Tek je polovica kolovoza, a Hajduk je već ostao bez jednog od dva cilja za ovu sezonu. Na Poljudu je u posljednjoj godini mandata uprava na čelu s Lukšom Jakobušićem tražila dva iskoraka, u Europi i prvenstvu.
Sada je ostao onaj puno teži, osvojiti naslov prvaka nakon 19 godina. Sve drugo, čak i novi trofej Kupa, nije iskorak kakvom su se Splićani nadali na domaćem frontu.
Za razliku od prošle godine, kada je Hajduk u play-offu Konferencijske lige ispao od velikog favorita Villarreala, ove sezone to se dogodilo na stepenici niže. No sada je prevelika prepreka bio PAOK.
Sličan takav protivnik, portugalska Vitoria Guimaraes, prošle je godine uspješno preskočen. Hajduk je tako opet učinio korak unazad u Europi, u sezoni kada se otvorila šansa. Ako je prošle sezone ždrijeb uništio nade, sada se dogodilo sve obrnuto.
PAOK je bio logična želja
Uoči ždrijeba 3. pretkola gotovo da se navijalo da Hajduku dođe upravo PAOK. Ne zbog toga što je PAOK bio slab protivnik i siguran prolaz, već zbog nositeljstva koje je imao. Bio je idealan spoj jačine protivnika i nagrade koju takav prolaz nosi, boljeg ždrijeba u play-offu.
Upravo se sve dogodilo onako kako se na Poljudu priželjkivalo. Ždrijeb je prvo podario PAOK, a potom Rosenborg ili Hearts u borbi za skupine Konferencijske lige. Na kraju je ispalo da je to škotski Hearts, klub kojeg nema tko ne bi želio kao posljednju prepreku prije toliko sanjanih skupina i europske jeseni.
Ispadanje bez postignutog gola je debakl
No kako to već dugi niz godina biva s Hajdukom, dogodio se teški posrtaj. Upravo zbog gore navedenog, posrtaj i debakl nisu pretjerane riječi. Hajduk se od Europe ove sezone oprostio, a da nije postigao ni jedan jedini gol. I to ga je izbacio klub za koji se navijalo na ždrijebu.
I zbilja je Hajduk odigrao dobro na Poljudu u prvoj utakmici, igrao je dobar dio susreta u Solunu kao bolja momčad, ali Bijeli su poraženi s 3:0. Nisu napravili ono elementarno u nogometu, a to je postići pogodak, te su opet na prilično ružan način ispraćeni iz Europe.
Pojačanja kumovala ispadanju
Iz sezone u sezonu posve su nevjerojatni raspleti ovakvih utakmica. Na press-konferenciji je uz trenera Leku Splićane predstavljalo najveće ovoljetno pojačanje. Vadis Odjidja-Ofoe doveden je kako bi svojim uistinu ogromnim iskustvom igranja velikih utakmica donio mirnoću i pobjednički mentalitet.
I onda upravo najiskusniji na terenu dovede do teške situacije koju je kasnije kiksovima dodatno potencirao katastrofalni Diallo, koji je morao igrati jer iz određenih razloga nisu igrali Ferro, Elez i Vušković.
Sve je to podsjetilo da je Hajduk i dalje europski patuljak koji se u te situacije dovodio isključivo sam legendarnim ljetnim katastrofama.
Hajduk je sam kriv
Trebao bi to netko reći i treneru Leki da više ne spominje i ne krivi nacionalni koeficijent zbog jačine protivnika s kojima njegov klub mora igrati. Za svoj je status na ždrjebovima kriv jedino Hajduk, a to je pokazao i ovaj put. A Hajduk je, s druge strane, najviše i kriv za pogrešno okrivljeni nacionalni koeficijent.
PAOK je ozbiljan klub i ispasti od njega nije sramota. No bio je idealan nositelj u 3. pretkolu kako bi se napravio iskorak. Problem je što su navijači, prvenstveno uoči prvog susreta, naivno mislili kako je to ta prilika, kako je to ta momčad. Očito (još) nije.
