Galerija
Duško Ljuština dugogodišnji je kulturni radnik, možda i najdugovječniji kazališni direktor na svijetu, dobitnik je niza nagrada i priznanja, ali u svijetu sporta najpoznatiji je kao član Skupštine i Izvršnog odbora Dinama.
Ljuština je otvorio dušu za gol.hr, a povod je bio rasplet ili, bolje rečeno, zaplet na nedavnoj kontroverznoj i nadasve burnoj Skupštini Dinama, koja je završila prekidom. Ne krije da je iznimno razočaran zbivanjima na Skupštini, ali i kompletnim događanjima oko Dinama. Kaže da razmišlja o ostavci, ali nije još prelomio.
"Razmislit ću još o ostavci"
"Vidjeli ste što se događalo, situacija je zapetljana. Nisam još odlučio hoću li izaći iz cijele priče ili ću još pričekati. Morat ću još malo porazgovarati s nekim časnim i moralnim ljudima, pa ću vidjeti što će mi savjetovati. U svakom slučaju, neću raditi ništa što bi moglo štetiti Dinamu. Nažalost, napravljena je ogromna šteta. Ja zagovaram ljude koji vide barem 30 godina unaprijed, a onaj tko je do ovoga doveo u Dinamu, taj ne vidi mjesec dana unaprijed. Doveo je do kaosa, a to se trebalo i moralo izbjeći", kazao nam je na početku razgovora Ljuština, višedesetljetni ravnatelj Satiričkog kazališta Kerempuh, koji je u dugoj karijeri obavljao niz društveno odgovornih dužnosti, a bavio se i politikom. Među ostalim, bio je blizak politički suradnik i prijatelj bivšeg gradonačelnika Zagreba Milana Bandića.
Ljuština je visokoobrazovan, elokventan i rječit čovjek, što je zorno demonstrirao i u ovom intervjuu. Teško je nabrojati sve njegove akademske titule, ima ih od pravnih do ekonomskih. Menadžment u kulturi ima u malom prstu, obranio je i doktorat na Osječkom sveučilištu, što možda pojašnjava zbog čega ga mnogi smatraju kazališnim organizacijskim čarobnjakom, posebice u iznalasku financijskih sredstava za kulturne projekte.
Prije četiri-pet godina otišao je u mirovinu, no nije mirovao, intenzivnije se bavio kazalištem Ulysses na Brijunima, a ostao je i prisutan u najvišim tijelima maksimirskog kluba iako je, kako kaže, davno ponudio ostavku, no čelnici Dinama uvjerili su ga da ostane.
S obzirom na to što se sve dogodilo u Dinamu posljednjih nekoliko mjeseci, kaže da je možda pogriješio što odavno nije otišao. Duboko je razočaran cijelom situacijom u maksimirskom klubu.
"Zašto imam želju progovoriti? Sigurno ne zbog toga da lobiram za bilo koje rješenje. Imam puno godina, puno toga sam prošao u životu i ovo me čini strahobalno nesretnim kada razmišljam o budućnosti svojih unuka. Ja sam svjestan da rat sa sobom nosi grozne stvari, ali da će naše društvo tako temeljito polomiti sve moralne vertikale, ipak sam se nadao da se to neće dogoditi. Ono se nažalost dogodilo. Svi smo mi dali svoj obol tome i doprinos toj činjenici i mislim da ćemo svi zajedno itekako to skupo platiti."
"U Dinamo me nije za ruku doveo Mamić"
"Naravno, kada čovjek govori o nekim pojavama, uvijek želi govoriti i o samom sebi. Ja u Dinamo nisam došao da me za ruku doveo Zdravko Mamić. Grad Zagreb u Dinamo je poslao pokojnog sjajnog sportaša i čovjeka Dragutina Šurbeka i mene. Mislim da se radi o 2005. ili 2006. Godine 2009. izlazim iz gradske politike, završavam svoju storiju od četiri godine u gradskom poglavarstvu i, naravno, kažem u Dinamu da bi bilo dobro da dođu neki drugi ljudi. Tada je pao neki dogovor i ja sam ostao, jednako kao i kada je došla nova vlast, a evidentno je bilo da ja nisam dio nje", kaže Ljuština i nastavlja.
