Ako ste se ikad zapitali gdje je i što radi čuveni brazilski fantazist i vagabund, za mnoge i ponajveći nogometni "luđak" na prijelazu stoljeća, Djalma Feitosa Dias (53), puno poznatiji kao Djalminha, evo odgovora.
Tri vijesti o kojima se priča
Hrvati u slavnom klubu još čekaju ime novog trenera: Pregovori zapeli oko plaće
Živi u Brazilu, ali trenutačno je u ljubljenoj La Coruni, galicijskom gradu u kojem je postao poznat širom Europe i svijeta. Promovira dokumentarac o svojoj zapaženoj i nadasve burnoj karijeri.
Iako tvrdi da je ljubitelj matematike i jako dobar s brojevima, racionalnost mu nikada nije bila jača strana. Prije bi mu odgovaralo da je eksplozivni poeta jer takve je partije pružao na travnjaku. Mnogi će reći da zbog burnog temperament i svadljive naravi nije napravio onoliko koliko je mogao s obzirom na gotovo neizmjernu količinu talenta i tehničkih sposobnosti.
Djalminha snimio autobiografski dokumentarac
"Kažu da sam igrao za publiku. Pitam se zbog čega se igra nogomet? Uvijek sam bio svoj i nisam se plašio napraviti nešto što će dignuti navijače na noge", poručuje Djalminha u velikom intervjuu za Marcu.
"Nema više igrača kao što sam ja bio. Ne želim reći da sam bio najbolji ili najgori, to neka drugi sude, ali ne vidim igrače koji igraju nogomet kao što sam ga ja igrao", konstatira brazilski fantazista koji je odigrao samo 14 utakmica za Selecao, dobrim dijelom zbog velike konkurencije, a ponajviše zbog svadljive ćudi.
S Poljuda zaustavili priče: Ovaj čovjek sigurno neće biti novi trener Hajduka
Nerijetko se tukao sa suparnicima, ali znao se potući i s vlastitim suigračima, primjerice u Flamengu, ili trenera udariti glavom, kao što je to bilo u Deporu. Kazivali su da je lud kao puška, trpjeli su ga jer je bio ekstratalent, no sve ima svoje granice i uglavnom zbog svog ponašanja propustio je napraviti još veće stvari, iako se ne može reći da je napravo malo. Dapače.
Osvojio je brazilsko prvenstvo s Flamengom 1992., a s Brazilom Copa Americu 1997., no u Europi ga se najviše pamti po naslovu prvaka Španjolske s Deportivom 2000.
"Depor se vraća, Riazor je opet pun"
Bio je jedan ključnih igrača slavne generacije čuvene galicijske momčadi, koja je igrala važnu ulogu u španjolskom prvenstvu, pa i Ligi prvaka 90-ih i početkom 2000-ih.
Kako je prošla pretpremijera vašeg dokumentarca u Coruni? Što očekujete od uratka?
"Jako sam zadovoljan. To je vrlo lijepa počast. Posao je dobro obavljen. To jako dobro pokazuje kakav sam bio igrač i kakvo je bilo moje vrijeme u Deporu."
Kako je izgledao vaš povratak u grad u kojem ste bili tako sretni i kojem ste donijeli puno sreće? Prošli vikend bili ste na Riazoru.
"Atmosfera u gradu i na stadionu i dalje je posebna. Riazor je pun, kao u naše vrijeme. Momčad igra dobro. Na putu smo u drugu ligu. Čini se da će se to ovoga puta i ostvariti."
I dalje vas zaustavljaju na ulici kao prije?
"Ma, ludo je! Teško je ovdje doći i imati mir. Ali nije me briga jer me veseli priznanje ljudi."
Što vas je najviše iznenadilo od posljednjeg dolaska u La Corunu?
"Kad dođem ovdje, ostajem kod kuće. Neki dan sam bio na rođendanu, u jednom lokalu s prijateljima. Znam puno ljudi ovdje. Upoznavanje prijatelja mi je najvažnije."
