinom u kojoj je bila Francuska, za mnoge najveći favorit turnir. Francuska je dugo na kladionicama držala čelnu poziciju zajedno s Brazilom i Njemačkom.
Uoči početka samog natjecanja Njemačka je u najvećem broju svjetskih kladionica pala na treće mjesto zbog brojnih unutrašnjih problema i loših rezultata u pripremnim utakmicama, a Francuska i Brazil uglavnom su bili poravnati na vrhu. Na kraju se pokazalo da su bookmakeri dobro procijenili.
To i nije bilo tako teško predvidjeti, jer znalo se da je Francuska silno jaka, da je njezina momčad iznimno motivirana i dovoljno iskusna. Nakon što su na nekoliko prijašnjih turnira zapinjali u završnici ili blizu završnice, bilo je logično zaključiti da će Tricolori doseći vrhunac u Rusiji.
Stoga je bilo jasno da treba sve učiniti kako bi se izbjeglo Francusku u osmini finala. Svatko tko se imalo razumije u nogomet znao je da je lakše pobijediti Argentinu nego Francusku. Povrh toga, ako ste pogledali malo dalje, vidjeli biste da Hrvatsku u gornjem dijelu ždrijeba nakon Francuske čekao Urugvaj ili Portugal pa Brazil ili Belgija. Teško da može teže.
Kako izbjeći Francusku? Pobijediti Argentinu!
Osim toga, rezultati u prvom kolu tako su se raspleli da je postalo jasno kako bi Njemačka lako mogla biti druga u skupini ili čak ispasti, a to je značilo da će donji dio ždrijeba biti puno lakši nego gornji.
Dakle, sve je upućivalo na to da će utakmica s Argentinom biti ključna za visok plasman. I zato je po nama to bila najvažnija hrvatska utakmica na turniru, jer jasno je da bi Hrvatska puno teže došla do finala da je otišla u gornji dio ždrijeba.
Naravno, išlo se korak po korak, prvi cilj je bio pobijediti Nigeriju u prvom kolu i potom proći skupinu na bilo koji način, jer znamo da Hrvatska nije prošla skupinu na svjetskim prvenstvima od 1998., ali možemo se kladiti da nema tog hrvatskog navijača koji barem jednim okom nije škicao na daljnji ždrijeb.
Jasno je da smo svi kalkulirali i računali. Stoga je Argentina na neki način bila biti ili ne biti. I remi je bio dobar budući da su Guači protiv Islanđana odigrali tek 1:1, no bilo je posve jasno da Vatreni ne smiju ići na bod. Bilo bi to pogubno razmišljanje.
Izbornik Zlatko Dalić slao je poruke da mu igra ne remi nije ni u peti te da će Hrvatska igrati onako kako zapravo jedino i zna, a to je na pobjedu. To je u hrvatskom mentalitetu, čim nešto Hrvati kalkuliraju, obično ne ispadne dobro.
Ključan potez Zlatka Dalića
Prije utakmice puno se tinte prolilo oko toga hoće li Dalić ubaciti u igru iskusnog senatora Vedrana Ćorluku umjesto Vide ili Lovrena. Izbornik je prije utakmice s Nigerijom obećao Ćorluki da će igrati protiv Argentine. Poslije je priznao da je pogriješio što je obećavao nešto što se obećati ne može.
Morao je prekršiti danu riječ jer su Vida i Lovren odigrali stvarno sjajno. Dalić je tu povukao možda i najvažniji potez turnira. Ćorluki nije bilo svejedno, to je jasno i razumljivo, no, za razliku od nekih drugih, prihvatio je izbornikovu odluku bez dizanja buke i pravljenja skandala, čime je pokazao da mu je interes reprezentacije na prvom mjestu, ali i da mu je inteligencija na visokoj razini, što se, uostalom, odavno zna. U Rusiji je to samo potvrdio.
Praktički do objave početnih postava nije se sto posto znalo što će Dalić napraviti, no mi smo bili prilično sigurni da izbornik neće ništa mijenjati. Takav dojam smo dobili nakon slučajnog susreta s Draženom Ladićem, prvim pomoćnikom Zlatka Dalića.
Naime, noć prije utakmice tumarali smo ulicama Nižnjeg Novgoroda, vraćali smo se u hotel na periferiji grada i u sitnim satima sreli smo čovjeka kako se u debelom mraku pokušava orijentirati pomoću pametnog telefona. Tko je bio u Rusiji, mogao je vidjeti da provincijski gradovi izvan samog centra baš i nisu dobro osvijetljeni.
Slučajni susret s Ladićem u mraku Nižnjeg Novgoroda
Međutim, svjetlo sa zaslona mobitela otkrilo nam je da je još uvijek nepoznata osoba u trenirci hrvatske reprezentacije. Kada smo se približili na sedam-osam metara, svjetlo mu je obasjalo lice i shvatili smo da se radi o Ladiću.
„Mogu li vam pomoći?“ zaustili smo i počeli se glasno smijati kada smo vidjeli iznenađeno Ladićevo lice.
„Stvarno nevjerojatno da se susretnemo u ovakvom mraku“, smijao se Ladić, kazavši nam da je odlučio malo protegnuti noge i obići centar grada, no budući da hotel u kojem je odsjela reprezentacija nije tako blizu centra, čuveni hrvatski vratar malo se izgubio.
Nigdje nikoga, totalni mrak, samo nas dvojica. I tako, ćaskali smo petnaestak minuta. Ladara nam je između redova puno toga otkrio, među inim i da je Nikola Kalinić stvarao probleme i puno prije utakmice s Nigerijom. Već na prijateljskoj utakmici s Brazilom u Liverpoolu bio je blizu odstranjivanja iz momčadi, no Dalić mu je oprostio i odlučio dati još jednu šansu. Nije dobro završilo.
