Kako kažu poznati stihovi, ''svijet voli pobjednike''. Nakon svjetskog srebra, ionako veliki izvoz hrvatskih nogometaša u inozemstvo porastao je za nekih dvadesetak posto i danas je Hrvatska po izvozu igrača uz bok najvećim silama.
Tri vijesti o kojima se priča
"Moram reći da nas taj podatak uopće ne iznenađuje jer hrvatski klubovi rade na principu izlaznih transfera", rekao je Mario Jurić, bivši igrač Dinama i Slaven Belupa, a danas čovjek zadužen za pomoć nogometašima putem sindikata. Još je dodao:
"Sigurno će klubovima pomoći novac od TV prava, klubovi slabije platežne moći sada će možda moći izdvojiti više novaca za pojačanja srednje klase, hajdemo tako reći."
Možda deset posto ih riješi egzistenciju
1219 brazilskih igrača igra u inozemstvu i Brazil je po tome broj jedan. Nakon njega dolazi Francuska sa 978 nogometnih gastarbajtera, pa Argentina, a na osmom mjestu je Hrvatska s 400 igrača u inozemstvu
No, kad uzmemo u obzir broj igrača u inozemstvu, s obzirom na broj stanovnika, Hrvatska je broj jedan. Najviše Hrvata igra u Sloveniji, 49 – u prvoj ligi. Ipak, možda deset posto ih može računati na rješenje egzistencije.
"Tridesetak ih može računati na to da kad završe karijeru su riješili egzistenciju i kad prestanu igrati da nemaju nikakav pritisak.Najveća brojka od tih 400 su dečki koji se neće možda čak ni predugo baviti nogometom, možda par godina. Jer malo klubova dovoljno dobro plaća da se ti posvetiš nogometu nekoliko godina i da čekaš da se nešto dogodi", komentar je Aljoše Vojnovića.
Neki pogode sa zemljama gdje odu, neki ne
"Zadnje tržište koje savjetujemo da se ne ide je Turska. Turska je od 2016. do 2020. imala više od 170 arbitražnih postupaka što je katastrofa", objasnio je Jurić.
Ovo što ste čuli druga je strana medalje. Ipak, situacija oko zaštite ugovora danas je bolja nego prije.
"Danas ipak ti pravilnici, zakonici unutar nogometa i nogometnih saveza su okrenuti prema igračima i igrači lakše dođu do svojih prava. Dođu do papira brže da potraže novi klub", dodao je Vojnović, koji je u karijeri vidio uistinu svašta.
U HNL-u su stvari od pojave sindikata i financijske stabilnosti klubova krenule nabolje.
Hrvatskoj je sindikat pomogao
"Hrvatska je 2011. imala 157 arbitražnih postupaka, danas imamo svega 1 arbitražni postupak što je veliki napredak", objasnio je Jurić.
Naša prva liga s deset klubova često ne nudi puno prilika za brojne hrvatske talente, pa krenu u inozemstvo prvom prilikom.
"Odlazak prerano van je jako zahtjevan za mladog igrača, čak ni kvaliteta nije presudna. Nisu formirani kao ličnosti. Moraju imati formiranu glavu, moraju biti spremni na drugačiji lifestyle i jako puno odricanja", još je jedan savjet Vojnovića, koji to može posvjedočiti iz prve ruke.
Lijepo je znati da je hrvatski nogometaš svjetski tražen proizvod, ono što često nije dobro su motivi njegove prodaje. Nadamo se da će sve manje egzistencija klubova ovisiti isključivo o tome.
