Prekrasno subotnje poslijepodne u Osijeku, rođendan Kohorte koja se pobrinula za fantastičnu organizaciju svega prije, ali i nakon utakmice. Prilika da se na Gradskom vrtu dođe do pobjede koja bi tri kola prije kraja završila borbu za ostanak u ligi. I na kraju, prepun istok legendarnog stadiona uz atmosferu od koje se jedino možeš naježiti.
Sve je bilo savršeno, samo su igrači trebali odraditi svoje
Sve je to opis onoga što se događalo na istoku Hrvatske, a za puni doživljaj posao su samo trebali odraditi nogometaši Osijeka i njihov trener Tomislav Radotić. I oni su na tom ispitu pali.
Tri vijesti o kojima se priča
Radotić je u najavi utakmice s puno emocija govorio o tom susretu i svemu što on predstavlja. Bio je siguran kako će na terenu imati izuzetno motiviranu i gladnu momčad koja želi zahvaliti navijačima na podršci. Iz svega toga očekivala se momčad koja će od prve sekunde napraviti ono što predstavlja i poznati usklik s istoka kad sudac da početni znak.
"Juriš", toliko se puta čulo s te legendarne tribine pa tako i ovog puta. Ali juriša nije bilo. Umjesto gladnih dobermana koji će gurati prema naprijed i presingom, uz podršku s tribina, pojesti vukovarske nade u prvoligaški ostanak, u dresovima Osijeka zaigrali su neki drugi igrači.
Nažalost, to su bili igrači koje je Radotić postavio, a nažalost i taktika kakvu je odabrao jednostavno nije išla u prilog onome što su tribine očekivale. Jer ako je neku utakmicu, pa barem u onih popularnih prvih 15 minuta, trebalo od prve sekunde krenuti punim gasom, onda je to bila ova.
U ovakvoj utakmici moralo se krenuti samo na jedan način
Umjesto toga, Osijek se išao strpljivo taktički nadigravati s Vukovarom. Da, taktika je to koja je dovela Bijelo-plave u relativno ugodnu poziciju ispred Vukovara; na račun nje su osvojeni bodovi u Rijeci i Splitu, ali igra kod kuće nije dobro funkcionirala na takav način.
Da, Osijek je u ovom susretu tehnički bio gost, ali nećemo se lagati. Ovo je bila Osijekova domaća utakmica protiv glavnog konkurenta, uz podršku kakvu nisu imali otkako su s Gradskog vrta otišli.
Isto tako, nećemo skrivati da su Bijelo-plavi imali bolje šanse od Vukovaraca te da je susret presudio trenutak nogometnog majstorstva Jakova Puljića, ali u tome se ne smije tražiti alibi za pogreške koje je Radotić napravio u pripremi i vođenju ove utakmice. Zapravo, teško shvatljive poteze kao da je počeo raditi još otkako je na poluvremenu utakmice protiv Lokomotive iz igre izvadio do tada sjajnog, mladog i borbenog Miloša Jovičića.
Vjerovao je u iskustvo i rutinu nauštrb mladosti i srca
Upravo u činjenici da za ovu utakmicu nije povjerenje dao mladim igračima, kakve je u svom predstavljanju najavljivao kao one koji trebaju nositi klub, krije se veliki problem. Radotić je izabrao ovu utakmicu pokušati dobiti na iskustvo i rutinu igranja HNL-a, a ne na eventualni elan, polet i srce koje bi donijeli neki drugi igrači.
No opet, protiv fizički jake i borbene momčadi kao što je Vukovar, u vrh napada staviti Samuela Akerea neobjašnjiva je odluka, budući da se radi o igraču kojem je duel igra najslabija stavka i realno je teško očekivati da nešto napravi ako nema prostora. U izostanku svoja tri napadača nije odabrao startati s pravim napadačima Ivanom Barićem ili Jakovom Dedićem, a prvospomenuti je svojim ulaskom u drugom dijelu poprilično pozitivno djelovao na igru. Umjesto toga je u vrh napada stavio krilnog napadača.
Akere je drugu utakmicu zaredom ostao u igri od početka do kraja, a opće mišljenje je da je bio među najslabijim igračima. Teško je shvatljivo i držanje Tonija Teklića u igri do 75. minute. Osim što je vidljivo slabijeg voljnog efekta, čini se da mu nedostaju suigrači koji bi više odgovarali njegovom stilu igre.