"Nije se imalo volje da se išta mijenja i ja sam ostao u Dinamu. Sada me se odjednom svrstava u stranu koja brani Zdravka Mamića, a koja je protiv strane Mirka Barišića. Ja sam na Skupštini kazao da je moja strana ona moralna. Ne mijenjam kapute preko noći i ne pretrčavam iz ekipe u ekipu, nego se držim zdravog razuma. Mene su tamo uvjerili, ja nisam ništa specijalno poduzimao, da je u Dinamu sve čisto. Mi smo tri-četiri puta na Izvršnom odboru donosili odluku da Dinamo nije oštećen. Na moje pitanje predsjedniku ima li tu što suspektno, jesu li nestale neke pare, uvrijedio se čovjek. Kazao mi je: 'Ma, što me to pitaš!? Mi nismo oštećeni, mi najbolje poslujemo, mi smo uzoran kolektiv i nikakve pare tu nisu izvučene i otuđene'", otkriva.
"Mamić im je bio najveći sin, a onda se odjednom dogodio sastanak u Banjoj Luci"
"Mi smo to sve svjedočili po raznim sudovima i instancama, i sve je bilo čisto kao suza, i Zdravko Mamić je bio najveći sin naših naroda i narodnosti, da se malo našalim. I odjednom događa se neki sastanak, negdje u Banjoj Luci, i, naravno, niti znam tko je bio na tom sastanku, a ni o čemu se točno razgovaralo. Iz kuloara sam čuo da su se tu predlagala neka kadrovska rješenja, pa je sastanak održan kada su sve presude bile pravomoćne, kada su svi sudovi sve potvrdili, a onda se nakon Banje Luke sazvao sastanak i sve je na stolu. I odjednom Zdravko Mamić više nije naš najbolji sin, on je izdajica, on je kriminalac, on je lopov. To su sve pravomoćne presude, tu se ništa ne može učiniti… Što se dogodilo u Banjoj Luci da se mišljenja promijene preko noći, i to tako žestoko?" upitao se.
"Ja na sjednici Izvršnog odbora kažem: 'Ljudi, polako, nemojmo se zaletavati'. Kada se donose odluka da se nekoga 'ubije', pa ne mora se presuda izvršiti istu sekundu, može se pričekati jedan dan. Preko noći se imenuje Čačića za sportskog direktora i trenera u jednoj osobi, imenuju se razni ljudi, sve se to po brzom postupku napravi, a sve u cilju velike pobjede nad Istrom i Šibenikom. Nije me se htjelo poslušati, sve se to potaracalo. Nakon toga se smjenjuje Nadzorni odbor, tjera Damira Zorića iz kluba, smjenjuje članove Uprave itd.", u dahu je ispričao Ljuština, kojeg događanja u Dinamu podsjećaju na neka davno prohujala vremena.
"Ovo u Dinamu podsjeća me na vremena druga Tita"
"Ja sam svašta radio u ovom gradu, ne libim se reći da sam bio i član partije, obnašao sam razne dužnosti, sudjelovao i na nekim poslovima organizacije Univerzijade… Ma, ima toga puno, da ne nabrajam. Ispričat ću jednu prispodobu. Drug Tito vraćao se iz Sjeverne Koreje, a mi smo radili jednu izložbu slika koja se protezala Savskom prema Pantovčaku. Naravno, da taj naš voljeni sin to sve vidi. Dan prije njegova dolaska izašle su razne komisije i naredile da se poskida 50 posto fotografija: 'Pa, je li vi znate da je Rade Žigić bio na Golom Otoku? Skidaj to!' Pa, skidajte Čanića, Opačića, Dabčevića, pa skidajte ovog, pa skidajte onog. Mi smo, naravno, pola izložbe poskidali. Mene su ova događanja u Dinama odvela u to vrijeme. Jer kako drukčije protumačiti da uđete na Skupštinu Dinama na kojoj se po dnevnom redu treba izabrati radno predsjedništvo, zapisničar, verifikacijska komisija, ovrhoviljitelji zapisnika… Međutim, Skupština još nije ni počela, a to je već sve izabrano."
Kaže da se osjećao jadno i razočarano kada je vidio što se događa i kako su sve prenijeli mediji, barem većina.
"Nakon što se upozori da se to sve mora po dnevnom redu učiniti, nastane galama u dvorani. Izvješće novinara otprilike je ovako: nakon što je Barišić krenuo sa Skupštinom, mamićevci su počeli vikati i prekidati, grupa koju zovemo udruženi zločinački pothvat, ti kriminalci, ti lopovi, ti srbočetnici, komunisti, što već sve ne. A mi smo samo tražili da se poštuje Statut. Povjerenike su proglasili prvacima svijeta, da se njih ne treba verificirati, da su unaprijed potvrđeni, a upravo je takva verifikacija na prošloj Skupštini bila poništena odlukom Gradskog ureda."
