Ilija Lončarević uvijek je zahvalan sugovornik. Trener je velikog iskustva i znanja, nogomet ima u malom prstu, a ne libi se izreći svoje mišljenje o brojnim temama.
Tri vijesti o kojima se priča
Istinska je trenerska legenda hrvatskog nogometa. I u 78. godini života pun je energije i elana. Lončarević je nedavno postao glavni šef omladinske škole Slaven Belupa.
U prvom dijelu velikog intervjua Lončarević je za gol.hr analizirao situaciju u hrvatskoj reprezentaciji, a u drugom smo se okrenuli klupskim temama i strukturnim problemima hrvatskog nogometa.
Kako je na novom poslu?
„Tek se uhodavam, desetak dana sam na funkciji. Dok čovjek ne uđe u ritam dnevnih aktivnosti, dok se ne upoznam sa suradnicima, naravno, i oni sa mnom, uvijek je malo teže. Kasnije će biti lakše, kad se stekne dnevna rutina, nema više početnih nepoznanica“, kaže najpoznatiji brk hrvatskog nogometa.
"Zekić me 'cima' u Slaven od jeseni"
Pretpostavljam da je vaš stari prijatelj i učenik Zoran Zekić, trenutačni trener i sportski direktor Slavena, inicirao vaš dolazak u koprivnički klub.
„On me je od jeseni počeo cimati, a kada je dogovorio sa svojim klubom, zakazali smo razgovor. Dogovorili smo se da ćemo uzeti ova tri mjeseca do kraja sezone kao probna, pa ćemo vidjeti odgovara li to meni i njima.“
I što kaže iskusno oko onako na prvu. Ima li kvalitetnog „materijala“ u Slavenu?
„Ma, uvijek ima. Mi Hrvati smo skloni pričati uglavnom o negativnostima, no kada čovjek malo uđe unutra, onda vidi i puno pozitivnih stvari. Kao i u svim školama nogometa, osim nedostataka ima i puno pozitive u selekciji, talentu, trenerima... Meni će trebati ta tri mjeseca da napravim analizu i pokušamo unaprijediti neke stvari i podignemo čitavu priču na višu razinu, da se bolje organiziramo kako bismo od iduće sezone mogli raditi još efikasnije.“
Jesu li ti Slavenovi problemi uobičajeni u hrvatskom nogometu ili to ide od kluba do kluba?
„Uobičajeni su problemi, ništa me nije iznenadilo, a niti me može iznenaditi jer sam to davno prošao u karijeri. Sve su to normalne stvari, može i pod navodnike, tako da si čovjek ne smije dozvoliti da ga to šokira ili poremeti. S problemima se treba uhvatiti u koštac i rješavati ih.“
"Nekoć je Slaven imao veća sredstva"
Slaven već godinama prati glas sređenog kluba za hrvatske prilike. Financijski je jedan od najstabilnijih, ne pamti se da je imao većih problema s isplatama plaća, no ipak je dojam da mu nedostaje taj jedan iskorak, koji je možda mogao napraviti s obzirom na to da je već godinama prilično situiran i stabilan, za razliku od mnogih klubova koji igraju ili su igrali u elitnoj hrvatskoj ligi.
„Teško mi je to reći jer sam situaciju u klubu pratio s distance. Ja sam zadnji put radio u Slavenu prije 25 godina. Činjenica je da je Slaven dosta izgubio kroz privatizaciju i poluprivatizaciju veliki hrvatskih tvrtki koje su sponzorirale klub. Nekoć je Slaven imao veća sredstva, a u međuvremenu je došao, neću reći na minimalac, ali na nešto manje sigurno. Kada financijski problemi dođu iznenada, klubovi se obično ne mogu snaći u tom skučenijem prostoru. To se vjerojatno dogodilo i Slavenu, koji je inače vrlo likvidan klub."
