Galerija

Ako Barcelona potpiše Antoinea Griezmanna, a to je posve izgledno jer je transfer pred realizacijom, te ako vrati Neymara, što će biti puno kompliciranija operacija, ali čini se da se na tome ozbiljno radi i da je izvediva, katalonski klub imat će u svlačionici četiri napadačke superzvijezde: Lionela Messija, Luisa Suareza, Griezmanna i Neymara.

Izlizana je fraza, ali to bi doista mogao biti atomski napad, po imenima možda i najjači ili, ako hoćete, najzvučniji u povijesti Barcelone. Posljednji put Barcelona je takva četiri napadačka asa u istom trenutku imala u sezoni 2007/08. kada je na Camp Nou prešao Thierry Henry, koji je u tom trenutku imao trideset godina i bio je još itekako upotrebljiv.

Fantastična četvorica: Ronaldinho, Messi, Henry i Eto'o

Velikog Francuza dočekali su Ronaldinho, Messi i Samuel Eto'o, a trener je bio Frank Rijkaard. Henry je došao i odmah se pojavio problem – tko će igrati u udarnoj postavi? Navijači su se nadali da će igrati sva četvorica, no realnost je bila drukčija.

Barcelona tradicionalno igra u formaciji 4-3-3, a tih godina taj je sustav još uvijek bio ''Sveto pismo'' i gotovo nikada se nije mijenjao. Četiri velikana zajedno su igrali isključivo na treningu, nikada u natjecateljskoj utakmici. Rijkaard ih je dozirao, posao oko izbora olakšale su mu i učestale ozljede.

''Imamo četiri sjajna napadača na dispoziciji, a samo su tri mjesta. Teško će oni zajedno koegzistirati. No treba imati na pameti da će biti ozljeda i kartona, a i Eto'o će otići na Afrički kup nacija'', uoči početka sezone otvoreno je kazao legendarni Johan Cruyff, utemeljitelj Barcine filozofije i neprikosnoveni autoritet.

Iako je veliki Nizozemac bio blizak Joanu Laporti, predsjedniku Barcelone u to vrijeme, koji je i inzistirao na dovođenju Henryja i stvaranju zvjezdanog napada, ipak je javno naznačio moguće probleme.

Ronaldinho, Messi i Eto\'o
Ronaldinho, Messi i Eto'o (Foto: AFP) (Foto: Afp)

Ogromni izdaci za plaće

''Ako netko želi gledati fantastičnu četvoricu, neka ode u kino'', čuvena je Henryjeva izjava nedugo po dolasku u Barcelonu.

Dakle, i sami igrači bili su svjesni da sva četvorica neće biti u prvoj postavi te da će se morati mijenjati. Međutim, to je bilo ponešto drukčije vrijeme, nogometne zvijezde starog kova možda su bile i nešto skromnije, iako se ne može reći da nije bilo izljeva taština. Osim toga, Henry je ipak bio u zalasku, njegov transfer iz Arsenala u Barcelonu iznosio je 24 milijuna eura, što ni tada nije bila osobito visoka cifra.

Ne može se reći da mu je plaća bila mala, zarađivao je oko 7 milijuna eura godišnje, što je danas preko osam milijuna eura, uračunamo li inflaciju, no ipak je to daleko od iznosa koje će Barca iskrcati za Griezmanna, a posebice za Neymara ako se uspije dogovoriti s PSG-om.

Obojica će imati i trostruko veću plaću od Henryja, Neymar možda i četverostruku, a još su uz to i porezi u Španjolskoj puno veći nego prije 12-13 godina. Tada je na snazi bio takozvani ''Beckhamov zakon'', prema kojem je porez za inozemne nogometaše bio dvostruko manji nego sada.

Španjolski klubovi danas na svaki euro plaće svojih inozemnih zvijezda moraju uplatiti još toliko u državnu blagajnu. Prije se plaćalo upola manje. Dakle, ako će Griezmann u sljedećih pet godina zaraditi 105 milijuna eura na ime plaća, Barcelona će morati platiti još 105 milijuna eura poreza. Na Messijevih 50 milijuna, Barca uplati još pedeset u državnu blagajnu.

Pala je velika obmana: Barca uhvaćena u laži, Messi i društvo mogli bi "poludjeti"

Superzvijezde moraju igrati!

Samo Argentinac stoji Barcelonu na godišnjoj razini stotinu milijuna eura. Barcelona ima ogromne izdatke, postoji opasnost da s dolaskom Griezmanna i Neymara udio plaća u proračunu probije 80 posto. U takvim okolnostima bit će ugrožena financijska stabilnost kluba.

Želimo reći da si Barca u ono vrijeme mogla dopustiti da dovede Henryja i dozira mu minutažu. No pitanje je može li si danas dopustiti da dovede tako skupocjene zvijezde kao što su Griezmann i Neymar i drži ih na klupi? Marketinški kotač mora se okretati kako bi se barem donekle vratio uloženi novac, a okreće se samo ako igrači igraju.

Ako bi netko sjedio na klupi, to bi bio mrtvi kapital bez premca. Potez koji bi bio jako riskantan u financijskom smislu, pogotovo nakon promašaja s Coutinhom i donekle Dembeleom. Na obojici je Barca u samo godinu-dvije jako puno izgubila. Može li si dopustiti još veće gubitke? Teško. Uostalom, bi li tako velike zvijezde uopće pristale doći u Barcelonu, a da nemaju garanciju da će biti u udarnoj postavi?