"Depor je mogao dovesti velike igrače, danas je to teško"
Koji vam je bio najbolji trenutak u Galiciji? Možda onaj čuveni povratak protiv Milana u četvrtfinalu Lige prvaka 2004., kada ste u uzvratu nadoknadili 4:1 iz Milana i pobijedili 4:0.
"Najbolji trenutak uvijek dolazi kada nešto osvojite. U nogometu morate pobijediti da biste bili priznati. Uvijek se držim naslova u La Ligi jer to je najvažnije što smo postigli. Veliki preokret protiv Milana bio je fantastičan trenutak, ali na kraju nismo osvojili taj naslov kao što smo to učinili s La Ligom. Stoga mi je taj naslov prvaka najviše ostao u glavi."
Depor je bio posljednji manji klub koji je osvojio La Ligu? Mislite li da je moguće da se to ponovi u Španjolskoj?
"Danas je to vrlo teško jer je klub poput Depora tada imao uvjete za potpisivanje ugovora s igračima visoke razine. Sada je to kompliciranije. Ne samo za Depor, nego za sve. Teško je konkurirati Realu, Barceloni ili Atleticu. Zadnjih 15 godina sve je teže i teže."
"Obožavam matematiku i nogomet"
Bili ste jedan od najčarobnijih igrača u La Ligi. Odakle vam to?
"Svatko ima svoj stil igre, svoje karakteristike. I to morate iskoristiti. Nisam se bojao probati. Mislim da mi je ta osobnost da se ne bojim uvijek puno pomogla."
Stereotip je da nogometaši uglavnom nisu baš dobri učenici, ali vama je dobro išla matematika.
"Jako mi se svidjela. Da nisam bio nogometaš, bio bih profesor matematike jer sam bio dobar u tome i sviđalo mi se. Ali imao sam sreću što sam se mogao posvetiti svojoj drugoj velikoj strasti: nogometu."
Jeste li postali ofenzivni igrač jer ste se suprotstavili svom ocu koji je bio branič? Djalma Dias igrao je u velikim brazilskim klubovima, a jednu godinu čak i s Peleom u Santosu.
"Pele je najveći"
"Da, moj otac je bio branič, ali kao omladinac bio je veznjak. Kada je došao do profesionalaca, stavili su ga na središnjeg braniča. Njegova momčad je na kraju postala prvak i time je zauvijek ostao u obrani. Više mi se sviđalo biti na krilu ili u špicu. Više sam volio zabijati golove nego čuvati prilaz vratima. Nije bilo šanse da se vraćam nazad."
Upoznali ste Pelea. Kakav je bio taj trenutak?
"To nije bio neki ugovoreni sastanak, to je bila normalna stvar. Moj otac je igrao s Peleom, bili su u dobrim odnosima. Trenirao sam s njim, to je bilo nešto posebno za mene."
Je li najveći svih vremena? Veći od Maradone?
"Nema usporedbe. Uvijek je bio najbolji. Jako su mi se sviđali Maradona, Zico, Rivelino..., ali Pele je ispred svih. On je svijet za sebe."
S Brazilom ste osvojili Copa Americu, ali nikada niste nastupili na Mundijalu. Žalite li za tim?
"Uvijek kažem: ako možeš imati sve, to je jako dobro, ali ja sam imao gotovo sve. Naravno da sam želio igrati na Svjetskom prvenstvu, no to su stvari koje se događaju u nogometu. Neću se žaliti, niti žalim za bilo čim."
"Ljudi najviše pamte taj oksford protiv Reala..."
Djalminha je najviše uživao izluđivati igrače Real Madrida. Depor je bio crna mačka za Real koji u toj eri jako dugo nije okusio slast pobjede na Riazoru. Uvijek će vas pamtiti po onom oksfordu (op.a. lambretta na španjolskom) protiv Real Madrida.
