Galerija

Mirko Filipović ugostio je našu ekipu u svom domu nekoliko tjedana nakon što je doživio moždani udar te potom ekskluzivno u Dnevniku Bove TV objavio kraj karijere. Osim što nam je pokazao što radi nakon umirovljenja od borbi, prisjetio se treninga na kojem su nevolje s vratom doživjele vrhunac.

Počeo je pričom o Maksu, njegovom omiljenom ljubimcu koji je uginuo baš dok je bio bolnici. Njegov pas je osjetio nevolju.

''Nisam to nikad nikome rekao, sad ću vam reći. Imao sam tog pekinezera Maksa, to je od onog mog legendarnog Mikija. Ljudi ga se sjećaju još iz dana kad sam se u Prideu borio. On je napunio 16 godina, a Maks 15 i pol. Bio je zdrav za svoju dob, ali taj dan kad sam moždani doživio njemu je srce stalo.''

''Ja sam kao dijete plakao, nisu mi odmah isti dan smjeli reći. Tek me supruga drugi dan nazvala da su već zakopalo Maksa. Baš mi je bilo teško. Te pse doživljavam kao članove obitelji, oni su se tako bili uznemirili kad su mene odvezli u bolnicu'', ispričao je Mirko prije nego što se prebacio na detalj opis događaja jad je doživio moždani udar.

Detaljno opisao mučne trenutke

''Doživio sam moždani zbog mehaničkog podražaja, većina ljudi to doživi zbog potrošenosti organizma. Konzumiranje alkohola, cigareta i tako dalje. Meni je bila oštećena ta vena zbog napornih vježbi za vrat. I već je krenula disekcija te vene. Ja sam to osjetio mjesec i pol dana uoči borbe. Kad bih okrenuo glavu u desnu gubio bih svijest.

''Nisam ništa prepustio slučaju, odmah sam otišao liječniku na magnetsku rezonancu i dopler. Bilo je sve ok, mislio sam već da umišljam. Međutim, već se tu vena počela raslojavati zbog tih treninga unazad 30 godina. Teoretski, da tog jutra nisam vrtio glavu ne bih doživio moždani udar. Kad bih tako jako vrti glavom mantalo mi se, to sam još za vrijeme borbi primijetio. Sam sebe sam uvjeravao da umišljam.''

''Amerikanci su tražili da napravim stres test, stavili su mi one diode na tijelo i na traci trčim. Doktorica Ćatić mi je već tada rekla da sam loše izgledao. Još me par puta pitala jesti ti dobro. Pazi, ja sam se još zafrkavao, meni je stražnji dio glave počeo trnuti. Mislio sam da sam zaležao možda, ali nisam.''

''Što je ovo?''

''Dogodilo se to prije ili kasnije, srećom dogodilo se u dvorani. Dečki su bili kraj mene, zavrtio sam glavu, zacrnilo mi se pred očima i izgubio sam svijest. Oni misle 'gle kako se bacio', jer mi se zafrkavamo na treningu. Ante je bio u teretani, Saša kraj mene. Kaže 'daj nemoj se zafrkavati'.

''Došao sam malo k sebi, ali nisam znao gdje sam. Okrenuo sam se na bok. Iz mene je izlazila neka vrsta pjene, sjećam se nadnaravne boli, nikad takvu bol nisam osjetio. Liječnik je rekao da je to bio trenutak kad se krv izlila u mozak. Saša kaže da sam vikao ''što je ovo, što je ovo''. Sreća u nesreći, poznavao sam dobro svoje tijelo i znao da se zlo dogodilo.''

Cijeli intervju s Mirkom Filipovićem pogledajte u priloženom videu.