Bio je označavan kao novo čudo iz Barcelonine kultne omladinske škole La Masije, nerijetko su padale usporedbe i s Lionelom Messijem, ali tu razinu nikad nije dosegnuo.
Bojan Krkić Perez prije 15 godina započeo je svoju seniorsku karijeru u drugoj Barceloninoj momčadi, iz koje je vrlo brzo prebačen u prvu, gdje je dobio priliku zaigrati zajedno s Messijem, Ronaldinhom, Xavijem, Iniestom i ostalim svjetskim zvijezdama.
Španjolci nisu htjeli dozvoliti da im takvo čudo od djeteta, kako su onomad tepali Krkiću, pobjegne, pa su napravili sve da zaigra za njihovu reprezentaciju. Bojanov otac je Srbin, a majka Španjolka, pa je imao pravo nastupa za Srbiju i Španjolsku. Odabrao je Španjolce, a taj nastup, koji je upisao u dobi od 18 godina i 13 dana, ostao mu je jedini za Furiju.
U sobi imao postere od Henryja i Ronaldinha
Danas, određenim vremenskim odmakom, sagledao je to razdoblje, kao i onaj period poslije Barce.
"Trenirao sam i dijelio svlačionicu s igračima koji su bili na posterima u mojoj sobi, Thierryjem Henryjem i Ronaldinhom, a sljedećeg jutra sam igrao s njima i mnogim drugim koji su u to doba bili svjetske face. Henry mi je tu jako pomogao, sjajni su bili i Samuel Eto'o i Lilian Thuram", prepričao je Krkić u intervjuu za SPORTbible.
Upravo je on bio taj koji je srušio Messijev rekord kao najmlađi koji je ikad zaigrao za Barcu u španjolskom prvenstvu. Pep Guardiola je svojedobno govorio kako ''postoji samo nekoliko igrača koji imaju čaroban dodir, a Bojan je jedan od njih''.
Kobni pritisak društvenih mreža
Krkić, koji danas s 31 godinom igra u Japanu za klub Vissel Kobe, iskreno priznaje da je pukao pod pritiskom i da je to glavni razlog zbog kojeg je njegova karijera, kad je uspoređujemo s Messijevom, Xavijevom ili Iniestinom, ostala u zapećku.
"Kad sam davao sve one golove u mlađim kategorijama, malo ljudi je znalo za to i sad znam da je to bilo bolje za mene. Kad si mlađi, trebaš moći uživati u nogometu, moći raditi ono što stvarno osjećaš. Danas postoji ogroman pritisak koji generiraju društvene mreže."
Sedam godina poslije debija za prvu momčad Barce, a nakon što je u međuvremenu zaigrao za Romu i Milan, Krkić je u ljeto 2014. završio na potpuno neočekivanoj adresi: potpisao je za Stoke City, tadašnjeg člana engleske Premierlige. Njegov dolazak izazvao je euforiju u tom industrijskom gradu (Stoke-on-Trent) u središnjoj Engleskoj, a kad je u predsezonskim prijateljskim utakmicama postigao tri pogotka Schalkeu, Blackburnu i Betisu, navijači su bili oduševljeni, baš kao i menadžer Mark Hughes.
Ozbiljna ozljeda koljena ga je zaustavila, ali sjećanja na taj period Krkiću neće izblijedjeti.
"To je bila jedna od najvećih odluka o mojoj karijeri i ponosan sam što sam igrao za njih. Igrao sam u velikim klubovima i malim klubovima, ali mogu reći da je, nakon Barcelone, Stoke moj drugi dom. Tu sam bio najsretniji, igrao na najvišoj razini, a navijači tog kluba su nevjerojatni, čak mi i sada šalju poruke. Zauvijek će biti u mom srcu, još uvijek sam navijač Stokea i bit ću zauvijek njihov navijač. Pokazali su mi svu ljubav i vrlo sam im zahvalan."
Na kraju sezone 2018./2019. Krkić je otišao iz Stokea, ali taj klub i sve ono što je tamo proživio imaju posebno mjesto u njegovu presjeku vlastite karijere.
