Dinamo večeras započinje novu europsku avanturu u Konferencijskoj ligi protiv starog poznanika, prvaka Kazahstana – Astane, a u sjeni te utakmice u punom su jeku pripreme za predstojeću Skupštinu, koja bi mnogo čemu mogla odrediti budućnost maksimirskog kluba, a u kraćem razdoblju i bitno utjecati na momčadske izvedbe na terenu.
Konferencijska liga jest utješna nagrada za Modre, naravno da se željeli u Ligu prvaka ili barem Europsku ligu, no na kraju to može biti jako slatka bombona, ako se stvari poslože, i u svlačionici i u Plavim salonima.
Liga prvaka donijela bi Modrima samo za plasman oko 20 milijuna eura više nego Konferencijska liga jer se ove sezone dijelila nagrada za desetogodišnji koeficijent, koja bi iznosila oko 10 milijuna eura, plus 15 milijuna za plasman, dok Konferencijska liga ukupno nosi nešto više od 4 milijuna eura.
Dinamo ima dobru šansu za izravan plasman u Ligu prvaka
U Maksimiru imaju za čime plakati, propuštena je velika šansa da se obližu prsti, to je istina. Međutim, za Europskom ligom nema smisla odveć tugovati jer su u njoj zarade ipak osjetno manje. Dinamo bi samo za plasman pospremio nešto manje od 7 milijuna eura, što i nije tako značajno veća cifra. OK, veće su daljnje nagrade, Europska liga bolje je i za imidž kluba, no isto tako su i puno teži protivnici u skupini, a to uopće nije nebitno, štoviše, ove sezone je jako, jako bitno.
Naime, od sljedeće sezone mijenja se format Lige prvaka i uvodi se novo pravilo po kojem će izravan plasman u skupine imati klub koji bude prvak svoje države i ima najbolji koeficijent na putu prvaka. Potrebno je i da prvak Europe bude momčad koja će izboriti izravan plasman u Ligu prvaka putem nacionalnog prvenstva.
UEFA se jednom riječju naklonila Luki Modriću na startu Lige prvaka
U tom slučaju otvara se mjesto za prvaka s najboljim koeficijentom iz liga koje ne daju izravnog predstavnika. Složit ćemo se da je mala vjerojatnost da netko bude prvak Europe, a da ne izbori Ligu prvaka putem prvenstva. Po tom pitanju neće biti problema. Puno veći problemi čekaju Modre po drugim pitanjima, ali ni oni nisu nepremostivi.
Na UEFA-inoj ljestvici klupskih koeficijenata trenutačno su ispred hrvatskog prvaka samo ukrajinski Šahtar i švicarski Basel. Basel je loše krenuo u prvenstvo i teško da će na kraju biti prvak. Young Boys najveći je favorit, a nakon pet odigranih kola ima već sedam bodova prednosti.
Šahtar najveći suparnik
Realno, ostaje samo Šahtar, koji je trenutačno prvi u ukrajinskoj ligi, ima 17 bodova iz sedam utakmica i bježi najvećem konkurentu Dinamu iz Kijeva osam bodova, no ima i tri utakmice više. Šahtar jest favorit za osvajanje naslova prvaka, ali moguće je da mu Dinamo pomrsi račune. Netko drugi jako teško.
Šahtar ima dosta veliku prednost u odnosu na hrvatski Dinamo, na ljestvici klupskih koeficijenata bježi mu 13.500 bodova. Međutim, kada se pogleda s kime Šahtar igra u Ligi prvaka, a s kime Dinamo u Konferencijskoj ligi, dolazimo do zaključka da je to itekako moguće nadoknaditi.
Napominjem da osvojeni bodovi u skupini Ligi prvaka i Konferencijskoj ligi vrijede isto – dva za pobjedu, jedan za remi. Ako Šahtar izgubi sve utakmice u skupini Ligi prvaka, a Dinamo pobijedi sve utakmice u skupini Konferencijske lige, što uopće nije nemoguća misija, Dinamo bi s dva dodatna boda za prvo mjesto u skupini prestigao Šahtar već do zime.