"Mamić im je bio Ronaldo i Messi, a sada kažu da nema nikakve zasluge"
"I nakon što je Zorić upozorio sveučilišne nastavnike i pitao vide li oni to. Ne, oni to ne vide jer je takva moralna kaljuža oko nas. A nas se stavilo u kockicu suradnika s neprijateljem, mi nemamo pravo glasa, mi ne smijemo ništa činiti. Manja je bila galama partijskih pripadnika kada sam svojevremeno otišao u bolnički posjet čovjeku koji je bio pripadnik ustaških postrojbi, a radi se o mojem zemljaku, čovjeku iz moga rodnog sela."
"Nisam izgovorio nijednu riječ o Zdravku Mamiću jer, po njima, on nema nikakve zasluge za uspjehe Dinama i hrvatske reprezentacije. Mamić ni s čim nema veze od sastanka u Banjoj Luci, a do tog sastanka on je za njih bio Ronaldo, Messi, Dalić. On je bio sve na ovome svijetu, a sada on jednostavno nije ništa. E, sada kako da čovjek mojih godina i obrazovanja kaže: 'Dečki, dobro, ja vam vjerujem, bez obzira na to što ste nedavno tvrdili jedno, a sada potpuno suprotno. Da me pitate imam li povjerenja u hrvatsko pravosuđe, nažalost, moj je odgovor ne. Nemam niti ću ga ikada imati. Ne zbog dnevno-političkih razloga, već zbog osobnih. Čovjek koji je vozio moju kćer kada je poginula u automobilu bio je pijan. Ništa nije dobio, nekih godinu dana uvjetno, a ubio je dvoje ljudi. I da ja imam povjerenja u to pravosuđe!? To je nešto strašno, sve to skupa", ogorčeno zbori Ljuština.
"Mene su uvjerili da mi nismo oštećeni za novce, ali kako onda priznajemo presudu koja je protiv naših uvjerenja? Mi znamo presudu sudaca koji su potkupljeni. Ovoga časa je svaka riječ o Mamiću suspektna, ukaljana i ne smije se izgovoriti, čak i ako kažete samo dobar dan. To je nešto što je strašno."
"Peđa Grbin ne može voditi kotec, a kamoli pobijediti Plenkovića"
"Imam više od 40 godina radnog staža i nemam nijednu mrljicu, ni olovku nisam ukrao. Nemam mrlja osim što sam se nekad družio s ljudima koji se u nekom trenutku nisu nosili. Ja slušam neku večer Peđu Grbina. On kaže: 'SDP je u manjku zato što su to repovi Bandićeve predsjedničke kampanje.' Kamera se gasi i nitko ne kaže da je Milan Bandić uhićen zato što je bilo viška u blagajni, a ne manjka. I taj čovjek to izgovori i misli pobijediti Plenkovića i voditi državu. On ne može voditi, što bi Bandić rekao, kotec. Dok se te moralne vertikale tako slažu same sa sobom, dok Mirko Barišić bira radno predsjedništvo i sve ostalo sam, i kada mu kažeš da ne može tako, on uzvrati: 'Ha-ha, udruženi zločinački pothvat se urotio. Napravili su nered da nema kvoruma.' Mi smo ti okaljani ljudi. Mi ne smijemo ništa, a oni mogu sve", kaže i nastavlja ogorčeno.
"Duško Ljuština nije šmizla i mene nikakva odjela, kuće i automobili ne mogu potkupiti. Svašta sam prošao, igrao sam i Gogolja, ali kaputiće ne mijenjam. Prijatelje koji su u zatvoru i koji su umrli, bez obzira na to što se dogodilo, oni snose taj krimen ako su nešto napravili, ali ih se ja neću odreći. Ja sam čovjek nekog drugog kova i imam neki svoj moralni kodeks. Ništa ja ne tvrdim da sam nešto specijalno u pravu, ali ako me se toliko godina uvjerava da je sve čisto, a odjednom se kaže da tu ništa nije čisto jer mi sada imamo neki drugi interes u toj cijeloj priči. Mogao sam reći da se slažem, mogao sam pridobiti još neke skupštinare, imala bi se većina, život bi se nastavio dalje, ali bi se gazili, mljeli i uništavali svi moralni elementi. Mnogo je moralnije danas reći da si bio suradnik Ante Pavelića nego Milana Bandića i Zdravka Mamića, a to je naprosto nešto strašno i ako se svi počnemo tako ponašati, od svega nema ništa."
