Dugogodišnji liječnik hrvatske nogometne reprezentacije Boris Nemec prije nekoliko dana objavio je kako je vrijeme za reprezentativnu mirovinu.
Zašto odustajete od reprezentacije? Više nemate snage raditi paralelno i to i privatnu praksu? Ili neki drugi razlog?
„Kao prvo, u reprezentaciji sam bio 23 godine. To je 23 godine putovanja, pet svjetskih prvenstava, četiri europska prvenstva… Mislim da je bilo vrijeme da se maknem i prepustim mjesto drugom. Kao drugo, posao je veliki, imamo sve više pacijenata tako da smo primorani proširiti bolnicu. To je posao koji će me vezati uz bolnicu i moje zaposlenike“, istakao je profesor dr. Nemec, jedan od najvećih hrvatskih stručnjaka na području sportske medicine.
U reprezentaciji ste proveli čak 23 godine. Tko vam je od nogometaša bio najbolji, a tko najgori pacijent i zašto?
„Ne bih mogao reći da su neki bili najbolji ili najgori pacijenti. Igrači dođu na okupljanje reprezentacije, obično ih prvi dan pregledamo. Onaj tko ima neku veću ozljedu, napravimo dijagnostiku i ukoliko on nije sposoban za utakmicu, šaljemo ga natrag u klub da nastavi s terapijom. Oni koji imaju manje ozljede, ostaju s reprezentacijom. Igrači vjeruju zdravstvenoj ekipi, liječnicima i fizioterapeutima. To nisu kronične bolesti da bi se pacijent zasitio vas ili vi njega i da bi došlo do nekog sukoba.“
Radili ste s puno izbornika. S kojim je bilo najteže, a s kojim najlakše raditi?
„Radio sam s osam izbornika i svi su oni bili jako prijateljski naklonjeni prema nama liječnicima. S njima sam uvijek imao prijateljske odnose, nikad nismo dolazili u sukob. Kada bi neki igrač bio ozlijeđen, kada bi izbornici došli da pitaju što je s njim, mi bismo sjeli, raspravljali i došli do zaključka. Tako da nikada nije bilo nesporazuma, svi su zaista bili jako dobri. Mi se i danas znamo čuti, vidjeti, popričati… Međutim, ipak moram priznati, jedna osebujna ličnost je naš Ćiro Blažević. On je ipak nekako nenadmašan.“
Medicina napreduje. Možete li opisati neku veliku razliku između 1996. i danas. Nešto što se tada nije moglo ili se moglo mnogo teže nego danas?
„Jedna stvar nam je omogućila bolju dijagnostiku, a to je magnetska rezonanca. Tih godina sve je ovisilo o tvom iskustvu, znanju, koliko igrača boli mišić ili meniskus, a danas imamo magnetsku rezonancu, pretragu mekih tkiva koja nam točno pokazuje kakva je težina ozljede. Kada imate točnu dijagnozu, puno je lakše napraviti način liječenja, je li to operacija ili konzervativni postupak. Možete preciznije dati prognozu koliko će taj igrač izbivati s terena.“
Hrvatska doživjela prvi poraz u Mađarskoj, ova skupina ipak neće biti tako lagana
Čemu se nadate u budućnosti? Postoji li nešto što bi uskoro realno moglo revolucionirati sportsku medicinu?
„Sada se najviše pažnje posvećuje preventivi ozljeda. Recimo što se tiče ozljede koljena, tu se već dosta toga zna, koji su sportaši skloniji ozljedi s obzirom na njihovu anatomsku građu. Po tome znamo što može biti u budućnosti. Primjerice, ako je netko imao rekonstrukciju križno ligamenta kao tinejdžer, možemo savjetovati roditeljima da im se dijete više ne bavim tim sportom, jer je sklon toj ozljedi. Radi se i na tome da su igrači puno spremniji za napore koji ih očekuju nego što su bili prije“, zaključio je dr. Nemec.