Lončarević ističe:
"Nisam čuo ni za jedan problem oko ne isplate plaća ili nekog velikog kašnjenja. Da je drukčije, to bi već saznao. Uostalom, prvo bi škola nastradala, kako je to već običaj kod nas. Međutim, sigurno su smanjeni ugovori igračima u odnosu na one koji su nekada bili. To je i normalno jer treba se snalaziti u ovim teškim vremenima. Situaciji se treba prilagoditi i reorganizirati se kako bi se ne samo zadržala razina rada, nego i poboljšala. Kako bi ostali konkurentni, pitanje je dobre organizacije i selekcije. I onda se sve može. Ali stručni ljudi moraju to raditi.“
"Najvažnija je sprega škole nogometa i kluba"
Pretpostavljam da je vaša uloga najviše bazirana na tome da se u prvu momčad intenzivnije izbacuju kvalitetni mladi igrači, koji će poslije transferima donijeti klubu neophodna financijska sredstva. Kako vi gledate na to?
„Postoji fama u hrvatskom nogometnom miljeu gdje se kaže da u Podravini, Moslavini i tom obližnjem kraju nema dovoljno talenata. Ja se ne bih složio s tom konstatacijom. Mislim da talenata ima širom Hrvatske, a tamo gdje je manja populacija, kao recimo u Lici, te resurse treba maksimalno iskoristiti. To vrijedi i za Slaven. Ima talenata, to sam vidio u samo nekoliko dana, no jasno je da ne mogu svi klinci iz okolice završiti u prvoj momčadi. Prva liga je ipak prva liga. Svaki talentiran klinac ima svoj limit. Neki će prebaciti taj limit, pa će doći do reprezentacije, a neki neće uspjeti doći u prvu ligu. Razlozi su brojni, da sad to ne elaboriram", kaže Lončarević i nastavlja.
"No da ih ima, ima ih. Uz dopunsku selekciju može se jako puno napraviti, ali u kontinuitetu. To će reći da je daleko najvažnija sprega škole i kluba, da škola ne bude svrha samo sebi, odnosno da bude spona s trenerima, direktorima i predsjednikom, te da se zajedničkim snagama izbacuje kadar koji je će klubu donijeti boljitak. Velika većina hrvatskih klubova živi od transfera, a najviše novca se zarađuje na domaćim igračima. To je bezbroj put potvrđeno. Prijelaz u seniorsku momčad mora biti planski, a ne da bude stihija. To ne smije biti dnevna potreba, mora biti kontinuitet, da se radi na duge staze.“
Talenti iz Podravine i Moslavine
"Nepotizam u hrvatskom nogometu"
Sa svih strana Hrvatske, posebice u manjim sredinama, čuju se priče o nepotizmu i korupciji u omladinskim školama. Brojni roditelji se žale. Jesu li to preuveličane priče ili je to surova realnost?
„Neki kažu da ja pričam grubu istinu o hrvatskom nogometu. U ovom trenutku malo sam ograničen, jer sam nakon dugog vremena opet član nekog kluba. Stoga se ne mogu posve izjašnjavati baš u svoje osobno ime, moram malo paziti što pričam. No činjenica je da nepotizma ima previše u hrvatskom društvu, a da ga ne bi bilo u nogometu. Glupo je tvrditi drukčije. Znači, ima ga, apsolutno, sve ovisi od sredine do sredine. Svjestan sam da su ljudi u klubovima, pogotovo u klubovima manje financijske moći, pod velikim pritiskom menadžera, igrača, roditelja… Nije to jednostavno sve istrpjeti. Treneri i direktori moraju imati pomoć kompletnog kluba da to izdrže“, kaže Lončarević i nastavlja:
„Nažalost, u cijelom našem nogometu postoji puno tih nedostataka koji bi se trebali rješavati. Klub i škola trebaju djelovati sinergijski u kontinuitetu da bi klub poslije koristio te plodove. Ispravljat ćemo tako nedostatke i tada ćemo raditi za djecu i igrače najbolje što možemo. To sve vrijedi i za hrvatski nogomet u cjelini: od trenažnog procesa i edukacije trenera do suđenja i cijele nogometne organizacije. Mislim da postoji jako puno potencijala i prostora da se naprave promjene nabolje, ali mislim da mi tu nemamo taj kontinuitet o kojem sam pričao.“
O nepotizmu u omladinskim školama
"Moj prvi krimen osvajanje je Hrvatskog kupa s Inkerom"
Lončarević podcrtava.
