Legendarni dugogodišnji kapetan hrvatske nogometne reprezentacije i ukrajinskog Šahtara, Darijo Srna, za Dnevnik Nove TV najavio je humanitarnu utakmicu Hajduka i Šahtara. Govorio je i o iskustvu rata u svojoj drugoj domovini, Ukrajini.
Darija Srnu neizmjerno raduje što ukrajinskom pomaže i hrvatski narod. Jer rat smo, kaže, prošli i mi - i znamo kako pomoći u najtežim trenucima. Oko 17 tisuća Ukrajinaca dosad je stiglo u Hrvatsku.
''Sretnem ih i u gradu, i na aerodromu. I ne mogu vjerovati da neke ljude koje znam iz Donjecka, da sretnem na aerodromu u Splitu. Znači, možete zamisliti koliki su ti ljudi prevalili put od 2014., pobjegli iz Donjecka u Kijev, sada iz Kijeva tko zna gdje…"
Ukrajincima pomažu i hrvatski klubovi - zagrebački je Dinamo jučer na Maksimiru ugostio imenjaka iz Kijeva. A u nedjelju će na Poljudu igrati dva Srnina kluba, Hajduk i Šahtar.
''Nisam očekivao da će ta utakmica biti u ovakvim okolnostima, mislio sam da će biti drugog tipa, ali najbitnije da možemo pomoći na bilo koji način ukrajinskoj djeci i ljudima.''
Cilj ovih utakmica je prikupiti što više sredstava, koje ćemo poslati Ukrajini, kupiti medicinske opreme i sve ono osnovno što danas treba za život u Ukrajini. Zahvaljujem se Dinamu i Hajduku.
A Hajduk, Split i Dalmacija već oko mjesec dana domaćini su preko 80-ero djece iz Šahtarove akademije. Koja ondje mogu bezbrižno igrati, trenirati, živjeti...
''Svi su im izašli u susret, od Solina, Imotskog, Omiša, Makarske, svi ih zovu na turnire. Igraju prijateljske utakmice i pobjeđuju. Djeca su budućnost, i Šahtara, i Hrvatske, i cijele planete. Prema tome, na njima treba graditi budućnost, oni su ti koji ne trebaju osjetiti – ako ne moraju – iskustva rata."
Rata koji, kaže, traje puno dulje od 64 dana.
''Pa za nas iz Donjecka, iz Donbasa, rat traje već osam godina. Mi smo ostali bez svojih domova, stadiona, navijača, svog grada. Međutim, to je nekako otišlo u drugi plan, osam godina, sve dok nije došlo u Kijev. Kad je došlo u Kijev, možemo reći da je to rat koji je zahvatio cijelu Ukrajinu."
I dok je situacija u Kijevu sada koliko-toliko pod kontrolom, najveće se bitke vode oko Harkova, dok je najteže stradao Mariupolj. Ali neda se.
"Mariupolj i tvornica Azov danas je neosvojiva tvrđava. Nadamo se da će tako ostati, nadamo se da će vojnici koji su unutra izdržati do kraja i da su oni ti koji će donijeti pobjedu Ukrajini, jer puno toga ovisi o Mariupolju."
Mentalitet Ukrajinaca u ratu protiv jačeg i brojnijeg suparnika, mnoge je oduševio.
''Oni su ujedinjeni nego ikad. I puno njih koji su bili izvan države kad je počeo rat, sada su se vratili. To pokazuje koliko su jedinstveni, koliko žele pobijediti, imati svoju državu, slobodnu i neovisnu, te živjeti u miru. Nadamo se opet da će se taj rat završiti za stolom, da će se dogovoriti i da ćemo svi živjeti normalni, mirnim životom.''