Andres Iniesta sa suzama u očima najavio je oproštaj od Barcelone na kraju sezone, nakon što je 22 godine proveo u redovima katalonskog kluba, od La Masije gdje je došao kao 12-godišnji dječak, pa do seniorske momčadi u kojoj je proveo 16 godina.
Na oproštajnoj press-konferenciji Iniesta nije otkrio hoće li nastaviti nogometnu karijeru ili će naljeto objesiti kopačke o klin, odluku je ostavio otvorenom, ali prema svemu sudeći mogao bi još godinu-dvije igrati u nekom od bogatih klubova iz Perzijskog zaljeva. Uostalom, u tom dijelu svijeta karijeru je nastavio i njegov dugogodišnji kolega i prijatelj iz Barcelone, Xavi Hernandez, koji skuplja petrodolare u katarskom Al Saddu.
Iniesta je najavio da sigurno neće nastaviti karijeru u nekom europskom klubu, iako ponuda ima, i to više nego odličnih, spominjao se čak i poziv Pepa Guardiole u Manchester City, ali tvrdi da to jednostavno ne može napraviti, iz čega se može zaključiti da ipak namjerava još igrati, samo je pitanje gdje - Bliski istok, Kina ili možda SAD? Iz svega bi se moglo zaključiti da je Iniestina ljubav prema Barceloni bezuvjetna i nepoderiva, te da to nikada nije dolazilo u pitanje. Međutim, je li to baš tako?
Izbori za predsjednika Reala
Pa i nije, ako se prisjetimo što se događalo u ljeto 2006. uoči predsjedničkih izbora u Real Madridu. Nakon niza loših rezultata i sukoba s najžešćim navijačima, Florentino Perez morao je otići s mjesta predsjednika u svojom prvom mandatu na čelu Real Madrida.
Juan Palacios, Ramon Calderon, Juan Miguel Villar Mir i Lorenzo Sanz bili su glavni kandidati, a Palacios i Calderon najveći favoriti.
Kao što je poznato, Calderon je pobijedio u foto-finišu. Calderon je skupio 8,344 glasova „sociosa“ s pravom glasa, a Palacios 8,098. Palacios je poznati španjolski poslovni čovjek, multimilijunaš, vlasnik je poznate marke satova Viceroy, a već je bio u upravi Real, prvo u mandatu Ramona Mendoze, a potom i Lorenza Sanza, kada je bio potpredsjednik kluba. Palacios je dan prije izbora otkrio svoje najjače adute, a to su u slučaju utrke za predsjednika Reala uvijek obećanja koja će pojačanja dovesti.
Perez je, recimo, pobijedio Sanza u ljeto 2000., nakon što je ovaj osvojio drugu Ligu prvaka, javno obećavši da će dovesti Luisa Figa iz Barcelone. Naravno, to nisu obećanja u stilu hrvatskih i inih svjetskih političara, obećaš pa kasnije zaboraviš da si obećao, po onoj staroj što košta obećati, bitno je pobijediti na izborima, nego je obećanje temeljeno na pregovorima i čvrstim dogovorom da će taj i taj igrač prijeći u Real ako dotični pobijedi na izborima. Perez je pobijedio na izborima i doveo je Figa, što je snažno odjeknulo Španjolskom i Europom, bio je to jedan najspektakularnijih i ujedno najkontroverznijih transfera u povijesti. Vjerujemo da ne treba pojašnjavati zašto.
Iniesta se obećao Kraljevima
Sad dolazimo do onog zbog čega sve ovo pišemo. Palacios je javno otkrio da je sve dogovorio upravo s Andresom Iniestom. Posrednik u pregovorima bio je slavni Jose Antonio Camacho, bivši igrač i trener Reala. Taj transfer trebao je stajati 60 milijuna eura, što je u ono vrijeme bila astronomska cifra. U to su vrijeme bila samo dva veća transfera, onaj Zinedinea Zidanea 2001. iz Juventusa u Real (77,5 milijuna eura), te Figa 2000. iz Barcelone u Real za 62 milijuna eura. Osim Inieste, Palacios je obećao i dovođenje Joaquina, Reyesa i Pabla Ibaneza.
Palacios je u tijesnoj utrci s Calderonom izgubio i nije se dokopao predsjedničkog mjesta, a da jest, povijest se mogla drugačije pisati. Iniesta je danas mogao plakati u bijelom Realovom dresu.
Iz ove perspektive gledajući, to ne izgleda uvjerljivo, ali stvari treba staviti u odgovarajući vremenski kontekst.
Taj scenarij uopće nije bio nemoguć, pogotovo ako uzmemo u obzir da je Iniesta u djetinjstvu navijao za Real. Postoji videozapis u kojem on to otkriva godinu dana prije nego što je iz Albacetea prešao u Barcelonu. Iniesta je trebao prijeći u Real, ali njegovi roditelji nisu bili zadovoljni uvjetima koje nudi Realova škola nogometa. Realov stacionar za mlade igrače tada je bio u priličnom trošnom stanju, u međuvremenu je izgrađen novi, ali Barcina La Masija imala je bolje uvjete. I tako je Iniesta završio u Barceloni. Možda je postojala još neka ponuda, no o tome se može samo spekulirati.
Nezadovoljan statusom u Barceloni
Najvažnije u cijeloj priči je to što Iniesta tog ljeta 2006. nije bio zadovoljan statusom u Barceloni. Kada su se igrale najvažnije utakmice, bio je rezerva kod Franka Rijkaarda. U finalu Lige prvaka protiv Arsenala ušao je u igru tek u 71. minuti umjesto braniča Oleguera. Barca je gubila je 1:0, morala je zaigrati još ofenzivnije, pa je Rijkaard uveo Iniestu, koji je prošao bolje od Xavija koji nije dobio ni minutu. Iniesta je u to doba imao 22 godine, a Xavi 26.
Dakle, nisu bili baš golobradi dječaci. I stoga je logično da su obojica bili nezadovoljni statusom. Xavi je ne tako davno sam priznao da je zamalo otišao iz Barcelone. Tada nisu mogli znati što će se događati sljedećih godina, da će doći Pep Guardiola i pokrenuti najuspješniju eru u povijesti Barcelone, a u kojoj će oni igrati jednu od najvažnijih uloga. Kada sagledamo stvari iz te perspektive i uzmemo u obzir sve navedeno, Palaciosovo obećanje da će dovesti Iniestu izgleda sasvim uvjerljivo.
