Galerija

"Dotakao sam dno života", kaže pripjev stare pjesme Tome Zdravkovića. Može se isto reći i za Hajduk. U ovom trenutku savršena parafraza jer doista je dotaknuo dno. Govorimo o terenu i rezultatima.

Bio je Hajduk već u teškim situacijama, bio je ne tako davno i pred financijskom propašću, ali nikad to na terenu nije izgledalo ovako loše. Ovo je totalni kolaps, rezultat svega što se događa u klubu posljednjih godina. Kako ga vode i tko sve igra, ne treba ni čuditi. Ništa nije slučajno.

Ne znamo kako bismo drukčije mogli objasniti to što mu se večeras dogodilo. Prošlu sezonu završio je na četvrtom mjestu Prve HNL, a sada je ispao u prvom pretkolu Europske lige od poluamaterskog malteškog kluba. Kada je riječ o europskim natjecanjima, vjerojatno najsramotniji poraz u povijesti Bijelih. Najsramotniji u smislu razine kluba koji ih je izbacio.

Ostali su samo navijači...

Kako drukčije opisati poraz od Maltežana već totalnim sunovratom slavnog splitskog kluba. Izlizana je fraza reći da su od nekoć velikog kluba ostali samo navijači, ali to je istina. To govore gole činjenice.
Čak 18 tisuća gledatelja s plaćenom ulaznicom skupilo se na Poljudu da bi pogledalo utakmicu koja ni po čemu nije trebala biti posebna.

Teška sramota na Poljudu: Hajduk izgubio od Maltežana i ispao već u 1. pretkolu Europske lige

Torcida je po običaju napravila sjajnu atmosferu, očekivala se rutinska pobjeda Hajduka i komotan prolaz u sljedeći krug natjecanja. Dogodio se šok koji je devastirajuće djelovao i na igrače, i na stožer, i na čelnike kluba, a možda najviše na navijače Hajduka, koji su posljednjih godina svašta pretrpjeli, no ovo je teško progutati. Ovo je zalogaj od dvije tone.

Sad bismo mogli reći da je lagano upozorenje bila prva utakmica. Hajduk nije ništa posebno odigrao na Malti, no ipak je nekako pobijedio, na mišiće i reputaciju, kad već drukčije nije išlo.

Anketa

Tko je kriv za povijesni debakl Hajduka?

  • glasova
  • glasova
  • glasova
  • glasova

Pogledaj sve ankete

Maltežani kreirali senzaciju

Doista je bilo teško povjerovati da će Hajduk u uzvratu pred svojim navijačima to prokockati. Koeficijent na pobjedu Gzire bio je 25, a na prolaz i mnogo veći. Taj podatak najbolje govori kakvu su senzaciju napravili Maltežani.

Bijeli su krenuli dobro, rano su poveli golom Jradija. Nakon toga imali su još nekoliko šansi, a onda su stali i zaspali. Kao da su se uljuljali sigurni u vlastitu nadmoć i konačnu pobjedu. I taj detalj govori da je Hajduk izgubio pobjednički mentalitet, i to odavno.

Kaos nakon ispadanja Hajduka: Navijači provalili na travnjak, pokušali se sukobiti s igračima pa čekali upravu ispred Poljuda!

Umjesto da nastave mljeti suparnika i tako vrate uslugu navijačima što su dobrano napunili stadion i napunili blagajnu, oni su se zadovoljili minimalnim vodstvom. Kazna je stigla ekspresno. Bjelokoščanin Hamed Kone bio je koban za Bijele. Postigao je dva zaista prekrasna gola. Pokazao je da zna igrati.

Kobni Kone pojačanje iz kosovske lige

Nema konstituciju za vrhunski nogomet, ali iskusan je i očito tehnički vrlo dobro potkovan. Bijele je srušio igrač koji je donedavno igrao u kosovskoj ligi. U Gziru je stigao ovog ljeta iz Feronikelija. Na Transfermarktu je procijenjen na 50 tisuća eura.

Igrači Hajduka vjerojatno su podcijenili suparnika, ali zaboravili su da oni jednostavno nemaju dostatnu kvalitetu da bi se mogli opustiti protiv bilo koga, pa i protiv poluamaterskih momčadi. Ako ne idu punim gasom cijelu utakmicu, Bijeli nisu ništa bolji.

Hajduk treba promjene: Kad bi čelni ljudi nešto i uložili, novac bi puno teže ispario

Da se igrači ne opuste i budu do kraja ozbiljni, zadatak je trenera.  Siniša Oreščanin taj dio posla očito nije obavio kako treba. Možda je zaslužio otkaz jer ovo je stvarno neoprostivo, no problem Hajduk nije u trenerima. Da je samo to,  bilo bi lako.

Problem je mnogo dublji, počinje od samog vrha, kao uvijek i svuda. O tome smo pisali prije nekoliko dana i nećemo se ponavljati. Sezona je ubijena, a praktički nije ni počela. Hajduk je došao do toga da ne može dočekati ni sredinu ljeta u pozitivnoj atmosferi, kamoli kraj godine.

Može li gore?

I na kraju se mora postaviti logično pitanje: može li od ovoga gore i što se treba dogoditi da se nešto ozbiljnije promijeni? Trebaju li Hajduku uopće za hrvatske prilike jako dobro plaćen inozemni nogometaši? Čemu?

Treba li mu opće potpuno profesionalna momčad? Za ovakve rezultate, za ovakvo mučenje lopte i gledatelja, sigurno ne treba. Ispasti u prvom pretkolu od kluba poput Gzire ili se ne plasirati u Europu, kakva je razlika? Bolje je i ne igrati Europu. Barem se neće sramotiti.

Jasno, ironiziramo, ali što se može reći nakon svega što smo večeras vidjeli? Mnogima je mučnina u želucu. Nisu samo navijači Hajduka u šoku, cijela je država u šoku. Hajduk je spao na najniže grane.