U Osijeku se trenutno igra vrlo lijep, agresivan i ofenzivan nogomet. Bijelo-plavi su postigli 15 pogodaka u četiri dosad odigrane ligaške utakmice te još sedam u četiri europske.
Šest utakmica - šest asistencija
Od tih 15 ligaških, za tri je direktno asistirao Domagoj Bukvić, dok je za jedan izborio kazneni udarac, što se statistički isto broji kao asistencija pa je trenutno s njih četiri prvi asistent lige. Ako ubrojimo i završnicu prošle sezone, Domagoj je u posljednjih šest HNL utakmica upisao šest asistencija i jedan pogodak.
Kod njega postoji pored svega toga i jedna zanimljiva činjenica. Njemu je 19 i pol godina, a do prije par mjeseci, kad ga je na trenutnu poziciju desnog krila instalirao Borimir Perković, igrao je lijevog bočnog braniča ili ponekad lijevo krilo.
Sve što je dosad napravio, bilo je u tišini. Skroman momak koji zna da je ono najbolje tek ispred njega, netko tko radi i napreduje svakom utakmicom te trenutno ne pokazuje nikakve znakove arogancije i ne osjeća potrebu isticati se ispred momčadi.
Ono što je kod njega posebno ipak je centaršut ili, da se bolje izjasnimo, centaršut lijevom nogom s desne strane, nerijetko iz driblinga. I na taj način upisao je četiri od spomenutih šest asistencija (možete ih vidjeti unutar teksta).
Taj je centaršut novo hrvatsko nogometno blago
Taj je centaršut kvalitetno izgrađen i Bukvić loptu uvijek šalje tamo kamo želi. Poprati kretanje suigrača i odradi svoj posao, što se najbolje vidi kod pobjedničkog pogotka protiv Gorice, gdje je kratko pogledao kretanja Caktaša i Miereza, a onda poslao fantastičnu loptu za vodećeg strijelca lige, koji je samo trebao potvrditi odrađen posao.
O Osijekovu dragulju mediji ne govore puno, iako je jasno da se radi o potencijalnom novom blagu hrvatskog nogometa, budući da također igra na deficitarnoj poziciji, onoj desnog krila. Uz njega se na istoj poziciji ove sezone iskazao još jedan igrač, Marco Pašalić, kojem se odlazak iz Bundeslige i dolazak u HNL zasad pokazao kao sjajan izbor.
Kao nagrada za dobre partije došao je poziv u mladu reprezentaciju Hrvatske, iako se po proljetnoj formi vjerojatno mogao naći i u prošlom izboru Dragana Skočića, za nastup na, za nas, na kraju izuzetno neuspješnom Europskom prvenstvu.
Osijek svako malo iz svoje škole izbaci nekog kvalitetnog igrača, na kojem na kraju i kvalitetno zaradi, no možda bi Bukvić mogao biti idući u nizu onih klasnih nogometaša, koji su preko bijelo-plave škole nogometa došli do najvećih klubova te velikog broja nastupa za reprezentaciju. Krenuvši od Davora Šukera i Gorana Vlaovića pa Marka Babića, Jurice Vranješa i Danijela Pranjića, sve do Domagoja Vide i Borne Barišića.
Ako nastavi ovako kako je započeo, posebno ako uspije zadržati hladnu glavu kad krenu ponude, kojih ne bi trebalo nedostajati, Domagoj Bukvić mogao bi biti idući.
