Na početku 2016. godine činilo se da je sve spremno za još jedno povijesno poglavlje u karijeri Conora McGregora. Irac je nakon osvajanja titule u perolakoj kategoriji trebao napasti i pojas lake kategorije protiv tadašnjeg prvaka Rafaela Dos Anjosa na UFC 196 priredbi.
Tri vijesti o kojima se priča
Pobjedom bi postao prvi borac u povijesti promocije koji istovremeno drži dvije titule u različitim kategorijama. No planove je pokvarila ozljeda Brazilca, koja je samo dva tjedna prije borbe izbacila Dos Anjosa s priredbe i dovela cijeli spektakl u pitanje.
Kad su se svi suzdržavali, ukazao se Nate Diaz
UFC je ipak brzo pronašao svojevrsno rješenje. Iako borba za titulu više nije bila u igri, kao zamjena uskočio je Nate Diaz, koji je prihvatio borbu desetak dana prije priredbe. McGregor je pristao podići kilažu i boriti se u velter kategoriji. Zapravo, Diaz je tražio međukategoriju od 74.5 kilograma, nakon čega je Conor u svom stilu rekao neka bude 77.
Diaz u tom trenutku nije bio u velikoj formi, imao je tek dvije pobjede u posljednjih pet nastupa, pa ga mnogi nisu shvaćali kao ozbiljnu prijetnju. McGregor je bio ogroman favorit, a većina je očekivala rutinsku pobjedu i nastavak njegova meteorskog uspona.
Trash talk je bio neponovljiv
Iako je vremena za veliku promociju bilo vrlo malo, dvojica boraca pobrinula su se da atmosfera bude usijana. Trash talk između McGregora i Diaza bio je brutalan, a konferencije za medije i sučeljavanja postali su viralni hitovi.
Unatoč kratkom vremenu za pripremu, njih dvojica uspjela su stvoriti ogroman interes i dodatno podići očekivanja pred glavnu borbu večeri. Što je također užasno bitno, Nate je pokazao da ga bilo što emitirano iz Conorovih usta ni najmanje ne dira, što ga je u startu razlikovalo od svih Irčevih protivnika do tada.
Umjesto nove dominacije, dvorana je utihnula
Mnogi su očekivali još jednu dominantnu predstavu McGregora i nastavak njegova pohoda prema statusu najvećeg borca svih vremena. U prvoj rundi Irac je doista djelovao opasno, pogađao je snažne udarce i pokušavao završiti borbu.
No Diaz je izdržao nalete, počeo uzvraćati i postupno preuzimao kontrolu.
U drugoj rundi McGregor je vidno usporio, Diaz je krenuo u ofenzivu, pogodio nekoliko čistih udaraca koji su uzdrmali Irca, a zatim ga natjerao u povlačenje. Borba je završila na parteru gdje je Diaz brzo zaključao stražnje gušenje i prisilio McGregora na predaju, šokiravši cijeli MMA svijet.
A onda je Nate rekao rečenicu za povijest
Nakon pobjede Diaz je izgovorio rečenicu koja je ušla u povijest sporta:
“I’m not surprised, motherfuckers.”
Taj trenutak postao je jedan od najpoznatijih u povijesti UFC-a. Poraz je ozbiljno uzdrmao McGregora, ali i otvorio vrata jednom od najvećih rivalstava u modernom MMA-u.
Revanš je financijski nadmašio prvu borbu, ali povijesno ni blizu
Dana White ubrzo je počeo govoriti o revanšu, a napetost između dvojice boraca rasla je iz dana u dan sve do njihove druge borbe kasnije te godine, koja je postala jedan od najvećih spektakala u povijesti organizacije.
Ali, svi će pamtiti taj 6. ožujak, kad se vidjelo da je McGregor u UFC-ovom borilištu ipak ranjiv, a Nate Diaz je u trenucima kad se mislilo da je njegova karijera u padu, uspio doći do statusa megazvijezde i kroz nekoliko borbi do kraja karijere i zarade kakvu prije ozljede Rafaela Dos Anjosa nije mogao ni sanjati.
Samo za revanš dobio je Nate tri milijuna dolara, što je otprilike četiri puta više nego što je zaradio za cijelu UFC karijeru prije njihove prve borbe.
Mnogi kažu da je Brazilcu mogao i poslati koji stotku tisuća dolara na račun, nije da bi ju kraj svega što je zaradio nešto previše osjetio.
