Garcijinom Hajduku baš ne leži taj nezgodni Varaždin. Ne može ga pobijediti, ne ide pa ne ide. Urugvajski trener izgledao je jako potišteno i ujedno ljutito nakon utakmice. Dovoljno je bilo vidjeti njegov utučeni izraz lica i sve je bilo jasno. Kao da čitate knjigu, nije trebao ništa reći da bi se zaključilo koliko je frustriran.
Tri vijesti o kojima se priča
Miješale su mu se isključivo negativne emocije, očaj je curio iz njegovih očiju i usta dok je davao ekspresno kratku izjavu za televiziju. Kao da su mu potonule sve lađe, umoran i depresivan, kao da ga je pregazio vlak. Takav izgled i mimiku još nije javno pokazao.
Ako je i vjerovao da može biti prvak s Hajdukom, čini se da je sada izgubio svaku nadu. Ako Dinamo sutra slavi kod Gorice, otići će na +7, a to znači da će se Hajdukove šanse mjeriti u promilima.
Garcia totalno utučen
Garcia je vjerojatno najviše frustriran zbog toga što je njegova momčad odigrala dosta dobro, prvih pola sata možda i najbolje u sezoni, ali nije znala to naplatiti. Tko zna što ga još mori, čime je dodatno nezadovoljan, o tome možemo samo spekulirati, ali vidi se i osjeća da nešto ne štima.
Možda je ljutit i na Fortunu, Varaždinu protiv Hajduka uvijek upadne neki spektakularan hitac. I ovaj je put bilo tako. U Splitu je neobranjivi projektil poslao Duvnjak, a sada Tavares. Ne zna se koji je gol ljepši i spektakularniji. Odličan gol postigao je i Hajduk, odnosno bila je sjajna akcija. Livaja je asistirao Rebiću škaricama, a ovaj je topovski pogodio.
Ipak, Garcia najnezadovoljniji može biti realizacijom svojih igrača. To je rak-rana ovog Hajduka. Bijeli previše promašivaju ili se spetljaju u ključnim trenutku. Da s igračem više ne znaju igrati, to je već odavno poznato. Tu je valjda nešto i do trenera, on bi ih trebao to naučiti, tko drugi.
Realizacija opet zakazala
Zrno zadovoljstva može mu ponuditi činjenica što je Hajduk u polju bio dosta dobar. Igra je imala glavu i rep, no malo to vrijedi ako se ne zabija dovoljno. Nogomet se igra za golove, a Hajdukovim igračima taj dio ide najteže. Logično, u nogometu je najteže postići gol. Da svi to znaju, Van Basten ili Šuker ne bi bili to što su bili. Tko bi ih pamtio da se takvi rađaju svaki dan.
Igrao Hajduk ružno ili lijepo, vodio ga notorni Gattuso ili estetski profinjeni Garcia, rezultat je uvijek isti. Opako nosnice nagriza već ustajali miris koji nam govori da na Poljudu ni ove sezone od naslova prvaka neće biti ništa. Ajde što neće ove, nije prva, ali kada će biti zadnja? Kada će Hajduk osvojiti naslov prvaka, koliko dugo će još čekati, na to pitanje ne bi znala odgovoriti ni baba Vanga. Ili možda samo ona.
Hajdukov Sizif kao da je tek sada shvatio neke stvari
S obzirom na to kako je utučeno i izmoždeno izgledao, Garcia je možda tek sada do kraja shvatio gdje je došao i kakvog se zadatka latio. Pogledom u daljinu podsjetio je na Sizifa i njegov uzaludan posao. Uz taj izraz lica i govor tijela savršeno bi mu pristajala malčice parafrazirana melankolična strofa Pipsa: na putu prema dolje, mornari ti mašu, žene te vole…
