Priče o izgradnji novog stadiona u Zagrebu mnogima su se popele na vrh glave. Ne zna se broja lažnim obećanjima. Kad će biti izgrađen, ne zna se, ali u razvijenom svijetu znaju da novi stadion može i mora donijeti ekonomski boljitak loklanoj zajednici.
Koliko izgradanja novog stadiona, pogotovo ako spada u red velebnih, može izmijeniti okolicu u kojoj je izgrađen, podignuti kvalitetu života, ali i promijeniti strukturu tamošnjih stanovnika, najbolje govori priča o novom Wembleyju, čudesnom stadionu na kojem će u nedjelju odmjeriti snage Engleska i Hrvatska.
Još uvijek najskuplji u Engleskoj
Ni Wembley nije izgrađen bez problema, krajnja cijena je probila stratosferu. Građen je četiri godine, od 2003. do 2007. Godinama je bio najskuplji na svijetu i još uvijek je pri samom vrhu. Cijena izgradnje bila je 798 milijuna funti.
Preračunato u današnju vrijednost novca, to je oko 1,2 milijarde funti. Dakle, još uvijek je u biti najskuplji u Engleskoj, skuplji i od novog Tottenhamova stadiona, koji je stajao oko milijardu funti.
Engleski navijači oduševljeni HNS-om: Tako se to radi, a ne ovi naši beskičmenjaci
Wembley je stvarno grandiozan, ogroman, ali i sve oko njega. Nije u pitanju samo kapacitet i komfor na tribinama, ima 90 tisuća navijača, nego sadržaji oko njega. U blizini je izgrađena i velika dvorana, velika knjižnica, kazalište, hoteli i brojne zgrade.
„Nedavno je u našem hotelu odsjeo jedan poslovan čovjek koji šest-sedam godina nije bio u ovom dijelu Londona. Bio je pozitivno šokiran. Kaže da ne može prepoznati kvart“, priča nam Stefan, recepcionar hotela u kojem smo odsjeli.
Nevjerojatna transformacija
Radi se o hotelu u kojem rade ljudi sa svih strana svijeta i svi su doista jako ljubazni. Hotel je udaljen nekih 200-300 metara od Wembleyja i u njemu za vrijeme Eura boravi dosta novinar i Uefinih djelatnika. Dok dođete do stadiona, morate proći pokraj ulaštenih zgrada. Dominiraju mramor, mesing, staklo. Svako malo nikne nova zgrada. Nevjerojatna transformacija.
„Godinu dana ovdje ne budete i već se puno toga promijenilo, a kamoli ako niste bili desetak i više godina. Nema šanse da biste znali gdje se nalazite“, siguran je Stefan, Mađar u kasnim tridesetim koji već godinama živi u Londonu.
„Stanujem dvije stanice dalje. U okolici se malo tko može priuštiti stan“, kaže Stefan.
Ubacila mu se kolegica Sabrina.
„Pitate je li skupo? Ma, jako skupo. Najam najobičnije garsonjere mjesečno stoji 1400 funti. I dosta više ako ima malo bolji pogled. Ne pričam ovim zgradama, u njima žive samo bogati“, pokazala je prstom preko puta.
Stanovi od dva-tri milijuna funti
Koliko tek tu stoji kvadrat stana?
„Uh, ne pitaj“, odmahnula je rukom simpatična recepcionarka.
Pa jel pet tisuća funti?
„Ma, više. Evo, priča se da će u ovoj zgradi preko puta kvadrat stajati preko deset tisuća. To su stanovi od dva-tri milijuna funti.“
Objekt je još u izgradnji, radi se po cijeli dan. Ta zgrada nema što nema. Ispod se nalaze brojni restorani i kafići. Čak i kazalište. Otkada je izgrađen novi Wembley, ovaj kvart se drastično promijenio.
Tko se sjeća starog Wembleyja, zna da je morao dobro paziti ako bi se odlučio za šetnju kvartom u sitnim satima. Lako se ostajalo bez novčanika, a nerijetko se dobivalo i po tamburi.
„Pričaju mi starije kolege da je ovo bio grozan kvart, jako opasan. Sve se promijenilo, za neprepoznati, ali…“, kazao je Stefan i za trenutak zastao.
Živi se od stadiona i dvorane
„Korona i zatvaranje jako su nas unazadili, poslovi su na izdisaju. Ovdje gotovo svi žive od stadiona i dvorane. Prije su se igrale brojne utakmice, održavali koncerti, predstave… U kvart su dolazile stotine tisuća ljudi na dnevnoj razini. Možete misliti što je to značilo za brojne hotele, restorane i barove. Izgrađeno je i veliko kazalište. Zjapilo je prazno, pa je zatvoreno. Tko zna što će s time biti“, zabrinuto je zavrtio glavom.
„Rekli su prije nekoliko tjedana da će sve otvoriti, da će biti puni stadioni i dvorane. Ponadali smo se da ćemo se svi skupa malo oporaviti. Međutim, ništa od toga, stadioni su tek djelomično otvoreni. Hoće li doći štogod Hrvata na utakmicu?“ priupitao je iznimno ljubazni recepcionar, koji je kao i cijelo osoblje vrlo susretljiv i prijateljski raspoložen.
Teško da će ih biti više od stotinjak, ako i toliko.
„Ma, da. Pa tko će dolaziti u ovakvim uvjetima. Čak i da imaš dovoljno novca, kome se ostaje u karanteni deset dana, pa još svi ti testovi.“
Euro donio mali pomak
Kako vaš hotel izdržava? Jesu li vam dirali plaće?
„Malo smo prodisali, ali sve je to još nedovoljno dobro, daleko od prijašnjih godina. Malo će nas ipak Euro podići, ima dosta novinara i Uefinih službenika. Nisu nam, nasreću, rezali plaće, ali nema ništa od najavljenih povišica“, nasmijao se Stefan, pa napravio tužnu facu.
Ako je takva situacija, tko onda kupuje ovakve stanove?
„A tko, bogati. Nije ova kriza sve podjednako pogodila. Najbogatiji sad su još bogatiji. Vidite da je nekima bogatstvo nevjerojatno naraslo usred krize. U Londonu se to najbolje vidi. Otiđite do Cityja“, nasmijao se Stefan.
Nadate li se oporavku, hoće li konačno krenuti nabolje?
„Više se ničemu ne nadam. Tako je najbolje. Nakon što vas toliko puta obmane, ne možete više nikome vjerovati. Samo se razočarate. Ne bavim se politikom, to me ne zanima, ali vidim što se događa. Cijene skaču, plaće stagniraju. Obični ljudi žive sve lošije“, zaključio je Stefan.
Otužno bez navijača
Gdje li smo samo ovu priču već čuli!? Stefanu nije trebalo objašnjavati kako je u Hrvatskoj i našem dijelu Europe. Samo je odmahnuo rukom i dobacio:
„Zbog čega li sam ja došao u London, ha, ha, ha…“
Usrdno se nadamo da će biti bolje. Svima, a ne samo nekima. Da su neka druga vremena, oko Wembleyja sve bi već vrvjelo navijačima s hrvatskim dresovima. Čula bi se pjesma i tipična zezancija naših ljudi. Europsko prvenstvo bez te vreve izgleda otužno. To je kao gulaš bez ljute paprike. Mađari znaju o čemu pričam.
