Iako je još ostalo da se odigra finale Kupa, mirne duše može se reći da je Lokomotiva najveći dobitnik sezone. Cinici će reći da je Mamić doveo i svoj drugi klub do Lige prvaka.
OK, Dinamo je prvak, ali to je već potpuno normalna stvar, nitko nije iznenađen. Iznenađenje bi bilo da Dinamo nije prvi. Međutim, malo tko je, realno, očekivao da će Lokosi osvojiti drugo mjesto i plasman u kvalifikacije za Ligu prvaka.
Lokosi najveći dobitnici
Štoviše, na samom početku sezone, nakon tri uvodna poraza, doduše u sudarima s velikima, moglo se zaključiti da će imati dosta problema. Neki su čak pomislili, a možda se i ponadali da bi se Lokosi mogli boriti za ostanak u ligi.
Iz ove perspektive to izgleda pretjerano, ali kada se ti porazi stave u kontekst glasina koje su se u to vrijeme širile o financijskim problemima i sukobu vodstva Lokomotive sa šefovima Dinama, odnosno Zdravkom Mamićem, što je uskoj vezi jer bez Dinama uglavnom nema ni unosnih transfera, priča izgleda podosta drukčije.
Vrijeme je pokazalo da crne prognoze nisu bile točne, a glasine o sukobu samo djelomično istinite. Lokomotiva je nastavila uspješnu poslovnu suradnju s Dinamom, a to nikako ne bi bilo moguće da su Božidar Šikić i Zdravko Mamić doista u ratu, što opet ne znači da situacija u jednom trenutku nije bila napeta.
Dinamo i Lokomotiva opet u ljubavi
Očito je u međuvremenu stvar izglađena, ako je uopće bilo sukoba, jer ima i onih koji misle da je sve inscenirano zbog taktičkih razloga. Bliže je istini da je sukob doista postojao, ali je došlo do zatopljenja. Ključnu je ulogu u smirivanju strasti odigrao zajednički interes.
Ne kaže se uzalud da je interes jedini vječan, sve ostalo je prolazno. Barem se u Mamićevoj karijeri može naći puno primjera koji će potvrditi tu tezu. Sjetite se samo općeg rata sa Štimcem i iznenadnog mirenja. Bezgranična karakterna fleksibilnost, bolje rečeno nedosljednost, manje-više je modus operandi hrvatskog nogometa u cjelini. Nema tog sukoba koji jedan dobar interes, poglavito financijski, ne može izmiriti.
Što Ćiro Blažević zna reći: kada se glavešine nađu na okupu, moraju držati ruke u džepovima da si ne iskopaju oči. No ipak, suradnja traje već godinama, nerijetko se grlje i ljube, a već sutra pucaju jedni na druge. I tako u krug. Farizejstvo oduvijek caruje u HNL-u. Ma, bilo bi dobro da je samo u HNL-u, politička i društva stvarnost još je gora. Nogomet je samo refleksija društva.
Drugo ime Osijekove politike - nedosljednost
Kad smo već kod nedosljednosti i farizejstva, čelnici Osijeka i sve ono što se događa oko slavonskog kluba u posljednje vrijeme, demonstriraju svu raskoš tih termina u HNL-u. Dakle, klub koji je posljednjih godina bio u prisnoj ljubavi s moćnicima HNS-a, poglavito Davorom Šukerom i Zdravkom Mamićem, lako ćete pronaći srcedrapajuće fotografije i bajkovite tekstove po bespućima interneta, odjednom je u velikom sukobu s istom tom organizacijom i istim ljudima.
Dakle, oni se u isto vrijeme jako vole i jako ne vole. U HNL-u je to očito moguće. Gore smo objasnili kako i na koji način. Dok su se interesi preklapali, gledali smo bajkovitu predstavu.
Sve je bilo divno i krasno dok nije došlo do konfliktne situacije, odnosno borbe za trofeje i mjesta na ljestvici te posljedične raspodjele financijskog kolača. Kriza je velika, a drugo mjesto donosi veliku potencijalnu zaradu. Tu jednostavno nema mjesta za kompromis. Ne mogu biti drugi i Lokomotiva i Osijek.