Teško je uspoređivati razine ega i taština, ali u tom smislu Henry teško da može stati u istu rečenicu s Griezmannom i Neymarom. Potpuno drukčiji tipovi, potpuno drukčiji karakteri. Slično bi se moglo reći i za Luisa Suareza.

Promjena formacije

Dakle, postavlja se pitanje tko će ispasti iz udarne momčadi od njih trojice, ako znamo da je Messi siguran? Ili Barcelona, pak, planira igrati sa svom četvoricom? To nam se čini vjerojatnijom opcijom zbog gore navedenih razloga. Drugo je pitanje kako će to funkcionirati i kakva će biti atmosfera u svlačionici. Kako god, može se očekivati promjena formacije u 4-2-3-1. To je sustav koji je Ernesto Valverde forsirao prije dolaska u Barcelonu i spekulira se da bi ga opet mogao koristiti.

Luis Enrique je započeo, a Valverde je nastavio s modificiranjem Barcina tradicionalnog sustava. Iako nije odustao od tiki-take, pokazao je da nije sklon robovanju jednoj formaciji. U prvoj je sezoni često koristio sustav 4-4-2. Iako je Barcelona osvojila naslov prvaka, Valverde je bio kritiziran zbog neuspjeha u Ligi prvaka.

Prošle sezone ponovno se vratio manje-više klasičnom sustavu i opet je kiksao u Ligi prvaka. Logično je očekivati da će u novoj sezoni nešto mijenjati, a kako će vjerojatno morati pronaći mjesto za svoje najveće zvijezde, nameće se zaključak da bi mogao koristiti 4-2-3-1 ili možda 4-4-2. Da bi se to moglo dogoditi, sugerira i dolazak Frenkieja de Jonga, koji je u Ajaxu u najjačim utakmicama igrao na mjesto zadnjeg veznog u sustavu 4-2-3-1. Taj se sustav lako transformira u 4-3-3 i prilično je kompatibilan Barcinoj filozofiji, kao što je i Ajaxovoj.

Frenkie De Jong
Frenkie De Jong (Foto: AFP) (Foto: Afp)

Tko uz De Jonga? Ispada li Rakitić iz igre?

Budući da je Griezmann u Atleticu igrao najčešće na mjestu povučenog napadača i bio je svojevrsni playmaker momčadi, Francuzu bi najviše odgovaralo centralno mjesto u trolistu, odmah iza leđa isturenog napadača, što bi bio Luis Suarez. Lijevo bi bio Neymar, a desno Messi. Ako je De Jong siguran, ostaje otvorenim tko bi bio uz njega na mjestu drugog veznog.

Vjerojatno bi prednost imao Sergio Busquets, iako mislimo da to ne bi bila najbolja solucija s obzirom na recentnu formu Barcina senatora. Ivan Rakitić već duže je vrijeme osjetno bolji od Busquetsa i zaslužio je da budu u najužim kombinacijama, no vidimo da na Camp Nouu tako ne razmišljaju. Rakitić se najčešće spominje u kontekstu prodaje.

Teško je, naravno, u ovom trenutku predviđati tko će igrati, tek treba vidjeti tko će sve doći i otići, ali možemo se poigrati s udarnim sastavom. On bi možda mogao ovako izgledati:

Ter Stegen – Semedo (Sergi Roberto), Pique, Lenglet (Umtiti), Alba – Busquets (Arthur, Rakitić), De Jong (Arthur, Rakitić) – Messi, Griezmann, Neymar – Suarez

Poučak Ronaldinho

I da, Barcelona nije uspjela osvojiti prvenstvo, a ni Ligu prvaka kada je u momčadi imala četiri velika napadača. Morala se u La Ligi nakloniti najvećem rivalu Real Madridu, a u Ligi prvaka je ispala u polufinalu od Manchester Uniteda. Ronaldinho je, doduše, u završnici sezone bio ozlijeđen i nije igrao u ključnim utakmicama. Možda bi sve bilo drukčije da je bio na dispoziciji, no već duže vrijeme forma mu je bila u silaznoj putanji, više je tulumario te sezone nego što je trenirao i pitanje je koliko bi pomogao.

Činjenica je da je novi preporod Katalonca stigao tek dolaskom Pepa Guardiola i odlaskom Ronaldinha. Brazilac je postao balast i morao je otići, iako je neprijeporno najzaslužniji što se Barca vratila na veliku scenu nakon godina duboke krize. Ronaldinho je od gubitnika napravio pobjednike, Barca mu mora biti vječno zahvalna, no u nogometu se ne živi od prošlosti, pogotovo ne u najvećim klubovima.

Može li se povući usporedba s tim vremenom i upitati se ima li u trenutačnoj Barcinoj momčadi ''zaslužnika'' koji igraju na staru slavu? Koga bi se Katalonci morali riješiti ako žele napraviti korak dalje? Spomenuli smo Busquetsa, neki će možda izdvojiti Piquea ili Jordi Albu. Čini se da ima prostora za dodatna poboljšanja.