Paratekvando klub Čigra već godinama podiže svijest o neiskorištenim potencijalima koje posjeduju osobe s intelektualnim poteškoćama i tjelesnim oštećenjima.
Tri vijesti o kojima se priča
Krenuli su s dvoje polaznika, da bi s godinama njihova grupa poprilično narasla. Čigra je jedan od klubova, zaslužnih što je Hrvatska izrasla u velesilu, čemu svjedoči i devet medalja na nedavnom Svjetskom prvenstvu u Bahreinu. No, medalje su ovdje zapravo manje bitne. Priču donosi Marko Šepat.
Jedna malena dvorana u Zagrebu mjesto je truda, žrtve, neposustajanja, smijeha, prijateljstva... Mjesto na kojem osobe s intelektualnim i tjelesnim poteškoćama iskazuju svoje potencijale. I naprosto - pokazuju da mogu. Prva među jednakima je Senada.
"Volim biti motivator. Moj osobni moto je pokazati da i ja kao osoba s invaliditetom mogu isto sve napraviti kao i drugi, ali mi treba malo više pomoći i vremena, i ništa više“, kaže Senada.
Ona je legenda paratekvandoa, nema što nije osvojila, a držala je i govor u UN-u:
"O neovisnosti življenja osoba s invaliditetom u zajednici. Znači, ja sam živjela po domovima, po institucijama, a sad se borim da sve osobe žive normalno u zajednici, uz podršku asistenata."
Koliko ovi ljudi zapravo mogu, primjer je i Frane - student prava.
"Zasad je zahtjevno, ali zbilja volim biti tamo. Imam odlične prijatelje, slažemo se dobro. I studentski život je jedan poseban dio života i volim to. Koliko morate štrebati, evo ja sam studirao na novinarstvu, tamo je bilo puno lakše nego na pravu? Pa morate izdvojiti 6 do 8 sati dnevno, naravno probati svaki dan koliko god možete. Neki predmeti su zahtjevniji, neki manje, ali iziskuje naravno – kao i ovi treninzi – puno truda i ulaganja u to“, priča nam Frane.
I dok je Frane onako miran, odmjeren, Mario ima crtu fakina. Kasnio je na trening i malo naljutio trenera. Čuli smo da je veliki šarmer.
"Je li bila možda neka cura u igri, čuo sam da volite baciti malo oko, da ste glavni šarmer? Pa da, dobro ste čuli, ali na prvom mjestu tekvando pa onda sve ostalo iza toga. To ide jedno s drugim. Da, treniram, treći sam u tekvandou, to cure vole, čim je tu uspjeh, odmah su tu i komadi."
Kad vide medalje oko vrata?
"Pa mislim, sad ih nisam ponio kad sam žurio na trening, ali inače imam 50 medalja“, rekao je Mario.
Medalje redovito uzima i Domagoj, ponosni su svi, pogotovo sestra i šogor - iza kojih je puno uspjeha u tekvandou.
"Pa ja sam rođen spreman za natjecanje. Čeka me puno toga, suparnika u formama, moram biti dobro spreman. Kako je ovdje na treninzima, dobra forma se može uhvatiti? Pa evo treninzi su jako dobri, svi dobro treniraju, čak i moji prijatelji dobro treniraju, skupa s njima treniram“, priča Domagoj.
Tu su i Samia i Mia - nisu prave sestre - ali u stvari jesu:
Čuo sam da ste jako povezane?
"Jesmo“, pričaju uglas.
Pa ako može jedno pitanje, evo Samia, koja riječ o Miji?
"Pa Mia je dobra osoba jer mi je kao sestra. Živi s njom, njena mama o meni skrbi, imamo psa, imamo i širu obitelj.“
Mia o Samiji?
"Sve jako lijepo. Samia je moja druga sister.“
"A tu je i jedan ljubavni par. Muči ih raspodjela kućanskih poslova, ali sretni su skupa.
"Dobar je,“ kaže Slađana.
Voli vas?
"Pa valjda voli. Je li voliš?
"Ja mogu za nju reći, pametna je, sve što ona kaže, to moram napraviti. Ako ne, tup, tup, to je to…“, rekao je Tomislav.
Znači, trenera i ženu se mora poštivati u životu?
"Da.“
Trenera je troje, i kažu, uživaju u svakom trenutku:
"Kad oni slušaju i kad to vole i kad im malo pokažeš ljubavi, oni ti to vrate. I onako poslije treninga ne osjećam uopće umor i drago mi je da sam napravila nešto dobro.“
Sve je pokrenuo trener Danijel - krenuo je s dvoje, sada ih je 17.
"Oni svi u isto vrijeme ne mogu trenirati, znači neki sjede, podijelimo ih u dvije grupe, razdvojimo treninge, treba nam veći prostor, to je nešto što je sigurno. I svakako su uvijek dobrodošli školovani ljudi, jer ovdje voditi trening ne možete voditi na identičan način za njih 17 koliko ih ima, nego svako morate pružiti nešto zasebno“, priča trener Danijel.
Nastavimo s predstavljanjem ove vesele ekipe: Medalje tek slijede za Roka, koji se posljednji priključio grupi. I otkriva nam što bi posebno volio doživjeti:
"Uživo Supertalent, finale Supertalenta, Supertalent na Novoj TV.
Ne propuštate nijednu epizodu?
"Nikako, epizodu Supertalenta ne propuštam uopće.
Onda ćemo jedan dan ostvariti tu želju, dogovoreno?
"Može!“
Za trenera Ivana, super uspješnog tekvandoaša, postoji samo jedan motiv:
"Ako možemo pola posto za njihovo zdravlje napraviti, bilo to psihičko ili fizičko, puno smo napravili. Prihvaćam da ne možemo shvatiti u potpunosti kroz što oni prolaze. I koliko su zapravo veći borci. Mene zapravo duša boli kad vidim djecu koja su zdrava i koja dođu na trening i nađu i izlike i probleme, koji su zapravo i nisu problemi, a onda vidite našeg Semira koji ide na 20 i neku operaciju, a tu je na treningu, a bit će i sutra na treningu. To je borba“, priča trener.
"Da, sad će biti 22“, kaže Semir.
Ali riješit ćete to sve?
"Da.“
Dobro, čuo sam da Vam je puno ipak pomoglo, evo kažu mi treneri, u sportu, da to ide na bolje?
"Da, ide bolje, osvaja se i radi se 3 puta tjedno.“
I nema predaje?
"Nema.“
Što reći - nego svaka čast svima, od prvog do posljednjeg. Ostanite veseli, uporni i raspjevani, ostanite pravi fajteri. I mi Vama želimo sretne blagdane!
