FIGHT!
SPORTOVI
FIGHT!
NEVJEROJATNO

Nevjerojatne informacije s Babićeva meča u Poljskoj: Morao si je sam kupovati madrac, rukavice su mu dali tik pred meč, a onda su ostavljeni u praznoj dvorani

Organizatori meča Lukasza Rozanskog i Alena Babića napravili su sve da bi svom boksaču pomogli na putu do pobjede.

Alen Babić (Foto: Profimedia)

Iako je bilo izuzetno teško doći do ulaznica za meč Lukasza Rozanskog i Alena Babića, neki navijači našeg boksača ipak su se uspjeli naći unutar dvorane u Rzeszowu.

Među njima su bili podcaster Ratko Martinović i interventni policajac te poznati body building influencer Stjepan Ursa. Upravo njih dvojica prokomentirali su meč u Podcast inkubatoru, gdje je bio prisutan i član Babićeva tima Miro Radić.

Meč uopće nije bio u sportskoj dvorani

Iznijeli su pomalo nevjerojatne podatke o organizaciji. Prije svega o tome kako je meč organiziran u konferencijskoj, a ne sportskoj dvorani. Otkrili su kako nije bilo pravila što se tiče brojeva ulaznica, pa se nitko nije našao na svom mjestu, a u cijeloj VIP sekciji nije bilo redara.

Richard Torrez Počinje raspad u amaterskom boksu: Amerikanci prva velesila koja je napustila IBA-u i prešla novoj organizaciji divider

Sve je bilo prepuno poljskih navijača koji su bili izuzetno agresivni te je Ursa otkrio kako su ga udarali dok je nosio hrvatsku zastavu, a čak je iznio strah zbog toga što bi se dogodilo da je Babić u tom meču došao do pobjede.

No najvažniji je bio odnos prema Babiću, o čemu je pričao Radić. Počeo je s dijelom koji se događao u dvorani, prije svega odgovorivši zašto je pauza između posljednje predborbe i Babićeva meča trajala gotovo sat vremena.

Rukavice su čekali sve do meča

"Nismo imali rukavice. Organizator se nije sjetio da bi nam trebao donijeti rukavice za meč. Počela je već pjesma Heroj ulice, mi vežemo rukavice koje su tek stigle. Babo uopće nije osjetio te rukavice na fokuserima. Imao je, srećom, svoje s kojima se zagrijao. Imali smo samo jednog kamermana koji je hodao unazad i mi nismo uopće znati kamo ići", rekao je pa dodao:

"Bili smo na vrhu dvorane, gdje smo dobili prostoriju za zagrijavanje. Vidjeli smo da se dolje nešto događa, no nismo znali kako dolje doći. On je odjednom krenuo pješice pa sam mu rekao da ne može četiri kata silaziti tako kratko prije meča. Onda smo pronašli neki lift u kutu i došli dolje, bez ikakva vodstva. Još nam je lift stao na prvom katu, otvore se vrata, žena stoji i gleda."

Hotel na gradilištu prepunom prašine, krevet bez madraca

Što se tiče dolaska u Rzeszow i smještaja, to je također posebna priča.

"Babo si je morao sam otići kupiti madrac. Boksač koji se bori za titulu svjetskog prvaka dolazi u hotel koji je na gradilištu. Nije mogao niti doći automobilom sasvim do hotela zbog radova ispred njega. Budio se ujutro uz zvukove bagera i ostatka te krasne glazbe. Nije mogao niti ujutro otvoriti prozor jer se dizala prašina. On je daltonist na takve stvari, neće se obazirati, ali siguran sam da te to sve malo pomalo crpi", dodao je.

Alen Babić Babić se oglasio nedugo nakon poraza: "Nijedan udarac nisam osjetio, porazio me mojim stilom" divider

Nakon što je već sve bilo gotovo - nova organizacijska katastrofa. Naime, Babić je odmah nakon meča ostavljen da se pobrine sam za sebe.

Po hranu su morali sami u 2 ujutro

"Bilo je već 1 ili 2 u noći, čekali smo Babu ispred hotela da mu damo podršku. Kad odjednom Miro šalje poruku da nemaju prijevoz i da moraju uzeti Uber. Odjednom dolazi Uber, oni izlaze van", ispričao je Ursa, na što se Radić nadovezao:

"Imali smo prostoriju u kojoj smo se zagrijavali, u nju smo otišli nakon meča, a pored nas je bio WBC. Oni su odradili svoj sastanak i otišli. Došao je Dillian Whyte, porazgovarao s nama, Babo je odradio dopinški test i mi nismo znali što se okolo događa. Sve je to trajalo oko sat i pol. Vani se sve ispraznilo, nema nikoga. Izlazimo iz tog našeg dijela, ono mrak. Jesu li nas zaboravili, gdje ćemo izaći? Zove Babićev odvjetnik organizatore i pita gdje je prijevoz. Ovi kažu sad će doći, prošlo pola sata - nema prijevoza. Onda se odjednom čovjek prestao javljati. Tada smo prošli kroz cijelu dvoranu, izašli van i svatko svoj Uber."

Također, nakon meča nisu dobili nikakav obrok pa su svi zajedno u 2 sata ujutro otišli na brzu hranu.

"To je bila tragedija, to su klošari. Boks je viteški sport i razumijem neke podvale. Ali da prema takvom borcu nemaš nikakvog respekta, da mu barem osiguraš prijevoz do već ionako užasnog hotela, onda si stvarno klošar. Ispoštuj tog viteza koji je došao izgubiti glavu u tvoje dvorište. Gotove je sve, nema potrebe više se dokazivati ili podmetati, a ti si ispao papak. Što je najgore, sve to rade s osmijehom na licu", završio je Babić.

Cijelu epizodu Podcast inkubatora možete pogledati ispod teksta.

Još brže do sportskih vijesti i prijenosa. Preuzmi
DNEVNIK.hr aplikaciju

Nastavi čitati
divider

Još vijesti
divider