To može samo nogomet. Tri žanra u jednoj utakmici: horor, triler i komedija. Od duboke depresije i crnog humora do totalnog ludila i eksplozije veselja, pa opet nazad u bunar. Katastrofa jest, jest i sramotan osjećaj, ipak je to negativan rekord, no bila je to jedna od onih utakmica koje ulaze u anale po rezultatu i razvoju događaja.
U realnom životu možda nema čuda ili su jako rijetka, no u nogometu je doista sve moguće. Neću reći da je Dinamo bio blizu čuda na Allianz Areni, naravno da nije, nije u tom poanta, ali kada je Marko Pjaca prošao po desnoj strani i opalio onaj udarac, a Ulreich obranio refleksnim pokretom u maniri rukometnih vratara, svi smo u novinarskoj loži instinktivno skočili sa svojih mjesta.
Da je ušlo za 3:3...
Da je to ušlo, Bavarcima bi voda ušla u uši i tko zna kako bi se utakmica razvijala. Tako smo pomislili. Čudesna situacija, gotovo nedoživljena u dugoj novinarskoj karijeri. Vidio sam puno utakmica, ali takvu… Mozak vam kaže da sanjate i da je preokret nemoguć, da je razlika u klasi prevelika, ali emocije ipak divljaju. Ne kaže se uzalud da nada umire posljednja.
BBB-i su tada podigli sve Dinamove navijače na stadionu, dizali su se na noge i ljudi u ložama. Svi smo prežalili Modre, zbijali smo šale, čak nas je bilo i malo sramota razgovarati s njemačkim kolegama nakon prvog dijela, a onda totalni preokret u raspoloženju. Pogledao sam lica Nijemaca na tribinama, izgledali su zbunjeno, nisu znali što bi. Čak su i njihovi novinari bili šokirani.
Eto, i Nijemcima se to može dogoditi, da se opuste i podcjenjivački uđu u drugo poluvrijeme misleći da je sve gotovo i da se hrvatski prvak već predao. Nakon prvog poluvremena molili smo se da Bayern spusti nogu s gasa jer je izgledalo kao da može postići tucet golova. I to lakoćom. Bila je to igra mačke i miša.
Može se izgubiti, ali tako izgledati...
Bayern je izgledao kao neki drugi svijet, što realno i jest, a Modri kao da se bave drugim sportom. Odigrali su preloše, izgledali su baš jadno, kao da Bayern igra protiv niželigaške momčadi. To nas je najviše ljutilo. Može se izgubiti, ali tako izgledati...
Modri kao da su se prepali moćnog suparnika i kulisa velebnog stadiona. Igrali su previše zatvoreno, zapravo totalni bunker. Dugo to nismo gledali u Ligi prvaka.
Stali su u dva reda i sudarali se na malom prostoru. Djelovali su izgubljeno, smušeno i nepovezano. Vjerojatno je taktička nakana bila da se izdrži početni Bayernov presing pa da se onda počnu pomalo otvarati. No tako se ne može igrati protiv Bayerna i očekivati nešto. Možete biti samo vreća za napucavanje.
Kada se išlo prema svlačionici, govor tijela Modrih sugerirao je da su pregaženi i duboko deprimirani. Izgledali su kao grogirani boksač koji je prošao kroz ruke Mikea Tysona u naponu snage. Iskreno, tako smo se i mi osjećali na tribinama.
Modri su bili u takvom stanju da smo se pobojali kako bi u drugom dijelu mogli doživjeti povijesnu katastrofu. Mirisalo je na to i osjećaj nas na kraju nije prevario. No očito se nešto dogodilo u svlačionici.
Modri su početkom drugog dijela zaigrali odlučnije, krenuli su naprijed i tako su iznenadili očito samozadovoljne i pomalo opuštene Bayernove igrače. Jedan gol u nogometu puno toga može promijeniti, a dva pogotovo. Kada je Dinamo smanjio na 3:2, Bavarci su šokirano bauljali po terenu i činilo se da može pasti i treći. I zamalo je pao.
Tko zna što bi bilo da je Pjaca zabio, vjerojatno bi se Bayern još jače trgnuo, kao što i jest nakon drugog gola, no bilo bi to zanimljivo vidjeti. Ovako je Bayern malo opuštenije opet ubacio u petu brzinu, vidjelo se da su se Bavarci opasno razljutili i krenula je kanonada.
Rijeka i Hajduk ovo najavili
Bilo je jasno da Modri to neće moći dugo izdržavati i da će im moćni suparnik napuniti mrežu. Nevistić je bio kao na streljani, sijevalo je sa svih strana, lako se moglo dogoditi da domaća momčad ode na dvocifrenu brojku. Na svu sreću, Bavarci su u samoj završnici malo popustili s pritiskom i to se nije dogodilo. I ovako izgleda dovoljno ružno. Dojam je porazan, još više od rezultata grize igra. Modri su izgledali poput amatera, teških pacera.
Dobra škola za Dinamo, ali i za Vincenta Kompanyja i njegove igrače. U nogometu nije gotovo dok nije gotovo. Nikada se ne treba predavati, ali ni pomisliti da je sve gotovo. Bayern je prejak i jasno je da nije Dinamova šansa za skupljanje bodova u Ligi prvaka, pogotovo kada se igra na Allianz Areni.
Bit će prilike za Modre da igraju s momčadima koje su na njegovoj ili malo većoj razini, ali s igrom koju prikazuju u posljednje vrijeme neće daleko. Bilo je loše i protiv Rijeke, još lošije i protiv Hajduka, pa onda ne treba čuditi što je bila katastrofa protiv Bayerna. I ova je utakmica slika i prilika HNL-a.
Dinamova zvijezda potpuno utučena: "Ovo je stvarno previše, njemačka je liga nešto više od HNL-a"
Sergej Jakirović na pitanje o mogućem otkazu: "Neka udare svi po meni"
Njemački mediji u ekstazi: ''Spektakl, demoliranje, Bayern je razbio hrvatskog prvaka!''
