Hajduk je jako dobro prošao protiv Gorice, koja je još jednom pokazala zašto je posljednja na ljestvici. Neću reći da je Hajduk imao sreće jer kada neka momčad u nizovima promašuje mrtve šanse, kada nije u stanju postići pogodak sedam utakmica zaredom, onda to nema veze sa srećom.
Gorica je uspjela na Poljudu prekinuti crni niz, konačno je zabila, ali što joj to vrijedi kada je opet izgubila, a prema prikazanom i broju zrelih šansi, trebala je glatko pobijediti.
Sopić s pravom razočaran
Ali to je nogomet, kako je konstatirao Goričin trener Željko Sopić, koji je nakon utakmice bio silno razočaran.
"Ne znam tko je ovdje bio Hajduk, a tko Gorica", upitao se Sopić i nastavio:
„Neću reći da smo bili bolji, možda bi se netko uvrijedio, ali ja sam vidio da smo imali tri mrtve šanse samo u drugom poluvremenu. I opet smo sve promašili… Ne znam što bih više rekao“, širio je ruke Sopić u nevjerici.
Kako i ne bi kada je njegova momčad izgubila na opisani način. Kad ne zabiješ što moraš zabiti, obično primiš. Nepisano pravilo na najokrutniji način se poigralo s gostima. Gorica je promašila mrtvu šansu, a onda je već u sljedećoj akciji Hajduka, naoko neopasnoj i na postavljenu obranu, primala jeftin pogodak. Steenvoorden je neoprezno ispao, okliznuo se u ključnom trenutku i omogućio Nikoli Kaliniću da uđe u šansu i pogodi mrežu.
Hajduk opet odigrao kriminalno
Hajduk je opet odigrao loše, nije pretjerano reći kriminalno, obrana je opet visjela poput lustera, ali kada imaš u momčadi Marka Livaju i Nikolu Kalinića uvijek se možeš nadati da ćeš nekako zabiti i slaviti protiv većine klubova u HNL-u.
Bijeli su imali problema sa sastavljanjem momčadi, nedostajali su im neki igrači, ali to ne može biti neko osobito opravdanje treneru Ivanu Leki jer to kako Hajduk igra i protiv najlošijih momčadi lige, teško je provariti i njegovim najmilijima.
U sljedećem kolu na rasporedu je najveći hrvatski derbi, Hajduk gostuje u Maksimiru i mora pobijediti Dinamo ako želi zadržati kakvu takvu šansu u utrci za naslov prvaka. Modri imaju osam bodova više i jednu utakmicu manje, pa im je i remi sasvim dovoljan, ali protiv ovakvog Hajduka neće moći, a ni smjeti igrati na „nulu“.
Hajduk se oslanja na Livaju i sreću
Nije ni Dinamo odigrao neku veliku partiju u Varaždinu, domaći su promašili neke šanse u trenutku dok se utakmica lomila, ali ipak je izgledao bolje od Hajduka. To, naravno, ne znači da će Dinamo pobijediti u derbiju, ali ako Hajduk bude igrao kao što je igrao otpočetka proljetnog dijela prvenstva, ako Bijeli ne podignu formu, i to značajno, šanse ima neće biti pretjerano velike.
S ovakvom igrom mogu se samo nadati da će im Fortuna biti naklonjena i da Dinamo poput Gorice svoje šanse neće zabiti, a da će njima ući sve što puknu prema golu. Ne bi bilo prvi put, to se događa u nogometu, ali kada vam šanse ulaze u rubriku sreće, optimizam ne može biti na nekoj visokoj razini.
Leki će tek biti teško ako Dinamo potuče Hajduk
Za Bijele može biti utješno to što se čini kako Hajduk ipak ima osjetno veću igračku kvalitetu od prikazane igre. Govorimo o HNL-u, ne o najjačim europskim ligama. Na treneru je da se ta kvaliteta realizira na terenu. To što Hajduk igra loše, najviše je njegova zasluga.
Čija bi druga bila? Krajnje je vrijeme da Hajduk počne nešto igrati, jer ako nadrapa u Maksimiru, Leki neće biti lako. Ovo dosad je kamilica, tek onda ga čekaju neugodna pitanja. Sudarit se s valom kritika i to sigurno jako dobro zna.