„U Hrvatskom nogometnom savezu i županijskim savezima ne postoje ljudi koji o svemu tome razmišljaju na dnevnoj razini. Nema stručnih ljudi koji bi u kontinuitetu donosili nove smjernice i provodili ih. Znači da ne ovise o nekakvim gazdama koje će naređivati i nemaju pojma što je to trenažni proces i razvoj mladog igrača. Nažalost, mi smo u tome prilično duboko, već je krajnje vrijeme da se uđe u dnevni kontinuitet razmišlja što i kako dalje.“
Vi ste nadaleko poznati po tim pitanjima da ste neumoljivi i nepopustljivi, a svi će reći i dokazano nekorumpirani. Je li to možda razlog zašto ste u zadnjem angažmanu u HNS-u tako brzo odstranjeni s funkcije pomoćnika tehničkog direktora?
„Ako ćemo ići dalje u prošlost, moj prvi krimen je osvajanje prvog Hrvatskog kupa, pa onda sve skupa što se dalje događalo. Ljudi me u hrvatskom nogometu previše poznaju da bih se ja sada išao dokazivati. Takav sam kakav jesam. Ljudi me prepoznaju kao uvijek istog. Moja glava je uvijek bila usmjerena isključivo u korist igrača, klinaca, kluba ili saveza u kojem radim. Dakle, isključivo u korist hrvatskog nogometa i nikoga više.“
Osvajanje prvog Kupa s Interom
Kako gledate na razvoj Hrvatskog nogometnog saveza i prije svega stručnih funkcija. Ide li to nešto nabolje ili se i dalje sve vrti u začaranom krugu?
„Reći ću vam jedan primjer, ne znam hoće li to nekoga pogoditi u HNS-u, nadam se da neće. Bio sam član Stručne komisije još tamo početkom 80-ih. Tada je to bio organ al pari predsjedništvu. Kad bi Stručna komisija donijela odluku, a najviše su se odnosile te odluke na omladinske pogone, to je bio amen. U 99 posto slučajeva predsjedništvo bi to usvojilo. Bio sam član stručnih komisija 90-ih i poslije toga dok konačno nisam izbačen. Ukratko, nisam bio podoban."
"Ne želim vrijeđati, ali znam da je to tako"
Lončarević misli da je Stručna komisija izgubila svoju ulogu, i to drastično. Zašto i kako?
"Ne mogu to do kraja shvatiti jer u nogometnom okruženju ne postoje ljudi s bilo kojim zvanjem koji mogu razmišljati onako kako razmišljaju treneri. Takvih nema, pogotovo u današnje vrijeme kada su dužnosnici ipak vezani uz dnevniku politiku. To vam je kao da je čovjek bez jedne ruke, automatski je sputan. Čim je to tako, ne postoji plan i znanje. Dolazimo do toga da ljudi koji vode hrvatski nogomet sve znaju, najednom, iz čistog mira. Oni sve znaju nakon što su četiri ili pet godina u nogometu."
O stručnoj komisiji i ljudima koji vode naš nogomet
Lončarević konstatira:
"Ne želim vrijeđati ljude koji su korektni i normalni, ali ja znam da je to tako. Automatski dolazimo do toga da se Stručna komisija više zloupotrebljava nego upotrebljava. Trebaju dići ruku za nešto, unaprijed se sve to pripremilo i onda samo dignu. To je nešto što jednostavno ne ide“, zaključio je Lončarević.