Realniji je ishod da Šahtar osvoji jedan ili dva boda i bude zadnji u skupini s Barcelonom, Portom i Antwerpenom, a da Dinamo, recimo, upiše pet pobjeda i jedan remi te bude prvi u skupini. Šahtar bi u tom slučaju vjerojatno završio svoj ovosezonski put u Europi, a Dinamo bi nastavio dalje igrati u Konferencijskoj ligi i uz malo sreće u ždrijebu imao bi jako dobro šanse proći barem do četvrtfinala.
Skupljanje bodova u Konferencijskoj ligi
To znači da bi vjerojatno skupio dovoljan broj bodova da pretekne Šahtara i tako izbori izravan plasman u Ligu prvaka iduće sezone. Naravno, prvi preduvjet je da bude prvak Hrvatske, a čini se da to neće biti tako lako kao prijašnjih sezona.
Na zbivanja na terenu iznimno će utjecati i ishod na predstojećoj Skupštini, koja je zakazana 25. rujna u Maksimiru. Bjesomučna borba za vlast već je puno stajala Dinamo, a ako se upravljačka kriza barem donekle ne riješi u bliskom razdoblju, to će jamačno utjecati na stabilnost kluba, a vrlo moguće i na rezultate momčadi. Dvorske borbe traju već mjesecima i vrlo je teško predvidjeti što će se dogoditi na Skupštini. Iza kulisa odvija se prava drama.
Sve zaraćene struje imaju svoje planove i zahtjeve, a veliko je pitanje ima li koja od njih potrebnu većinu? Predsjednik Dinama Mirko Barišić u nedavnom je intervjuu za Dnevnik Nove TV izrijekom rekao kako misli da će imati kvorum i potreban broj ruku, i to s glasovima povjerenika ili bez njih. To je baš naglasio.
Barišić je bio prilično rezolutan, a zna se da se u igrama prijestolja u pravilu ne zalijeće i uvijek igra na sigurno, taktička opreznost mu je odlika, a odugovlačenje modus operandi. To bi moglo značiti da je već sve dogovorio i pripremio, no neki misle da ipak blefira, da uopće nije siguran da ima potreban broj ruku, nego da ide na impresiju moći i pokušava privući neodlučne.
Dramatični sati u Maksimiru
Osobna mi je procjena ili da neće biti kvoruma ili da će doći do širokopojasne koalicije između zaraćenih struja jer im je u ovom trenutku najvažnije da navijače izbace iz igre, odnosno da izigraju obećanu promjenu Statuta koja bi dovela do konačne demokratizacije maksimirskog klubu.
U prijevodu to znači da će glavni igrači dobiti svoj dio kolača, odnosno mjesta u Izvršnom i Nadzornom odboru. No mala je bara, a puno krokodila. Nema mjesta za sve i neki će morati ispasti iz igre. Bit će dreke, kuke i motike kada neki maksimirski gmazovi shvate da su zapravo mali kajmani u toj partiji pokera nilskih nemani. Moguća su svakojaka iznenađenja, pa i ta da iz igre otpadnu igrači koji su godinama širili dojam da su bitni i značajni, a zapravo su samo lutke na koncu lutkara iz sjene.
U tijeku je gotovo nezapamćeno lobiranje, ulizivanje i uvlačenje. Situacija se mijenja praktički iz sata u sat, još uvijek se vode užurbani pregovori, a kako čujem, otvorena je crvena linija s Međugorjem, i to sa svih strana.
Vidjet ćemo jesu li popucale niti između nekih dojučerašnjih saveznika i što je zapravo Barišić pripremio, je li obavio razgovore u četiri oka sa zasposlenicima i skupštinarima i najavio im da bi raspuštanje Skupštine značio i njihov kraj u klubu? Je li već sve utvrdio sa Zdravkom Mamićem i njegovom strujom u Skupštini, odnosno kakvu igru igra Damir Zorić, proklamirani vođa te struje u Zagrebu?
Dobro upućeni promatrači maksimirskih dvorski zbivanja kažu da je Zorićevo ponašanje mutnije od Bosuta i da je lako moguće kako je zaigrao simultanku, jednako kao i predsjednica Uprave Vlatka Peras, čiji je odnos s Mamićem također pod znakom pitanja. Ako je sve to istina, to opet otvara cijeli niz kombinacija.