Mišljenja sam da navijači Osijeka imaju pravo na revolt, imaju razloga vjerovati da je njihov klub zakinut, da im je učinjena nepravda, da se HNS nepošteno ponio... Posljednji potezi Kuće nogometa u najmanju ruku bili su nepromišljeni, a i suđenje u nekim utakmicama jako je upitno. Osijek se ima na temelju čega žaliti.
Osijek i HNS jako se vole i jako ne vole
Međutim, navijači Osijeka jako dobro znaju tko je svih ovih godina u idiličnim odnosima s moćnicima HNS-a, tko je kome savjetnik, tko se s kim fotografira i dijeli dresove, tko i kako glasa u Izvršnom odboru, tko je koga podržavao i, da ne bude zabune, još podržava, čak i prilično izravno.
Nije li dojučerašnji predsjednik Osijeka nedavno izjavio da će i dalje čvrsto stajati iza istog tog u Osijeku omraženog Šukera, iza kojeg opet stoji u Osijeku podjednako omraženi Mamić? Pa nije vrag da to ne znaju!? Nije li predstavnik osječke nogometne organizacije najprije glasao za micanje navijača s tribina, a onda se u roku od nekoliko dana preokrenuo i tražio poništenje te odluke? Nisu li mu se članovi IO-a smijali zbog iznenadnog obraćenja?
Stara izrekao kaže da prvo treba počistiti ispred svoga praga. Ako navijači ne mogu podnijeti Šukera i Mamića, što se može razumjeti, kako to da u svome klubu podnose čelnike koji su s istim tim ljudima godinama u bliskim odnosima? Da, bilo je slučajeva kada su protestirali, ali sve je to mlako u odnosu na napade na Šukera i Mamića.
Osijek i Hajduk najveći gubitnici
Bilo bi puno logičnije da su puno žešći protiv takve politike u svojem klubu, nego protiv ove dvojice. Na njih ionako ne mogu previše utjecati. Na kraju krajeva, od njih i ne očekuju drukčije ponašanje, nije valjda da su silno iznenađeni. Razočarenje bi trebalo biti puno veće prema čelnicima Osijeka. Zar nije logično da ih najviše peče što se i kako radi u njihovu klubu, kakva se politika vodi i s kime tikve sade čelnici njihova kluba?
Kako su i s kime čelnici Osijeka sadili tikve, tako su im se i o glavu razbile. Ako je Lokomotiva najveći dobitnik sezone, Osijek je uz Hajduk najveći gubitnik. Teško je razlučiti tko je veći gubitnik. I četvrto i peto mjesto su neuspjeh. I to veliki s obzirom na očekivanja. O Hajduku smo masu puta već pisali i tu se doista nema što novo reći. Nepopravljiv slučaj, agoniji kao da nema kraja. Osijek je posljednjih godina druga priča.
Igra je glavni problem
Novi vlasnici i bivši predsjednik Meštrović donijeli su financijsku stabilnost, ima novca, gradi se novi stadion i kamp, mnogo je toga za pohvalu, ali priželjkivanih rezultata nema. Osijek ima nedovoljno dobru sportsku politiku. To je sada više nego jasno. Očito je da su i mađarski vlasnici to zaključili kada su se odlučili za naprasnu smjenu na vrhu. Slična je priča i s igrom, bolje rečeno filozofijom i stilom. Osijek još uvijek nije uspio stvoriti prepoznatljivu igru.
Nekonzistentnost na gostovanjima to najbolje govori. Kod kuće se može pobjeđivati u serijama i na mišiće, u gostima je to puno teže. To je glavni razlog zbog kojeg Osijek nije drugi, a po ulaganjima i financijama trebao se već boriti s Dinamom za naslov prvaka ili biti barem na pet-šest bodova. Osijek ima sve uvjete za bolji sportski plan i snažniji rezultatski iskorak. Vidjet ćemo hoće li novi predsjednik posložiti stvari.