Boks bez rukavica, odnosno bareknuckle, od prije desetak godina ponovno je legalan sport i to nakon više od sto godina.
Tri vijesti o kojima se priča
Sport koji je bio zabranjen nakon zahtjeva britanskih vlasti, prije svega Markiza od Queensberryja, koji je postavio preteču današnjih pravila boksa.
Marko Martinjak je višestruki svjetski prvak
No, bareknuckle se vratio, a jedan od najboljih boraca svijeta, ako ne i najbolji, je 32-godišnji Zagrepčanin Marko Martinjak. On je do svoje prve bareknuckle titule došao 2017. godine, a danas ih, nakon povratka s četverogodišnje stanke, ima dvije.
Njega smo ugostili u velikom intervjuu, unutar kojeg nam je objasnio koja je zapravo razlika između boksa kojim se on bavi i onog klasičnog, na koji smo naučili.
"To je hajdemo reći jedna borba za preživljavanje, doslovno. To su gole šake, nema tu rukavica koje štite, najviše zglobove, šake i donekle glavu. To je prava borba za preživljavanje, najbolji opis toga. Combat sport", rekao nam je Marko za početak.
Slijedilo je zapravo očekivano pitanje. Kakva je razlika između klasičnog boksa i ovog kojim se on bavi, tj. gdje je glavna razlika?
Bareknuckle puno više odgovara tehničarima
"Meni je nekako lakše izbjeći malu površinu šake nego puno veću rukavice. Ja ne volim ni sparirati jer u BKB-u nije toliki protok udaraca koliki u boksu. Ti možeš primiti udarac u blok i opet se tu šteta akumulira. Dobiješ u rundi u profesionalnom boksu, posebno u malim kategorijama, 100 do 150 udaraca, što po bloku, što po glavi. To se sve akumulira jednog dana na zdravlje borca. Ovdje se makneš od male površine šake i siguran si. Nije toliki protok udaraca, iako ima luđaka koji se tuku po pet rundi pa izgleda kao da su ih pčele ili štršljenovi izjeli po glavi. Po meni je bareknuckle puno sigurniji nego profesionalni ili amaterski boks", rekao je, okrenuvši se usporedbi po pitanju zadavanja i primanja udaraca:
"Meni je gore primiti udarce na sparingu. Mi spariramo s rukavicama od 18 unci i to mi je najgore. Uđe ti sparing partner koji ti je tempaš, uđeš u njegov mlin i moraš cijelo vrijeme raditi, pokrivati se. Kad ti netko ulazi golom šakom, ljudi su puno oprezniji. Ja to ni ne osjetim. Posljednji meč sam natukao palčeve, što se uvijek dogodi. Lijeva šaka mi je bila nateknuta, ali to ništa ne osjetim u meču. Osjetio sam da mi je pukla arkada ili da mi curi krv, ali to je bol koja se ne osjeti u trenutku adrenalina. Nakon meča su me naravno rasturali palčevi i zglobovi. Ti imaš rukavicu koja ti štiti samo zglob, ne štiti članke. Posebno ako nižeg čovjeka udaraš po čelu, naravno da će se udarci osjetiti na tvojim šakama. Ali, ovako mi to nije ništa specijalno."
Kakve ozljede nastaju u bareknuckleu?
Mnogi će pomisliti da su ozljede češće i veće, posebno jer se borci ozljeđuju ne samo zadavanjem udaraca. Svaki udarac golom šakom u tvrdu površinu stvara štetu, što je Marko već naveo, ali ovdje je otišao malo detaljnije.
"Što se tiče ozljeda, dolazi do pucanja arkada, oteklina oka, znaju i zubi ispasti, ali to sve se može dogoditi i u borilačkim sportovima s rukavicama. Svaki borilački sport nosi nekakvu određenu dozu opasnosti. Ljudi smatraju da je bareknuckle divljaštvo. Ali, to je nešto gdje čovjek mora imati veliko srce i veliku hrabrost, da uopće uđe u ring nekome da ga udari golom šakom. Općenito mislim da je bareknuckle puno sigurniji i bolji. To je isto tako nešto novo što ljudi žele, žele krv, žele nasilje, žele takvu vrstu sporta. Kad bogataši dolaze na mečeve uzimaju prve redove jer se tamo najbolje vidi krv kako pršti na sve strane", objasnio je.
