U srijedu, 8. veljače, napustio nas je trener svih trenera, Miroslav Ćiro Blažević.
Njegovo trenersko umijeće, a prije svega osobna karizma, osvajala je navijače i ljude gdje god je radio.
Blažević je službeno rođen 10. veljače 1935. godine u Travniku, no Ćiro je nekoliko puta objasnio kako se njegov otac Mato malo više zadržao u kafiću, pa ga je kod matičara upisao dan kasnije.
Stigla tužna vijest: Umro Miroslav Ćiro Blažević
Bratstvo, pa Dinamo
Nogometnu karijeru započeo je 1954. godine u travničkom klubu "Bratstvo". Potom se preselio u Dinamo, 1955. odlazi u Lokomotivu, a zatim se vraća u Bosnu i Hercegovinu, u Sarajevo, gdje igra do 1958. godine. U Hrvatsku se vratio 1958. godine, ali ovoga puta u Rijeku, gdje je igrao sve do 1961. godine. Potom godinu dana igra za švicarski nogometni klub Sion, a prvo mjesto trenera dobio je u niželigašu FC Vevey.
Vodio je čak 19 klubova, ali Dinamo je ispred svih
Trener svih trenera u dugogodišnjoj trenerskoj karijeri vodio je 19 klubova u Švicarskoj, Hrvatskoj, Grčkoj, Sloveniji, Bosni i Hercegovini, Kini i Iranu, a trenirao je i pet reprezentacija (Švicarsku, Hrvatsku, Iran, BiH, kinesku U-23).
Međutim, dva velika rezultata obilježila su mu karijeru.
Dinamov naslov prvaka bivše države 1982. godine te bronca hrvatske reprezentacije na Svjetskom prvenstvu 1998. u Francuskoj.
"Uvijek '82. Nikada nije bilo dileme. Dinamo '82 je na prvom mjestu, pa onda dugo ništa, pa moji Vatreni", kazao je Blažević u prosincu 2021. na premijeri dokumentarnog filma o Miroslavu Ćiri Blaževiću autora Sabahudina Topalbećirevića.
Naslov iz 1982. najvažniji u povijesti
Popularni je Ćiro na klupu Dinama zasjeo u prosincu 1980. godine, nakon što je odstupio Ivan Đalma Marković dva kola prije kraja jesenskoga dijela natjecanja. U ta je zadnja dva prosinačka kola momčad vodio njegov dotadašnji asistent Rudolf Cvek u statusu v. d. trenera.
Blažević je momčad počeo brusiti na australskoj turneji u siječnju i veljači 1981. godine, a debitirao je na Marakani odigravši s Crvenom zvezdom 0:0. Bio je to senzacionalan remi s tadašnjim prvakom Jugoslavije jer je Dinamo u proljeće 1981. godine krenuo s 14. mjesta. Na kraju je podigao momčad do petog mjesta.
No, iduće sezone uslijedila je "Dinamova eksplozija", a sve je kulminiralo nezaboravnim "plavim proljećem" 1982. kad je Dinamo predvođen Velimirom Zajecom, Zlatkom Kranjčarom, Markom Mlinarićem, Stjepanom Deverićem... protutnjao do naslova prvaka. Prvog nakon 24 godine čekanja. Godinu kasnije "plave" je vodio i do pokala pobjednika Kupa, posljednjeg Dinamova trofeja u bivšem SFRJ-u.
Od Modrih se oprostio i naslovom prije 20 godina
Blažević je u prvom mandatu u Dinamu ostao do 1983. godine, vratio se potom 1986. i ostao do 1988., treći put je Modre vodio od 1992. do 1994., a posljednji put u sezoni 2002./2003., kada se oprostio naslovom prvaka.
Blažević je jedini trener koji je s Dinamom osvojio naslov prvaka i u bivšoj državi i u HNL-u, jedini je trener koji je osvojio Kup i u doba SFRJ i u samostalnoj Hrvatskoj. Maksimirsku je momčad vodio u čak četiri različita mandata u tri različita desetljeća i osvojio tri naslova prvaka, dva Kupa i Superkup.
Još uvijek ispred Dalića po broju utakmica
Svakako najveći uspjeh u karijeri ostvario je na klupi hrvatske reprezentacije, koju je vodio do trećeg mjesta na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Ukupno je Vatrene vodio rekordna 72 puta, no Zlatko Dalić tik je iza njega sa 70 utakmica na klupi Hrvatske.
Popularni Ćiro na hrvatskoj klupi debitirao je 23. ožujka 1994. pobjedom protiv Španjolske 2:0 u prijateljskoj utakmici u Valenciji. Uslijedile su sjajno odrađene kvalifikacije za Europsko prvenstvo u Engleskoj 1996., u kojima je Hrvatska bila ispred Italije. Na Euru Vatreni su u premijeri pobijedili Tursku, potom detronizirali branitelje naslova Dance, izgubili od Portugala, a u četvrtfinalu ispali od kasnijih prvaka Nijemaca.
Vrhunac je bila bronca na SP-u
Vrhunac Ćirina puta na hrvatskoj klupi bila je "francuska bronca". U svojem premijernom nastupu na svjetskom prvenstvu Vatreni su osvojili treće mjesto. U skupini smo bili drugi iz Argentine, a potom smo dobili Rumunjsku (1:0), u četvrtfinalu deklasirali Njemačku (3:0), izgubili od Francuske u polufinalu (1:2), te slavili s 2:1 protiv Nizozemske u utakmici za treće mjesto (2:1).
"Francuska 1998. bilo je posebno natjecanje za mene. Pobijedili smo brojne teškoće i teške protivnike kako bismo došli do te medalje, taj je uspjeh mnogo značio za sve ljude u domovini", rekao je svojedobno Ćiro.
Od reprezentativne se klupe oprostio u jesen 2000. godine nakon lošeg otvaranja kvalifikacija za SP 2002. u Japanu i Južnoj Koreji, (Belgija 0:0, Škotska 1:1). Reprezentaciju je ukupno vodio 72 puta ostvarivši 33 pobjede, 24 remija i 15 poraza.
Osim hrvatske reprezentacije, Blažević je vodio nacionalne selekcije Švicarske, Irana, Bosne i Hercegovine te Kine U-23, a na klupskom se planu okušao u brojnim klubovima, uključujući i Rijeku, Osijek, Varteks, Hajduk, Zagreb, Zadar, te u inozemstvu Nantes, PAOK, Grasshopper, Prištinu, Muru...
