Jučerašnji dan u Maksimiru ipak nije prošao bez napetosti. Činjenica jest da je sjednica Izvršnog odbora bila kamilica, iako se i tu štošta može iščitati između redova, no do mene je došla informacija da je Maksimir posjetila i delegacija Bad Blue Boysa.
Šestorica predstavnika Boysa zaputila se u ured člana Uprave Krešimira Antolića. Kako čujem, „ugodni razgovor“ imao je samo jednu točku dnevnog reda: prijedlog da podnese neopozivu ostavku i napusti Dinamo.
Antolić je odbio prijedlog, a što će biti odgovor Boysa, to ćemo tek vidjeti. Boysi su se već jasno odredili. Ostali su čvrsto na crti: žele pomesti i mamićevce i antolićevce.
Boysi posjetili Maksimir i Antolića tražili da odstupi
Nisu progutali udicu i prihvatili ponudu Antolićeve struje da im daju podršku u borbi protiv Mamićeve ekipe. Kao, oni su avangarda, pravednici koji su, eto, „stoljećima“ bili zavedeni Mamićevim čarobnim sposobnostima.
Pa, nisu Boysi pali s kruške i dobili iznenadnu amneziju. Pokazali su čvrst karakter i da nisu na prodaju. Jako se dobro sjećaju što im je radio upravo Antolić, a i što mu je bila prvenstvena zadaća kada ga je onomad Mamić instalirao u Maksimiru.
Nemoguće je zaboraviti za koga je tako predano radio. Ne samo on, nego većina maksimirskih ulizica. Crne liste još su u svježem sjećanju i nikada neće biti zaboravljene, a o ostalom da i ne govorimo.
Antolić je mnogima u Maksimiru pretežak teret, posebice predsjedniku Dinama Mirku Barišiću, koji je zapravo glavni igrač u cijelom igrokazu. On je taj koji će na kraju balade povući ključni potez.
I Mamićev pad započeo je Barišićevom promjenom kursa, a gdje neće Antolićev, koji je u cijeloj igri samo laka figura u partiji šaha moćnika iz sjene. A pijuni se lako žrtvuju, pogotovo za damu, da ne kažem fotelju. Kao što sam već napisao, sve govori da će Barišić čekati do zadnjeg trenutka. Odlučit će tek u 5 do 12 i prije toga neće odavati svoj masterplan.
Barišić čeka i kalkulira
Kako saznajem, tako se ponio i na jučerašnjoj, može se reći relativno pomirljivoj sjednici. Besjeda mu je bila blagoglagoljiva, izrazio je nadu da će se isti sastav IO-a opet naći zajedno i nakon sudbonosne Skupštine, koja je zakazana za 9. ožujka.
Suprotstavljena strana izašla mu je ususret i potvrdila da nema ništa protiv. Kazali su da nitko od njih nije protiv njega, da su svi za to da ostane predsjednik, ali da se mora odreći Antolića. Barišić je to odšutio, ali zato su reagirali najbliži Antolićevi zagovornici u Izvršnom odboru, točnije dvojica, i stali mu u žučnu obranu.
Kada se podvuče crta i uključe informacije s terena, iskustvo i intuicija, prilično je jasno da Barišić kalkulira i da ne želi do kraja spaliti mostove prema drugoj strani, za koju se pretpostavlja da ima Mamićevu podršku, iako je i ta struja prilično heterogena i možda je i većim dijelom drži na okupu animozitet prema Antoliću, a manje neka privrženost prema Mamiću.
Kada bi Barišić pristao na pogodbu i pustio niz vodu Antolića, dojam je da bi i Mamićev blok u Dinamu bio znatno narušen. Na prvu zvuči kontradiktorno, ali itekako ima logike. Antolićevim odlaskom i taj bi se blok raspršio. Izgubili bi taj glavni kohezivni faktor. Mamić to više nije jer savršeno im je jasno da je njegova moć okopnjela i da će dugoročno još više gubiti. U biti, oni su njegova jedina poluga moći u ratu za Dinamovo žezlo, a to znači da više on ovisi o njima nego oni o njemu.
Boysi opet imaju povijesnu ulogu
Kako god, Bad Bluse Boysi mogli bi odigrati jako bitnu ulogu već na predstojećoj Skupštini. Budući da famozna treća struja nikako da izađe iz ormara i pokaže se javnosti, sve je jasnije da Boysi i bliske im navijače grupacije preuzimaju uzde borbe za demokratizaciju kluba u svoje ruke.
Očito su shvatili da bez njihova izravnog angažmana neće biti ništa od pročišćenja omiljenog im kluba. Ništa novo, nekoliko puta u povijesti događale su se slične situacije.
Boysi bi mogli okupiti snažan blok na Skupštini ako pobijede u bitci za povjerenike kluba. Ako osvoje pet-šest mandata, što je sasvim realno, mogu očekivati da će im se priključiti i nekoliko skupštinara kojima je dosta i Mamićeve i Barišićeve i Antolićeve vladavine.
Njih ima više nego što se misli. S 10-15 ruku mogli bi napraviti čuda. S obzirom na to da Skupština dugo nije bila tako fragmentirana, lako je pretpostaviti da se bez njihova pristanka ne bi moglo ništa napraviti. To bi bila snažna poluga moći. Stoga je ovo jedinstvena, da ne kažem povijesna prilika da stvari uzmu u svoje ruke, i to ne samo na tribinama nego i u institucijskom procesu demokratske preobrazbe maksimirskog kluba.
Poluga moći u Skupštini
Da bi došlo do izbora po principu „jedan član, jedan glas“, mora se mijenjati Statut, a njega ne možete promijeniti bez pristanka većine Skupštinara. Ako se dobro organiziraju, situacija je sazrela da Boysi to naprave sami, bez toga da ikoga čekaju i mole. S dovoljnim brojem ruku u Skupštini utjecaj im ne bi bio samo deklarativan na procesu u klubu nego i vrlo opipljiv i stvaran. Koliko čujem, neki od njih toga su itekako svjesni.
Svima koji će reći da bi u tom slučaju ulica vodila klub, mogli bi bez pardona odbrusiti da nema veće ulice i trijumfa primitivizma od trenutačne upravljačke strukture na svim razinama. Ulica ne može i neće voditi klub ako se provedu demokratski izbori. To je jedini način da se presiječe trenutačni gordijski čvor. A onda, gospodo, kandidirajte se i pobijedite ako možete, a ne da sami sebe birate i upravljate dovijeka kako vam se prohtije.