Možda se očekivao neki njegov bljesak, neki potez, a izveo je takva dva na susretu. U prvom dijelu sjajno je proigrao Naila Omerovića, čiji je udarac zaustavila vratnica, dok je u drugom dijelu njegov poluvolej bio poprilično blizu pogotka. No, premalo je to u utakmici koju se, prema svemu viđenom, moralo dobiti na srce.
Fran Karačić se vratio u sastav nakon duljeg vremena te je također ostao u igri cijeli susret bez značajnijeg učinka. Sve su to igrači koje je podredio onome što mu je dala klupska škola nogometa. I, što je također izuzetno važno za navesti, sva trojica su igrači koji za nešto više od mjesec dana više neće biti stanovnici Osijeka niti dio kluba.
Nije se imalo što čekati, ovo je bila utakmica za napad od prve sekunde
Ali najveći problem je postavljanje pragmatične i strpljive igre u ovakvoj situaciji. Trener kao da nije prepoznao cijeli momentum koji jednostavno uvjetuje momčad da krene od prve sekunde po gol i da pogine na terenu ako treba. I to je ono što mu se u Osijeku od završetka utakmice zamjera. 12. igrača s tribina dobivaš tek ako dozvoliš da te njihova energija ponese prema naprijed, inače se to često obija o glavu.
Ne poraz, porazi su sastavni dio svega, nego, moram to tako nazvati, kukavički pristup utakmici. I po prvi put među navijačima su se pojavila pitanja treba li on ostati trener Osijeka, odnosno je li spreman za ovaj posao.
Iako se mene kao autora ne pita puno, smatram da zaslužuje priliku. Tomislav Radotić je nesumnjivo podigao momčad, posebno atmosferu u i oko nje, i svakako zaslužuje dobiti priliku odraditi pripreme, ali i dovesti si igrače po svom ukusu, uz koje bi mogla proraditi napadačka igra. Trener je karakterom i emocijom kakvog smo u Osijeku tražili i nadali mu se, no ne pita se navijače, posebno u privatnom klubu.
Ako Osijek zabije gol - pobjeđuje!
Radotić je Osijek vodio u deset utakmica i pobijedio u svim utakmicama u kojima je njegova momčad postigla pogodak. Problem je što su takve samo četiri, uz što i impresivan niz od sedam utakmica bez primljenog gola izgleda manje snažno. No to je dobra smjernica – znak da Radotić može pripremiti momčad koja ne prima pogotke, ali mora pod hitno pronaći i onaj dio koji ih zabija.
Navijači već četiri uzastopne utakmice u gradu nisu vidjeli pogodak svoje momčadi. Još od prve Radotićeve utakmice, u kojoj je 28. veljače svladan upravo Vukovar 1991. Mrežu su na Opus Areni sačuvali Gorica, Varaždin i Lokomotiva, a sada i Vukovar.
Radotić je više puta rekao onu "danas jesi, sutra nisi" i time je svjestan da nitko ne zna tko će kao trener povesti momčad u pripreme za iduću sezonu. U prilog mu je išla činjenica da je nakon svojih prvih devet utakmica imao kompletnu navijačku bazu iza sebe, nešto što bi svakako moralo utjecati na predsjednicu i Upravu kada budu donosili takvu odluku. Nažalost po njega, pristupom u utakmici sezone počeo je to povjerenje gubiti.
Predsjednica i novi sportski sektor gledaju svaki detalj
Ako Alexandra Vegh na kraju sezone odluči krenuti drugim putem, a uz cijeli novi sportski sektor kluba i sportsku politiku to je moguće, u kuloarima se čak spominju neki treneri s kojima su određene stvari već usmeno dogovorene – Radotić će morati gledati isključivo prema utakmici protiv Vukovara.
Srećom po njega, ima ispred sebe tri susreta u kojima mora dokazati da je on taj. Većina navijača nada se da će u tome uspjeti. Istra kod kuće, Gorica u gostima i Slaven kod kuće utakmice su u kojima Osijeku neće biti dovoljne prazne mreže te minimalna pobjeda ili dvije. To su utakmice u kojima Radotićev Osijek mora biti ofenzivan, odlučan, borben i na kraju efikasan.
A on mora odabrati taktiku i igrače koji će to isporučiti. Navijači Osijeka žele Tomislava Radotića za trenera i iduće sezone; na njemu je da Upravi kluba ne ostavi nikakav drugi izbor nego donijeti upravo tu odluku. A ako trener i njegov stožer uspiju u tome, oprostit će se i zaboraviti taj Vukovar. Trenutno je on ipak bolna rana.