"Antolić je izletio kao torpedo, a najbolja Uprava na svijetu nestala je u danu"
Ljuština kaže da je situacija u Dinamu sada kaotična i da je ostavila traga i na momčad i na omladinsku školu.
"Kada se počeo problematizirati ostanak ili odlazak Krešimira Antolića, o kojem znam vrlo malo, uvjeravalo me se da takve Uprave nema nitko, da su to najsposobniji ljudi na svijetu. Moj zemljak Ivica Cvitković prekidao me na sjednici IO-a, nije mi dao da govorim. Tada je to bila najbolja Uprava, takve nitko nema, skoro da je to zapravo Vlada Republike Hrvatske. Kada je proteklo deset dana, kada je zaprijetilo njihovim funkcijama, kada su Boysi zatražili odlazak da bi ih podržali, tada je Krešo Antolić izletio kao torpedo. U jednoj sekundi je nestao. Na istoj sjednici smijenjena je Amra Peternel, koja je članica mnogih međunarodnih nogometnih organizacija. Vidjet ćemo koliko će taj gubitak stajati Dinamo."
"Ali ta najbolja Uprava na svijetu nestala je u jednom danu na brdovitom Balkanu jer su sada nastupili viši interesi; iznad razuma, iznad morala i dostojanstva. Ja sam na toj sjednici rekao: 'Ljudi, izbori se smiju izgubiti, ne smije se izgubiti obraz.' Stvorila se atmosfera da se ne radi o izborima; tamo su fina, uljuđena gospoda, a na drugoj strani su pripadnici zločinačke organizacije. To je tako medijski prezentirano. Ta divna Uprava nestala je zbog glasova. I to mimo dnevnog reda. Ne znamo tko su ti ljudi, koliko su ljudi učlanili, ništa ne znamo. Međutim, kada se ta gruda snijega tako otkotrlja, to je više nemoguće vratiti. Neistine su postale istine, takvih primjera ima puno."
Što mislite, koliko su iskrene namjere Barišićeve struje za demokratizaciju kluba i slobodne izbore, pogotovo po principu "jedan član, jedan glas"?
"Znate koliko su iskrene? Petsto puta manje nego moje. Ja bih uvodio navijače, jer su navijači sastavni dio kluba, samo bih ja s njima radio sasvim drukčije. S navijačima koji neće tjerati klub u bankrot i koji ne tuku Šuška, bez obzira na njegovo stajalište. Navijači se moraju pitati, ali s obzirom na to tko će voditi klub, sigurno to neću dočekati, a neće, bogme, niti ova garnitura navijača dočekati tu vrstu demokratizacije. Prijepori će nestati ako se klub privatizira, onda će biti riješeni svi problemi", pomalo zajedljivo će naš sugovornik.
"Visoka politika u širem smislu stoji iza svega"
Ima li istine da neki ljudi iz vrha kluba imaju tajni plan privatizacije?
"To sam i ja čuo, ali ne znam ništa pouzdano. Mislim da su te priče više korištene kako bi se stvorila klima koja im odgovara. Dakle, ne znam, ali da je to jedna ozbiljna kaljuža, to je sigurno.2
Koliko iza svega stoji visoka politika, i širem i u najužem smislu?
"Mislim da užem smislu ne stoji, a u širem smislu sasvim sigurno stoji. A ako i ne stoji, napravljena je percepcija da iza toga stoji visoka politika. Visoko politika uvijek ima na raspolaganju paletu oružja i protiv nje se ne možete boriti. Moglo se to sve drugačije, mnogo mirnije i civiliziranije, a u tom smislu je govorio i Franjo Gregurića na Skupštini. Samo je pitanje koliko je njegov govor dobacio. On je govorio da ne treba škartirati ljude, a ja to podržavam. Ja njega cijenim, ali na ovim prostorima ljudi se ne cijene."
"Kod nas nitko ne traži ljudi koji vide barem 20 godina unaprijed. Ja sam za tu priču vezan, ali iz romantičnih razloga. Moj Sektor kulture gradio je plamenik na Maksimiru koji je upalio Dražen Petrović. Prvi put je pred 50 tisuća ljudi intonirana i hrvatska himna nakon jugoslavenske. Izgubio sam skoro glavu zbog predstave 'Dobrodošli u plavi pakao' kada se vraćalo ime Dinamo. I na kraju smo to sve preživjeli. Žalosti me da smo sada stigli ovdje gdje jesmo. Kada upozoriš na kršenje Statuta, oni te proglase zločinačkom organizacijom. Demokratizacija kluba u ovom sastavu apsolutna je iluzija."