„Iskreno, ne znam tko će igrati, jer nije još odlučeno, ali koliko ja poznam Dalu, teško da će mijenjati užu obranu. To bi bilo jako riskantno. Pa, vidio si kako su Vida i Lovren odigrali, takav stoperski par se mijenja samo ako je u pitanju ozljeda. Vezni red i napad su druga priča, tu bi moglo biti manjih promjena“, kazao nam je Ladić i sve nam je manje-više bilo jasno:
Licemjerni Messi
Ćorluka ostaje na klupi, Andrej Kramarić vjerojatno seli na klupu, a upada maratonac Marcelo Brozović, koji će imati posebno zaduženje, a to je da sa Strinićem i Perišićem strpa u „kavez“ Lionela Messija, najboljeg igrača svijeta posljednje dekade.
Messi je protiv Hrvatske ostao skoro pa neprimijećen, a nakon utakmice pokazao je negativnu stranu svojeg karaktera. Pobjegao je u svlačionicu i nije čestitao pobjednicima na otvorenoj sceni. Ni prvi ni posljednji put. Kad pobijedi, rukuje se i s ljudima u osiguranju. To smo vidjeli i u Kataru. Prilično nesportsko pa i licemjerno ponašanje.
Brozović je obavio veliki posao na toj utakmici, nije, doduše, striktno čuvao Messija, no najčešće je od svih išao u duel s argentinskim čarobnjakom i gurao ga daleko od hrvatskog gola. Zadatak je obavio odlično, a još je stigao i sudjelovati u građenju igre. U taktičkom smislu, to je bila možda i najbolja Brozovićeva partija u najdražem dresu. Ivan Rakitić i Luka Modrić odigrali su maestralno, bila je to najava da će to biti njihov turnir i da bi obojica mogla konkurirati za najboljeg igrača prvenstva.
Naravno da se moglo očekivati kako taktika neće biti ista kao protiv Nigerije, da će Hrvatska vjerojatno igrati povučenije, ali ne previše. Ključ pobjede bio je visoki presing, što je bio lajtmotiv Vatrene epopeje u Rusiji. Možda Ante Rebić jest imao dosta sreće kada je pogodio onaj volej, on takve golove, treba to priznati, daje jako rijetko, no nije bila slučajna namjera hrvatske taktike, a ni pogreška argentinskog vratara.
„Gol visi u zraku! Vaši pritišću kao bijesni psi, a naša zadnja linija i vratar na rubu su kardinalne pogreške“, kazao nam je još sredinom prvog poluvremena argentinski kolega koji je sjedio tik do nas, kada smo mu uputili digresiju da Argentina teško iznosi loptu sa svoje polovice.
Visoki presing slomio Argentince
Hrvatski stručni stožer na čelu s izbornikom Dalićem dobro je prostudirao Gauče. U prijašnjim utakmicama moglo se primijetiti da forsiraju igru „od noge“ u zadnjoj liniji, a da tehnički nisu dorasli takvoj filozofiji. Jednostavno, Argentina tada nijema imala dostatnu kvalitetu za tiki-taku na svakom dijelu terena, a ni atmosfera u momčad nije joj bila najbolja. U Kataru su disali puno složnije, to se vidjelo i na igrama i na konačnom rezultatu.
Dalić je to shvatio i naložio intervalni visoki presing. Vatreni su svako malo stiskali zadnju liniju i tjerali njihove braniče na pogreške u predaji lopte. U šest-sedam navrata prije prvog gola hrvatskim nogometašima je malo nedostajalo da otmu ili presjeku loptu Argentincima u opasnoj zoni. Vratar Caballero u nekoliko je navrata loše primao povratne lopte i još lošije ih ispucavao u polje. To je primijetio i argentinski novinar i zato je rekao da gol visi u zraku.
To se naposljetku i dogodilo, jer moglo se računati da će Caballero ili netko drugi u argentinskoj obrani prije ili kasnije pogriješiti jer su cijelo vrijeme bili na rubu kobne pogreške. Kažemo, imao je Rebić sreće, zna se da tehnički nije baš najbolji, ali pogreška argentinskog vratara nije slučajna, ona je isforsirana nesmiljenim hrvatskim presingom.
To je bio dio taktike, a ne puke sreće. Naravno da je utakmica mogla otići drugim smjerom da je Argentina realizirala onu šansu u prvom dijelu kada je pogriješio Dejan Lovren, no tako se može reći za svaku utakmicu. Što bi bilo da je Hrvatska povela u jeku dominacije protiv Francuza u finalu ili da nije primila onakva dva jeftina gola u prvom dijelu? Primjera ima koliko hoćete.
Za veliko ostvarenje morate imati i barem malo sreće, to je jasno, ali ne kaže se uzalud da sreća prati hrabri. Ni Fortuna ne može pomoći ako nema kvalitete, koja je ključ svakog uspjeha. Da srebro u Rusiji nije zalutali metak, Vatreni su dokazali u Kataru osvojivši broncu i plasmanom u polufinale Lige nacija. Hrvatska reprezentacija u nizovima ostvaruje sjajne rezultate i izrasla je u velesilu. Osvrnemo li se na uspjehe Vatrenih otkako je Hrvatska neovisna država, na prste jedne ruke možete prebrojati uspješnije nacije. Tri medalje na svjetskim prvenstvima od 1998. imaju samo Njemačka, Brazil i Francuska.
Predstojeća Liga nacija je prilika da se Vatreni oslade i zlatom. Bio bi to šlag na tortu Modrićeve karijere, ako ne odluči nastupiti na Euru 2024.