"Ponekad se naljutim i kažem ljudima da se više sjećaju toga, lambrette, nego drugih stvari, što sam ovdje dosta radio. Stvar je u tome da je to bio neočekivan potez pred vratima suparnika. Ljudi nisu navikli na to i zato su svi pričali o tome. Ali i zato što sam to učinio protiv Reala i zato je značaj bio veći."
Igrao je s Romariom, Ronaldom, Makaayem... S kim je bio u najboljoj telepatskoj vezi?
"S Romariom i Ronaldom bio sam u reprezentaciji. Igrao sam s Royem ovdje na Riazoru i jako dobro smo se razumjeli na terenu. Izvan terena nismo puno razgovarali, privatno nismo uopće nismo bili prijatelji, ali na terenu smo djelovali kao najbolji prijatelji. Jako smo se dobro povezali. Imao sam tu sreću da mu podarim puno asistencija za gol. Bio je vrlo inteligentan napadač."
Sukob s Raulom i Mostovojem
Fran vam je bio najbolji prijatelj, zar ne!?
"Imali smo neke slične karakteristike. Onog dana kada sam ga upoznao, sklopili smo veliko prijateljstvo. Uvijek smo pomagali jedno drugom da rastemo i budemo bolji. Hvala Bogu da smo uspjeli imati veliko prijateljstvo koje traje do danas."
Jednom se Raul na vas jako naljutio. Što je bilo?
"Bile su to nogometne stvar, prirodno je da se u žaru borbe svašta dogodi. Bio je impresivan igrač koji je obilježio povijest Real. Ali, kad si na terenu, uvijek postoji rivalstvo i to je normalno."
Galicijski derbiji sa Celtom bili su jako vrući. S velikim ruskim driblerom Mostovojem također ste imali žestoke okršaje. Bilo je i neke tuče…
"Više nema igrača kao što sam ja bio"
"Ma, nismo imali nikakvih problema. Divio sam mu se kao nogometašu, ali želio sam ga pobijediti. Oboje smo imali puno osobnosti i zato se dogodilo to što se dogodilo. Ali učinili smo da ljudi uživaju."
Bila je priča da imate nogometno igralište kod kuće sponzorirano od Estrella Galicije. Je li to istina?
"Da, imao sam veliki teren. Volio sam igrati nogomet u svako doba. Dolazili bi suigrači i prijatelji pa bi bacili pokoju partiju."
Igrači su napuštali Deportivo, ali okosnica se držala.
"Normalno je da igrači dolaze i odlaze. Ključna je bila dobra atmosfera u momčadi. Bili smo sjajna klapa, najvažnija je snaga svlačionice. Na terenu smo bili jako složni."
Tko bi bio današnji Djalminha?
"Nema ih. stvarno to mislim. Ne kažem da sam jako dobar ili jako loš, ali nema igrača koji imaju toliko slobode i koji traže slobodu. Gledao sam da me bude posvuda na terenu, da povlačim poteze, a toga danas nema. Teško je danas naći takve igrače."
Udario glavom trenera
Neizbježno je pitanje o onom udarcu glavom u trenera Iruretu. Nastala je velika afera…
"Znamo kakvi su mediji. Ako išta imalo krivo učiniš, tisak će te ubiti. Na isti način na koji će, ako zabijete gol, reći da ste najbolji, a realno niste najbolji. Takav je tisak. I morate to razumjeti. Ništa se posebno nije dogodilo. Bio je to mali udarac glavom. Rekao sam već da nisam dobro postupio. Ali ne žalim ni za čim. Već sam to pojasnio nekoliko puta.
U dokumentarcu stoji da se Jabo Irureta nije salgao s Valeronom...
"Juancar je igrač neizmjerne kvalitete. Dobri žele biti s dobrima. Kad je stigao u Depor, uvijek sam govorio treneru da mora igrati. Stvar je u tome da kad bi ga stavio u postavu, onda mi je uzeo mjesto, ha, ha, ha…"
Je li vaš odnos s trenerom Iruretom izvan terena bio dobar?
