Engleski nogometaši tradicionalno rijetko napuštaju Otok – vrlo su rijetki oni koji sreću traže na kontinentu, posebno kada se radi o mladim i/ili nedokazanim igračima. No ta se tradicija polako mijenja, a promjenu najbolje simbolizira engleski wunderkind Jadon Sancho.
Tri vijesti o kojima se priča
Premierliga je najbogatija na svijetu i puna skupih stranih pojačanja; mladi domaći igrači dobivaju relativno malo prilika, a pogotovo ako su članovi jednog teškaša poput Manchester Cityja, kroz čiju je omladinsku akademiju prošao 18-godišnji Sancho. On je sreću potražio u Borussiji Dortmund i pogodio – Bundesliga se pokazala sjajnim odabirom za mladog i perspektivnog igrača poput njega.
Njegovim stopama krenuo je i njegov vršnjak i prijatelj iz djetinjstva Reiss Nelson, koji je iz Arsenala ove sezone otišao na posudbu u Hoffenheim. Kao i u Sanchovu slučaju, taj se potez pokazao odličnim. Dosad je Nelson u Bundesligi zabio šest golova u samo sedam nastupa – za gol mu prosječno trebaju svega 54 minute u igri.
Kvartovski prijatelji koji mijenjaju stereotipe o engleskom nogometu
Vratimo se nakratko na englesku nogometnu tradiciju. Kada govorimo o engleskoj nogometnoj kulturi, bitno je primijetiti da u njoj malu ulogu igraju ulični i mali nogomet – upravo u tome treba tražiti uzroke tradicionalnog nedostatka plemenitih igrača na Otoku.
Brazilski, argentinski, španjolski, pa i hrvatski majstori svoje vještine, osim na travnjaku, tradicionalno stječu i na skučenim betonskim ili zemljanim terenima, kao i malonogometnih dvoranama. To su uvjeti u kojima se najbolje uče improvizacija, kreativnost, brzo biranje rješenja pod pritiskom – ukratko, sve odlike ''desetki'', nogometnih umjetnika, igrača vica i poteza.
U Engleskoj su pak na cijeni tradicionalno neke druge vještine: duel, čvrst start, precizna duga lopta, centaršut, igra glavom… Ne čudi stoga što je tijekom povijesti nacija toliko mnogoljudna i zaluđena nogometom izbacila tako malo ''umjetnika''. I sami Englezi često će za igrača poput Paula Gascoignea reći da igra ''kontinentalnim stilom''.
Sancho i Reiss upravo su po tome specifični. Odrasli su u južnom Londonu, dijelu britanske prijestolnice koji nećete vidjeti na razglednicama, iako ste ga vjerojatno vidjeli na televiziji – upravo tamo nalazi se Peckham iz čuvenih Mućki. U toj betonskoj džungli, između nebodera i zgrada, smjestila su se mala igrališta na kojima su kao djeca radili prve nogometne korake i usavršavali svoje vještine.
Nelson može biti i bolji od Sancha?
Ne čudi stoga što su Sancha brzo prozvali engleskim Neymarom. Njegovi potezi doista izgledaju kao da dolaze iz brazilskih favela, zloglasnih po kriminalu, ali slavnih po nogometu – upravo su otamo potekli mnogi slavni brazilski majstori.
Za njim nimalo ne zaostaje ni Nelson, koji u svom repertoaru također ima cijeli arsenal trikova kakve donedavno nismo često viđali u izvedbi engleskih nogometaša. Njihovi potezi korijene imaju u londonskim kavezima i uličnim terenima, što je potvrdio i Sayce Holmes-Lewis, trener koji ih je kao devetogodišnjake regrutirao u lokalnu mladu momčad Southwark.
"Mladi dječaci ovdje igraju sa starijima, pa moraju biti vješti s loptom. Ako niste dobri s loptom, ne kotirate dobro", objasnio je za reportažu Sky Sportsa o počecima Sancha i Nelsona. Zanimljivo, na istim je terenima potekao i Wilfried Zaha, zvijezda Crystal Palacea i također igrač koji se može pohvaliti širokim repertoarom sjajnih poteza.
Holmes-Lewis napominje da su, osim vještina s loptom, u takvim uvjetima mladi igrači razvili i neustrašivost, što objašnjava njihove sjajne igre iako su tek odnedavno punoljetni. Također, po njemu je Nelson možda i veći talent od Sancha, koji ga je u razvoju prestigao tek u posljednjih godinu-dvije.
Sjajne vijesti za Garetha Southgatea
Pojava perspektivnog dvojca iz južnog Londona sjajna je vijest i za Garetha Southgatea. Radi se o još jednom čovjeku koji mijenja engleske nogometne tradicije; Gordi Albion pod njegovim je vodstvom krenuo novim smjerom, što smo mogli vidjeti u tri recentna okršaja s Hrvatskom.
Općenito, čelnici engleskog nogometa zaključili su da su, nakon desetljeća izolacije, njihovu nogometu potrebne promjene i inovacije. Mladi Englezi posljednjih godina bilježe odlične rezultate u mlađim kategorijama, a promjene se već manifestiraju i u seniorskoj reprezentaciji.
U sklopu tih promjena Englezi su (napokon) shvatili važnost malog i uličnog nogometa: izračunali su 2016. da je čak 14 posto Engleza koji su tada igrali u Premierligi poteklo iz južnog Londona i tamošnjih uličnih terena.
Novi vjetrovi u engleskom nogometu
Može se diskutirati da upliv stranog utjecaja u Premierligu ograničava prilike za mlade domaće igrače, ali donio je i vrlo pozitivan utjecaj, pogotovo dugoročno. U Engleskoj se okupila sama trenerska elita, koja je na Otok uvezla moderne ideje i filozofije.
Pod njihovom paskom profitirali su mnogi talentirani engleski igrači: dovoljno je pogledati Mauricija Pochettina i njegov Tottenham, kao i Manchester City Pepa Guardiole. Southgate priznaje da upravo iz takvih klubova crpi inspiraciju i koristi njihove mehanizme u igri, a Sancho i Nelson idealno se uklapaju u njegove planove.
Sancho je debitirao protiv Hrvatske na Rujevici i tako postao prvi engleski reprezentativac rođen nakon 2000. godine. S obzirom na to kako igra, neće trebati dugo čekati ni Nelsona. Sancho i Nelson osvojili su prvi trofej na lokalnom natjecanju kao članovi momčadi do 11 godina; nevjerojatan rasplet priče bio bi kada bi zajedno podigli seniorski trofej, koji Englezi čekaju od davne 1966. godine.
