Fabio Cannavaro riknuo je kao lav nakon Dinamove grozomorne utakmice u Bjelovaru. Talijan je skinuo rukavice i istresao sve što mu je na duši.
Tri vijesti o kojima se priča
"Ljutit sam na sve moje igrače! Mi smo Dinamo i ne možemo igrati tako", zagrmio je talijanski trener.
Krajnji je trenutak da zaoštri glasnice jer Dinamova igra poziva na uzbunu. Modri su se provukli u Bjelovaru kroz iglene uši. Odlučivali su centimetri. Kada je pao onaj treći gol Bjelovara, koji naposljetku nije priznat zbog zaleđa, već su se mnogima vrtjele slike s čuvenih Dinamovih posrtaja u Dugom Selu i Ivanić-Gradu.
Dinamova igra poziva na uzbunu
Kup je takvo natjecanje, šokantna iznenađenja uvijek su moguća, a i nerijetka, ali jasno je da si Dinamo ni pod koju cijenu nije smio to dopustiti. Ne samo zbog rezultatske blamaže protiv niželigaša već i zbog posljedica koje bi nastale, a pogotovo u svjetlu aktualne situacije, burne prošle nedjelje i velike prašine koja se podigla nakon smjene sportskog direktora Marka Marića i glasina da bi mogao otići i trener Cannavaro.
Istječe im ugovor i može ih se dovesti besplatno: Što kažete na ovu momčad SHNL-a?
Očito te glasine nisu bile potpuno neutemeljene jer je Talijan na press-konferenciji uoči gostovanja u Bjelovaru otkrio da mu je prva pomisao bila da bi i on možda morao otići, a čim mu to pada na pamet, može se zaključiti da je u toj vatri bilo barem nekog dima. Znamo kakva se prašina digla oko cijelog slučaja, a zamislite da se još dogodio šokantni posrtaj u Bjelovaru. Ionako su ostale određene negativne posljedice jer su Modri odigrali loše, ma ispod svake razine, tako da ne čude brojni negativni komentari, a ni ljutnja trenera Cannavara.
Blamaža bi djelovala razorno
Poruke navijača na društvenim mrežama izrazito su negativne, to možemo vidjeti u brojnim komentarima, a što bi tek bilo da se dogodio poraz!? Nije teško zaključiti kako bi se reflektirao na ukupnu atmosferu u maksimirskom klubu i oko njega. Stoga je za Cannavara, momčad i cijeli maksimirski klub iznimno važno da je izbjegnuta blamaža koja bi ušla u almanahe i smjestila Bjelovar odmah pokraj Dugog Sela i Ivanić-Grada.
Lako je pretpostaviti da bi u medijskim napisima stršili naslovi o očitim posljedicama krizne nedjelje. I ovako se može reći da je moguće da se cijela situacija odrazila na stanje duha u momčadi, iako su razlozi očito dublji. Najvažnije je kakve će biti reperkusije na ono što dolazi, a to je nastavak prvenstvene bitke, i koje će pouke biti izvučene pred utakmice koje će u bitnom determinirati utrku za prvaka. Dinamo u sljedećem kolu dočekuje Goricu, a onda slijede derbiji s Rijekom i Hajdukom.
Izvaditi glave iz pijeska
Zatvaranje očiju pred činjenicom da igra nije na potrebnoj razini može biti kobno. Kada je glava u pijesku, ne mogu se donijeti ispravni zaključci i povući pravi potezi da bi se stvari popravile. Već je u Bjelovaru zamalo stigla kazna za lakonsko precrtavanje u biti loše partije protiv Šibenika. Da, Dinamo je pobijedio 3:0, ali prvo poluvrijeme je odigrao loše i da je Šibenik iskoristio šanse koje je imao, tko zna kako bi se ta utakmica rasplela.
Vjerojatno bi bila slična drama kao i u Bjelovaru. Nije bilo puno bolje ni početkom drugog dijela protiv Šibenika. Prisjetimo se utakmice i pogledajmo kada je Dinamo počeo stvarati šanse. Tek od sredine drugog poluvremena, nakon što je ušao Arber Hoxha. Ako su tek dva udarca na vrata u šezdesetak minuta igre protiv posljednje momčadi SHNL-a pokazatelj dobre igre, onda je jasno da postoji problem.
I protiv Šibenika nije bilo dobro
Cannavaro nije bio previše kritičan nakon Šibenika, čak bi se moglo reći da je ostavljao dojam kako je prilično zadovoljan, pa čak i neobjektivan jer nije akceptirao činjenicu da je Šibenik u prvom dijelu stvorio više od jedne šanse, a da se Dinamov prvi udarac na vrata dogodio tek pred kraj prvog dijela i odmah je bio gol. Što je to drugo nego sreća kada vam protivnik zapuca tri šanse, a vi iz prvog udarca postignete gol?
Talijan je konstatirao da je sretan što mu momčad nije primila gol, a to se nije dogodilo najviše zbog nespretnosti šibenskih igrača, a ne zbog neke vrhunske igre u defanzivnoj fazi. Cannavaro je to vjerojatno sve registrirao, ali možda nije htio dizati galamu i kvariti atmosferu. Naime, neki su mu već zamjerili da je pretjerano kritičan, da stalno traži pogreške, proziva igrača, kao onomad zbog lošeg postavljanja kod čuvanja suparničkih igrača.
Tapšanje po ramenima ne donosi previše dobrog
Previše kritike zna biti destimulirajuće za igrače, aktivira njihove obrambene mehanizme, izaziva odbojnu reakciju. Kada ih se javno kritizira, mogu se naći uvrijeđeni i povrijeđeni, ali labavi pristup još je opasniji. Pokazalo se to već u Bjelovaru. Da je Cannavaro riknuo već nakon Šibenika, možda bi Modri u Bjelovaru bili puno angažiraniji.
Kako god, za Cannavara i Modre velika je sreća da su ipak nekako apsolvirali Bjelovar. Na taj je način spriječen puni veći val kritika, atmosfera je ipak sačuvana, no Modri se moraju pogledati u ogledalo i izvući pouke. Koliko god da su Hajduk i Rijeci loši, ovakvom igrom teško će ostvariti glavni cilj – obraniti naslov prvaka. Ako ništa drugo, ući će u pravu dramu. I Cannavaro bi trebao izvući pouku da tapšanje po ramenima Modrih zvijezda i zvjezdica neće donijeti previše dobrog.
Cannavaro mora isukati bič
Da parafraziramo velemajstora sportske psihologije i hrvatskog duha, velikog Ćiru Blaževića: našim igračima potrebniji je bič nego lijepa riječ. Tu treba imati dobar balans, pravu mjeru. Cannavaro se polako upoznaje s hrvatskim mentalitetom, koji nije pretjerano različit od talijanskog, ali ima i svojih posebnosti. Krizna nedjelja i utakmica u Bjelovaru dobro će mu doći da do kraja shvati neke stvari.