"Stadion je najozbiljniji Bandićev gaf"
Što mislite, kolika je realna priča o izgradnji stadiona, ali koliko je to još jedno bacanje pijeska u oči?
"Mislim da je jedan od najozbiljnijih gafova Milana Bandića to pitanje stadiona. Dinamov stadion ozbiljna je sramota države, a onda i Grada. Da je neka druga država, i to još manja, imala reprezentaciju koja osvaja medalje, izgradila bi velebni stadion. U odnosu na hrvatske budžete, kredite i dugove, to su nikakvi novci. Ali ovo što se sada događa oko stadiona, to je nešto što sve svjetske sportske organizacije zabranjuju. Izravno miješanje politike u jedan kluba ako se kaže da nema stadiona ako je Mamićeva struja u klubu, iako nitko ni ne zna koja je to struja, a koja nije jer svi su prije bili za Mamića. Kao da je to sve njihova privatna prćija. Izbori su za to jedini lijek, a sve su vlasti demokratski izabrane. To je naša sreća", ironično će Ljuština.
"Čuo sam da nas je gradonačelnik nazvao bankomatima. Ja ne moram graditi stadion, za vrijeme Univerzijade napravljena su čuda, ispunjen sam gradnjom. Ali, stadion se naprosto mora napraviti, mora se napraviti i u Splitu. Nije to neki bauk. Jedan mali Klagenfurt napravio je stadion za mjesec dana. Austrougarska je napravila HNK-a za godinu dana, a mi smo ga krečili tri godine. Najlakše je reći da je za sve kriv Milan Bandić. I za cijevi koje se nisu stavljale tko zna otkada, i za smeće koje nisu odvezli i za tko zna što. Napravila se atmosfera da se više ne zna što je istina, a što neistina. Eto, što kaže Grbin, da je SDP u manjku zbog Bandića i sada narod vjeruje da je to tako, iako to nema veze s istinom jer ga se uhitilo zbog viška novca. Nije prvi put da mediji naprave takvu percepciju i da narod u to vjeruje."
"Neću iznositi prljavo rublje, ali znam što je Barišićeva ekipa govorila o Tomaševiću"
Kako je došlo do spone između gradonačelnika Tomaševića i Barišića, Mamićeva "tate" i glavnog šefa svih ovih godina u Dinamu? Ako su protiv Mamića, što osobno podržavam, kako to da nisu protiv Barišiča?
"Ja vrlo malo znam o Tomaševiću. S jednim dijelom te ekipe ja sam surađivao. Ja i Pavle Kalinić napravili smo mješovitu priču, 18 civilnih udruga i Grad Zagreb napravili su kulturni pogon Jedinstvo. Dali smo im sto kvadrata prostora i direktorica je postala Emina Višnić, koja je danas gradska pročelnica za kulturu. Vrlo lijepo smo surađivali, međutim, oni su dobili izbore pljuvanjem po Bandiću i njima je sada jednostavno teško da se tu zaustave. Tko god je bio blizu Bandiću, oni nastavljaju s napadima. E, sada, gdje su se spojili, tko zna. Ma, opeći će se oni vrlo brzo. Neću sada iznositi prljavo rublje i pričati što je ova Barišićeva ekipa govorila o Tomaševiću."
"Nova gradska vlast ima slabe rezultate, a Dinamo mora imati novi stadion"
"Tomaševića slabo poznam, ali mogu reći da su im rezultati vrlo skromni. Grad Zagreb ozbiljna je institucija, ima sve poluge da se sjajno razvija i to može mnogo bolje. Priča oko stadiona je vrlo prosta. Grad mora to regulirati s Dinamom. Ili će mu dati zemljište besplatno ili će mu to dati na neko korištenje. Ja sam bio u Münchenu i vidio kako se to civilizirano može napraviti."
"Mi smo živjeli u jednoj civiliziranoj državi i onda se pojavio Gavrilo Princip i sve nas izbavio. Kada ćemo se oporaviti, vidjet ćemo. Znate onu priču kada je gospodin iz Zagreba došao u Beograd. Molio je kavu i imao je leptir mašnu. Konobar je odmah shvatio odakle je i viknuo je: 'Gospodine, da nema Beograda, vi ne biste imali ni glavni grad. Što bi vama bio glavni grad!?' Ovaj ga je pozvao i šapnuo: 'Beč! I bilo bi nam puno ljepše nego s vama, gospodine'. Eto, to je otprilike to", zaključio je Ljuština.
