Tri vijesti o kojima se priča
Hrvatska ima europsku broncu u jednom od najraširenijih sportova svijeta – sportu koji, barem u Europi, gotovo da nema tko nije zaigrao rekreativno. Sportu koji ponovno snažno raste i koji donosi neizmjerna uzbuđenja.
Ovo je prije svega veliki hrvatski izvorni uspjeh jer dolazi iz domaće lige, koja je posljednjih godina sve jača, kvalitetnija i kompetitivnija.
Brončana reprezentacija iz vlastitog dvorišta
Mnogi koji su ovih dana gledali utakmice nisu ni svjesni jednog impresivnog podatka: u našoj reprezentaciji nalaze se samo četiri igrača koji ne igraju u hrvatskom prvenstvu.
I to uz napomenu da je David Mataja ondje bio do ove zime, a Josip Jurlina i Niko Vukmir do prošlog ljeta. Preostali "internacionalac“, Luka Perić, igra za Bubamaru iz Cazina u Bosni i Hercegovini. Dakle, gotovo da je i on doma.
Oni koji su upućeniji vjerojatno znaju da je otprilike HMNL četvrta liga Europe po kvaliteti, iza Portugala i Španjolske, koji su svojevrsni NBA futsala ,te Italije, gdje se ipak još uvijek vrti nešto veći novac nego u Hrvatskoj.
Čist sport i liga koja raste zdravim tempom
No liga raste, velikim dijelom zahvaljujući sponzorima koji su futsal prepoznali kao čist sport u koji vrijedi ulagati.
Sport u kojem se, srećom, ali i nažalost po igrače jer zaslužuju više, još uvijek ne vrti novac koji bi privukao neka "mutne likove", kakvi se znaju pojavljivati oko klubova u nogometu ili nekim drugim, financijski jačim sportovima.
Pet favorita i nitko bez šanse
HMNL je liga s deset klubova, a ako na kraju ove sezone jedan od pet najjačih osvoji naslov, to nikoga neće iznenaditi.
Riječ je o Futsal Dinamu, Olmissumu, Rijeci, Osijek Kanditu i Novom vremenu. Svakako vrijedi spomenuti i Torcidu Biberon – njihova titula bila bi iznenađenje, ali njihova eliminacija nekoga od navedenih nikako ne bi.
Preostali klubovi su Pula, Vrgorac, Crnica i Square, gdje također nitko ne dolazi lako do bodova. Liga je izrazito kompetitivna i naši reprezentativci praktički svako kolo igraju utakmice „na nož“, barem po pitanju napetosti i intenziteta.
U našoj ligi igra i više od pola vrlo dobre slovenske reprezentacija, a posljednjih godina nije strano da naši klubovi dovode igrače s iskustvom igranja najjačih utakmica u najjačim klubovima.
Rivalstva bez mržnje, respekt na tribinama i na terenu
Jer pravih situacija "na nož", unatoč već stvorenim rivalstvima, zapravo nema. Dvorane su ugodno ispunjene, navija se za svoje, ali se uglavnom cijeni, poštuje i pozdravlja protivnik. Kako s tribina, tako i na terenu, gdje igrači nakon bespoštednih borbi nerijetko zajedno, u razgovoru, odlaze prema svlačionicama.
Štoviše, među klubovima su česte i zajedničke večere nakon utakmica, a gotovo svi hvale gostoprimstvo svojih domaćina.
Jer u hrvatskom futsalu praktički nitko nije tu iz koristi. Njime upravljaju ljudi koji su u sportu zbog ljubavi, entuzijazma i iskrene želje da pomognu lokalnoj sportskoj zajednici.
Evo gdje naši igrači igraju
Vrijedi spomenuti i gdje naši reprezentativci igraju. Najviše ih je, trojica, u Futsal Dinamu: Ante Piplica, Nikola Gudasić i Kristian Čekol.
Dva igrača dolaze iz Torcide (Franco Jelovčić i Jakov Hrstić), Antonio Sekulić igra za Osijek, Marko Kuraja za Square (na posudbi iz Torcide), Duje Kustura za Olmissum, Vitor Lima za Novo vrijeme, dok Nikola Čižmić nastupa za Hajduk, trenutačno drugoligaša.
Josip Jurlina igra u talijanskom Sportingu iz Consiline, Niko Vukmir u španjolskom O Parrulo Ferrolu, David Mataja je nedavno prešao u poljski Constract Lubawu, dok Luka Perić, kako je već spomenuto, igra za Bubamaru iz Cazina.
No u našoj ligi ima još igrača koji su mogli biti dio ove priče, kao i onih koji tek dolaze. Barbarić i Sušak otpali su sa šireg popisa, a oba su mladi igrači Olmissuma. Mateo Mužar u Dinamu hvata staru formu i sigurno će ponovno biti kandidat za reprezentativni dres.
Dubina koja ulijeva optimizam
A što tek reći o trojici pivota: Luki Sutonu (Rijeka), Patriku Pasaričeku (Dinamo) i Maru Đurasu (Square). Bilo koji od njih da je bio u sastavu umjesto nekoga iz sjajnog brončanog trojca, razlika se vjerojatno ne bi ni osjetila.
U hrvatskoj ligi ima još puno kvalitete, a sve je dostupno – kako uživo u dvoranama, tako i putem televizijskih prijenosa ili YouTubea.
Vrijeme je da mu damo još više
Iskreno se nadam da će ovaj rezultat biti dodatni poticaj hrvatskom ligaškom futsalu, koji se nastavlja već idućeg vikenda, uz očekivanja još jednog spektakularnog doigravanja.
Otvorite vrata svoga srca i svoga doma domaćem futsalu – oduševit će vas!
