U četvrtak 24. veljače, na dan kada je započela ruska invazija na Ukrajinu, svoj glas digao je Jaroslav Rakitski.
Tri vijesti o kojima se priča
Ovaj ukrajinski nogometaš toga dana još uvijek je bio igrač ruskog Zenita i sa svojim (tadašnjim) klubom nalazio se u Sevilli, iščekujući uzvratnu utakmicu play-offa Europske lige protiv Betisa.
Rakitski se oglasio odmah prvi dan
Rakitski je osudio početak invazije na njegovu domovinu i odmah istog dana je sankcioniran u obliku preseljenja na klupu. Bio je to tek početak, jer Rakitski je zatim izostavljen iz konkurencije za prvenstvenu utakmicu protiv Rubina koja se igrala u ponedjeljak, da bi dva dana kasnije raskinuo ugovor sa Zenitom i postao slobodan igrač.
Zenit je inače omiljeni klub ruskog predsjednika Vladimira Putina.
Na ovom raskidu ugovora između Rakitskog priča međutim nije stala. On je otišao, ali u klubu je ostao Anatolij Timoščuk, legenda ukrajinskog nogometa sa 144 nastupa za reprezentaciju.
Timoščuk je bio kapetan Ukrajine, a sad šuti
Timoščuk, koji je svojedobno u Šahtaru igrao s Darijom Srnom i Stipom Pletikosom, pomoćni je trener u Zenitu i od početka invazije ne oglašava na društvenim mrežama kao što to čine brojni što sadašnji što bivši ukrajinski nogometaši.
Takvo (ne)djelovanje oštro je osudio Jevgenij Levčenko, bivši Timoščukov suigrač iz reprezentacije Ukrajine.
"Timo, zašto si to napravio? Ti si iz Ukrajine. Kako možeš šutjeti i nastavljati raditi ondje? Igrali smo zajedno za istu reprezentaciju, nosili taj dres s ponosom, pjevali himnu, slavili i tugovali. Zašto se ne oglašavaš? Kako ćeš živjeti s tim", prozvao ga je Levčenko.
Odgovor nije dobio.
