Dinamo je sinoć propustio veliku priliku praktički riješiti prolaz u Ligu prvaka. Modri su uraganski otvorili utakmicu. Iskoristili su impresioniranost Norvežana ambijentom koji su napravili Bad Blue Boysi, dvaput tresli mrežu u prvih deset minuta i imali Vikinge na konopcima.
Tri vijesti o kojima se priča
Trebao je još samo jedan udarac da ih dokrajče i praktički nokautiraju. Da je Dinamo otišao na 3:0, što je mogao i trebao, vjerujem da bi se Viking totalno raspao i do kraja utakmice vjerojatno primio još koji pogodak.
Nenamjerno spašavanje nasukanih vikinških moreplovaca
Međutim, Luku Stojkovića malo je ponijelo — odlučio se proslaviti i nije ispoštovao bolje postavljenog suigrača u onoj mrtvoj šansi. Tu je već počelo nenamjerno spašavanje nasukanih vikinških moreplovaca koji su na olujnom Maksimiru glavinjali i sudarali se međusobno u vlastitom šesnaestercu. Dvjema kardinalnim pogreškama u obrani Modri su definitivno bacili pojas za spašavanje grogiranom suparniku.
Vikinzi su tako vraćeni u utakmicu, dobili su neočekivani poklon koji su Christiansen i Tripić majstorski iskoristili. Umjesto da ih nastave bjesomučno udarati, Modri su ničim izazvani gostima ušpricali injekciju samopouzdanja i, naravno, tijek utakmice se okrenuo.
Igrači za 'odmah' još nisu stigli
E, sad, možemo pričati o tome bi li rasplet bio drukčiji da su čelnici Dinama napravili bolji posao i nabavili pokoje pojačanje prije odlučujućih kvalifikacijskih utakmica. Što bi bilo da je Livaković bio na vratima, bi li uspio zaustaviti jedan od dva udarca nakon kojih je pao gol? Nevistiću se ne može puno toga prigovoriti, kod oba gola Vikingovi igrači majstorski su reagirali i još bolje pogodili, ali od vratara se očekuje da ponekad skine i ono što se teško brani.
Nikad nećemo saznati bi li Livaković skinuo jedan od ta dva udarca — možda ne bi — ali lideri kluba moraju napraviti sve kako bi maksimalno pojačali momčad, a to u Plavim salonima nisu učinili. Maksimirska vrhuška zasad je odradila maglovit posao.
Igrači koji su došli možda će jednog dana biti pojačanja, no to je pod velikim upitnikom. Neki prvo trebaju ozdraviti i vratiti se treninzima, a svima je bilo jasno da su Dinamu potrebni igrači koji su spremni odmah uskočiti i obilato pomoći. Takvi još nisu stigli. Mislav Oršić zasad ne izgleda kao ubojito oružje, da ne idem u dalje seciranje. Da se u Maksimiru luta, najbolje pokazuje primjer Mudražije: od igrača koji je bio prekrižen, odjednom se očekuje da bude spasitelj.
Između redova sve se lako iščita
Mariju Kovačeviću sinoć je nakon utakmice na press-konferenciji sletjelo škakljivo pitanje upravo o temi koju sam načeo: Je li Dinamo spreman za Ligu prvaka? Pojačanja nisu stigla, a kestenje vadi igrač koji prošle sezone nije bio ni prijavljen — mislimo na Mudražiju…
"Ne bih to komentirao", kazao je Kovačević u prvoj rečenici i zapravo rekao sve.
Dakako da se nije moglo očekivati da će izravnije napasti nadređene, Kovačević nije taj tip, ali kada nešto ne želite komentirati, a pitanje vam ide u prilog, onda se između redova sve lako iščita. Istina je da Dinamo teško može biti spreman za Ligu prvaka koga god da je doveo, ali može i mora biti što spremniji za kvalifikacije. To što je prijelazni rok do sada odrađen kako je odrađen i što prava pojačanja nisu stigla otvara brojna pitanja, a ponajprije ona o blagajni. Je li propuh baš takav da se ništa bolje nije moglo napraviti?
Tako blizu, a tako daleko
Otvara se još jedno intrigantno pitanje: može li Dinamov smušeni prijelazni rok biti alibi za trenera koji je pod udarom kritika i kada treba i kada ne treba? Ako samo malo naćulite uši u nekoj birtiji ili otvorite komentare na društvenim mrežama, lako ćete zaključiti da Kovačević ima puno oponenata, najblaže rečeno. Mnogi su čvrstog uvjerenja da nije trener za Dinamo. Međutim, i dalje je, kako sam kaže, samo jednu pobjedu udaljen od Lige prvaka.
Tako blizu, a još uvijek tako daleko. Kovačevića prati vječna sumnja, no ako se plasira u Ligu prvaka, začepit će usta kritičarima, barem na neko vrijeme. Ako…
Modre u Stavangeru očekuje veliko iskušenje, još teža utakmica nego u Maksimiru. Viking je na svojem bunjištu u pravilu puno goropadniji. Igra pred svojim navijačima, navikao je na umjetnu travu, a nosi i dobar rezultat iz Zagreba, pogotovo kada se uzme u obzir kako je to izgledalo u prvih 15 minuta.
Norvežani grme: "Imamo ludi mentalitet"
Trener Jensen i kapetan Tripić na press-konferenciji rekli su da je i dalje sve otvoreno, da je to u principu 50-50, no iz miks-zone stigle su ponešto drukčije opservacije Vikingovih igrača. Svi odreda ističu nepokolebljivi mentalitet i nesalomljivi karakter.
"Mislim da će poduzeti neke mjere opreza kada dođu u Stavanger, ali vidjet ćemo. Mislim da bismo na vrhunski dan u Stavangeru trebali pobijediti", grmi norveški reprezentativni stoper Henrik Falchener.
"Način na koji smo se izvukli pokazuje što živi u nama. Mi smo fantastičan stroj koji jednostavno nastavlja dalje, čak i ako dobijemo malo batina", nastavlja Falchener, a vratar Arild Østbø stoji iza riječi suigrača:
"Imamo ludi mentalitet", kaže Østbø za Dagbladet, pa koristi priliku da pošalje poruku Hrvatima prije uzvratne utakmice: "Bit će puna kuća, pa će se upoznati s akcijom u Lyse Areni."
Švicarski sir u vlastitim redovima
Povratak u život nakon šokantnog maksimirskog otvaranja očito je Norvežane napunio velikom dozom optimizma. Ne može im se puno zamjeriti — sportski je vjerovati u sebe i u pobjedu. No sve bi bilo drukčije da su Modri otišli na 3:0 i nisu im uručili poklone koji se ne odbijaju. Sami sebi su otežali na više načina, a najopasnije je kada suparnika na taj način vratite u igru.
Ipak, u obrambenoj igri Vikinga postoji podjednako puno rupa kao i u obrani Dinama, što bi se u uzvratu moglo i moralo bolje iskoristiti. Paralelno će se trebati poraditi i na švicarskom siru u vlastitim redovima. Mišić, Valinčić, Dominguez… ne bi smjeli toliko griješiti. Možda bi Kovačević mogao malo promiješati ekipu, povući neke konkretnije poteze i napraviti izmjene na vrijeme. Na takvim se stvarima, uostalom, i ogleda trenerska ruka.
