Dvije utakmice s Francuskom pokazale su ono što već odavno znamo. Vatreni se ne mogu vječno oslanjati na prekaljene asove, mladi moraju ulaziti u igru i dobivati šanse. Ako ništa drugo, onda zbog skupljanja iskustva.
Ima li Hrvatska u smislu kvalitete mladih igrača koji mogu zamijeniti najprije Modrića i Perišića, pa onda i Kramarića, Kovačića… To je otvoreno pitanje jer nije lako zamijeniti takve asove, posebice ako su bez dovoljnog iskustva.
Primjerice, ne možete očekivati da Franjo Ivanović u debitantskim nastupima bude nositelj hrvatske igre i da se od njega očekuju čuda, pogotovo kada se igra protiv tako moćnog protivnika kao što je Francuska i kada se odigra kako je odigrala kompletna hrvatska momčad.
Ivanović i Baturina nisu čudotvorci i trebaju vremena
Slično vrijedi i za nešto iskusnije po pitanju nastupa u reprezentaciji Martina Baturinu i Petra Sučića, a vrijedilo bi za Tonija Fruka da je dobio priliku i kada je dobije. Počeci su u pravilu teški. I najvećim talentima potrebno je vrijeme adaptacije i prilagođavanja na zahtjeve nacionalne momčadi. Još više to vrijedi kada se igra na najvišoj razini, a okršaj s Francuskom to sasvim sigurno jest.
Pa, nije ni Jošku Gvardiolu, svjetskom talentu i zvijezdi Manchester Cityja, bilo lako u debitantskim nastupima. Sjetite se pretprošlog Eura i utakmica s Engleskom ili Španjolskom. Teško da se to može nazvati briljatnim.
Prevelika očekivanja
Osjeća se puno skepse u zraku prema mladim igračima, očito je da su očekivanja bila prevelika, ali donositi neke dugotrajnije zaključke na osnovi jedne ili dvije utakmice, a pogotovo protiv jedne moćne Francuske, u najmanju je ruku ishitreno, da ne kažem neozbiljno i maliciozno.
Teško da mladci mogu biti na nekoj visokoj razini ako su glavni igrač i nositelji igre ispod razine. Ako ćemo iskreno, nitko protiv Francuske nije bio na top-razini izuzev Dominika Livakovića. Kada je vratar najbolji igrač, onda je jasno kako je odigrao ostatak momčadi. Jasno je da je lakše bilo nešto pokazati u obrani nego u ofenzivi.
Kada ste potpuno odsječeni i morate se sami boriti s trojicom-četvoricom suparničkih braniča, onda je jako teško nešto pokazati. Sam ne može nitko, a kamoli neiskusni mladci. Sinoć bi u napadu jako teško bilo i jednom fenomenu poput starog Ronalda.
Ni Ronaldo i Messi ne bi mogli sami protiv Francuske
Možda bi samo on bio u stanju nešto napraviti sam, sve predriblati i dati gol, a nije baš odveć korektno mlade hrvatske igrače uspoređivati s jednim od najboljih igrača svih vremena, možda i najvećom devetkom u povijesti nogometa. Nije Ivanović Ronaldo, a Baturina Messi da se to od njih očekuje.
To što sinoć nisu odigrali nešto upečatljivo, a nije nitko od hrvatskih igrača, ne znači da nisu veliki potencijali. Radi se o dvojci vrlo talentiranih, mladih igrača čije vrijeme tek dolazi i koje treba još dosta tesati da postanu svjetski igrači. Petar Sučić bio je možda nešto bolji, ali i za njega vrijedi u principu isto. Tko je bio bolji, a tko lošiji, sve je to sinoć bilo u pet grama te stoga nema smisla odveć vagati.
Modrić i Perišić moći će još u kvalifikacijama, a onda...
Stade de France i Tricolori možda su za sve njih još uvijek previsoke prepreke, ali naposljetku nije loše da su osjetili svjetla reflektora velikih pozornica i da su sami uvidjeli koliko je još rada pred njima. Hrvatska treba spremati momčad za kvalifikacije za Svjetsko prvenstvo i za samo Svjetsko prvenstvo.
Najprekaljeniji reprezentativci poput Modrića i Perišića vjerojatno će još moći iznijeti kvalifikacije, ako ne bude ozljeda, ali glavni turnir je tek za više od godinu dana i jasno da Hrvatska tamo mora doći s nekim novim profiliranim igračima, koji će ubrizgati svježu krv i pomladiti momčad.
Hrvatska reprezentacija treba svježu krv
Sučić, Baturina, Ivanović i Fruk svakako su među njima, a tu je još cijeli niz mladih igrača koji bi mogli u narednom razdoblju iskočiti. Jasno je da još uvijek nisu razina Modrića ili Perišića, možda nikada i neće biti, ali ne mogu svi biti kao njih dvojica.
To je nerealno očekivati. Međutim, kako će skupljati iskustvo i kako će se profilirati ako neće igrati? To ne znači da trebaju biti lišeni kritike, da ih se ne smije kritizirati i postavljati pitanja, no konačni zaključci ne mogu se donositi nakon jedne ili dvije utakmice. Jednostavno, treba malo vremena da nadođu.
Ako je procjena stožera da imaju potencijal i da mogu, onda ih se mora neko vrijeme trpjeti. Drukčije neće ići. Forma u klubovima mora biti glavni kriterij. Ako igraju dobro po klubovima, igrat će i u reprezentaciji prije ili kasnije. No ne mogu se od njih očekivati čuda u prvim nastupima, mora postojati faza adaptacije i na reprezentativne zahtjeve.