Teško je pronaći prave riječi kojima bismo osudili ono što se dogodilo u nedjelju na skijalištu Platak, a što je danas izašlo u javnost putem medija. Gnjusan incident u kojem su trojica mladića teško ozlijedili dva muškarca i jednu ženu.
O incidentu detaljno nema potrebe ovdje pisati, informativni portali odradili su svoj posao i svatko koga zanima više je to već mogao saznati. No, postoji nešto što se nas kao sportski portal dotiče i što ima apsolutno uske veze s onim čime se bavimo.
Naime, svjedok incidenta citirao je što su huligani govorili dok su se iživljavali nad čovjekom koji je završio u tučnjavi pokušavajući zaštititi člana HGSS-a na kojeg su se namjerili.
Predstavili su se kao borci, no jesu li to uistinu?
"Mi smo borci! Znate li vi tko smo mi?", riječi su jednog od njih, u trenucima dok je cipelario nemoćnu osobu na podu.
Ne, oni nisu borci! Prema dostupnim informacijama, tek jedan od njih nešto je što smo do sada mogli nazvati borcem, budući da se natjecao u amaterskim borbama. Nebitno tko je i što je, imena sve trojice također možemo posvuda pronaći, u tekstu na sportskom portalu ih mi nećemo spominjati jer im tu nije mjesto.
I taj jedan, ako mu se dokaže aktivno sudjelovanje u tučnjavi, se može oprostiti s aktivnim natjecanjem na priredbi organiziranoj od strane bilo kojeg ozbiljnijeg kluba, a da ne spominjemo one koje organizira MMA Unija. Automatski time i statusom borca.
Preostala dvojica su, prema istim izvorima, povremeno rekreativno trenirali u istom klubu kao gore navedeni. Jesu li oni borci? Jesam li ja šahist ako povremeno odigram šah i jesu li svi oni koji igraju po "terminima" malonogometaši ili košarkaši?
To je samo još jedan primjer situacije gdje se baca ljaga na ono što bi borci trebali predstavljati, posebno jer se nekako ustalilo mišljenje da je borac onaj tko se aktivno bavi nekim borilačkim sportom, u prvom planu MMA-om.
Nećemo se, naravno, niti praviti blesavi
Naravno, nije ništa čudno što oni imaju veze s borilačkim klubom. Netko tko preferira nasilje neće upisati plivanje ili kuglanje.
Nećemo se praviti blesavi i reći da borilački sport nema poveznica s onim što su oni radili u večernjim satima nedjelje na Platku. No, cipelarenje nemoćne osobe ili udaranje žene nema. Isto tako nema nikakvog smisla generalizirati.
Ne, oni nisu borci! Oni su huligani i nasilnici, kao što to mogu biti ljudi koji se rekreativno bave nekim drugim sportom, kao što to mogu biti članovi amaterske glumačke grupe, društva ljubitelja poezije, nezavisnih vinara ili ljubitelja zlatnih retrivera. Naravno, šanse da budu su manje, ali nitko ne kaže da ne mogu biti. Samo što ih se vjerojatno kao takve ne bi predstavljalo.
Pravi borci su sportaši. Oni koji u dvorani grade svoje vještine i koji ih koriste za nadmetanje s drugim borcima. Najuspješnije dvorane paze na to koga imaju u dvorani i čime se njihovi članovi bave, a mnogi u mlađim kategorijama čak na uvid traže ocjene. Pravi klubovi drže do svog ugleda. Ne mogu uvijek svakoga kontrolirati pa će se neki incident dogoditi, ali sigurno je kako će nekome takvome vrata kluba biti zauvijek zatvorena. Kao što je slučaj s ovom trojicom.
I isto to bi se vjerojatno dogodilo u odbojkaškom, vaterpolskom ili recimo stolnoteniskom klubu, da su njihovi članovi bili inicijatori incidenta.
S borcima je sličan problem kao s navijačima
Borilački klubovi polako dobivaju negativan ugled poput tribina i u javnosti sve više viđamo sličan narativ. Kako se u dijelu javnosti navijače smatra besposlenim propalicama, tako se sve više borce smatra nasilnicima, huliganima i budućim kriminalcima.
Nitko ne tvrdi da takvih neće biti, ali nitko nam isto tako ne može tvrditi da na sto boraca ili sto navijača nećeš naći jednaki broj takvih osoba kao na sto zaposlenika neke tvrke, sto pripadnika neke supkulture ili sto članova neke političke stranke.
Problem je generaliziranje ili čak bacanje onoga čime se bave u prvi plan, generaliziranje kojim se baca ljaga na borilački sport, a protiv koje se predvodnici istog osobno bore. No, mjeseci uspješnih projekata te deseci profesionalnih boraca koji su pozitivan primjer u društvu automatski mogu biti zasjenjeni postupcima osoba koje se same predstave kao borci, a to nisu.
Ne, oni nisu borci! Nije problem to ponoviti po treći put u ovom tekstu. Borci su sportaši i o borcima će se na ovom portalu uvijek pisati, iste promovirati i davati im prostor u medijima koji zaslužuju.
Zajedno s borcima djelovat ćemo u smjeru toga da ih se kao takve prepozna i da se promijeni gore spomenuti narativ. Jer netko tko trenira borilački sport automatski time nije borac, a postupcima gdje ono što nauče u dvorani iskoriste na ulici automatski prestaju biti borcima u potpunosti, odnosno gube ikakvu šansu da to postanu.
Borcima javnost treba pružiti podršku, treba biti upoznata s time koliko su to disciplirani i posvećeni ljudi, budući da se bave jednim od najtežih sportova, onime gdje ukoliko želite uspjeti nema mjesta za eskapade niti za noćne izlete na skijališke, s ciljem da radite gluposti, a onda se obračunate s prvim tko vas krivo pogleda ili vam se zamjeri.
Jednostavno, pravi sportaši to ne rade.