"Odegaard mi se najviše sviđa, sada bi mogao igrati u Realu"
"Nismo imali neki odnos. Bio je to profesionalan odnos, s poštovanjem."
Čupao je kosu kada biste počeli driblati, čak ste znali i jedanaesterac izvesti s rabonom, ali publika je to voljela i zbog vas je rado dolazila na stadion. Za koga biste vi platili ulaznicu?
"Mnogo je igrača koje sam volio gledati u prošlosti, ali govorit ću o igraču koji igra u današnjem vremenu. On je vezni igrač najviše kvalitete: Odegaard, dečko iz Arsenala."
Zašto nije uspio u Realu?
"Stigao je vrlo mlad u Madrid. Ali mislim da bi sada mogao igrati jer je na impresivnoj razini. Ima kvalitetu, zabija golove, ima dribling... Jako mi se sviđa."
"Sve je šablonizirano i postaje dosadno"
Sve je veći nedostatak driblera i fantazista. Sada je sve vrlo šablonski, akademski.
"Da, u Brazilu je isto. Postoje norme, sve je šablonizirano, svi moraju raditi iste stvari. To mi je malo dosadno. Brazil gubi svoju esenciju i zato više ne dominira."
Što mislite o Viniciusu? Vaš sunarodnjak velika je zvijezda Real Madrida.
"Jako je dobar na terenu. Vrlo dobro igra svoj nogomet. Ali postoje neki problemi koji se događaju vani. Ljudi ne obraćaju pozornost. Ovo je moje mišljenje."
"To je više od rasizma"
Jeste li pretrpjeli neku epizodu rasizma u Španjolskoj ili u svijetu nogometa?
"Nisam u Španjolskoj. Ja sam to doživio u Austriji. Ali ne u nekom ruralnom području, već u gradu. Ako ljudi ne vide što rade, to je zato što to ne žele.
Djalminha se osvrnuo na neke negativne stvari koje su se događale u Španjolskoj. Prijetnje koje je dobivao Vinicius.
"Ne smatram normalnim staviti lutku dječaka da visi na mostu. To je više od rasizma. To je mržnja prema djetetu koju je teško razumjeti jer ja ovdje živim godinama i bilo mi je jako lijepo. Jako sam uživao i to nisam vidio u ovoj zemlji, ali sada je situacija ozbiljna."
Kako se to može riješiti? Uvesti još ozbiljnije sankcije?
"Zakon to mora reći i mora se poštovati. U Brazilu je to zločin. Također u Španjolskoj? Pa, to je to..."
"Messi je još uvijek najbolji"
Djalminha je odgovorio i na nekoliko brzopoteznih pitanja:
Najbolja partija u karijeri?
"Utakmica u kojoj sam izašao u drugom poluvremenu, pa opet ušao i zabio za pobjedu 1:0 u derbiju protiv Celte."
Omiljeni stadion?
" Riazor."
Idol iz djetinjstva?
"Otac."
Trenutačno najbolji igrač?
"Dok Messi ne stane… Ostat ću na njemu."
VAR da ili ne?
"Sviđa mi se, a ono što mi se ne sviđa su ljudi koji stoje iza toga. Nije automatski. Dok ima ljudi, bit će i grešaka."
Pogreška zbog koje žalite?
"Sve je savršeno. Ne žalim ni za čim, ništa ne bih mijenjao."
Vidite li svog sina s nogometnom budućnošću?
"Bavi se drugim stvarima, više ne igra."
Kako vidi budućnost...
"Zabrinut sam da Brazil ne igra nogomet kao prije. Kada želite angažirati trenere izvana, to znači da želite promijeniti svoju bit. To znači da gubimo hegemoniju. Uvijek smo bili najjači, a sad..."
