Nekadašnji vođa navijača Crvene zvezde, Zoran Timić, osnivač je jedne od najzloglasnijih huliganskih grupa na Zvezdinom sjeveru u osamdesetima i devedesetima objavio je autobiografsku knjigu "Mogu li ja s vama razbijati vlak?“, a u njoj otkrio detaljno planove navijača beogradskog kluba kako bi zaustavili hrvatsku košarkašku legendu Dražena Petrovića.
Navijači Zvezde tih su dana bili frustrirani Draženom Petrovićem koji je u to doba nosio dres Cibone. Najbolji hrvatski košarkaš svih vremena bio je svojedobno najbolji europski košarkaš, a kao klinca u dresu Šibenke željeli su ga ponajbolji klubovi u bivšoj Jugi, između ostalih Cibona i beogradski klubovi Zvezda i Partizan.
Detaljno opisao plan napada
Kad je umjesto u Zvezdu otišao u Cibonu, njihovi navijači su se itekako razočarali, a razočaranje se s vremenom pretvorilo u frustraciju njegovim partijama protiv crveno-bijelih, a kasnije i u bijes jer su ga htjeli čak i fizički napasti.
Timić u svojoj knjizi opisuje detaljno plan napada na Dražena:
"Tih godina Cibona je harala europskom košarkom. I Zvezda je bila dobra, ali nismo mogli parirati toj njihovoj generaciji. Teško nam je to padalo i izuzetno frustriralo. Išli smo redovno na košarku i na sva gostovanja u Zagreb, ali smo redovno gubili. U to vrijeme sam često bio u Zagrebu, poznavao sam i dosta Srba koji su živjeli tamo."
"Imali smo bazu u stanu u Medulićevoj ulici. Zima 1985/86. Sjedimo mi tako u tom stanu poslije jedne košarkaške utakmice i iz dosade pričamo što bismo mogli napraviti kako bismo ih konačno skinuli s trona. Jasno je bilo da je osovina njihove momčadi bio Dražen Petrović. Padne nam na pamet da bi bilo dobro malo ga uplašiti ili mu priprijetiti. Na kraju smo se odlučili pratiti ga. U vrijeme kad nismo imali mobitele ni automobile to je bilo prilično teško izvesti..."
Pratili smo ga tri-četiri dana, ali nikad nije bio sam
"Pratili smo ga jedno tri-četiri dana, pješice, taksijem, džogirajući. Pratili smo ga kad bi ujutro krenuo od kuće, na treninzima, navečer kad bi izlazio u kafić… Kroz cijelu situaciju naše ideje su se radikalizirale. Od ideje uplašiti ga došli smo do lakših batina, a na kraju i do ozbiljnog ozljeđivanja (glavu ili koljena), a sve kako ne bi mogao igrati odlučujuće utakmice.
"Zaključili smo da nikad nije bio sam, što je predstavljalo veliki problem i otežavalo priču. Uvijek je s njim bila neka djevojka ili društvo iz kluba. Saznali smo sve detalje njegovog dnevnog kretanja. Razradili smo do detalja i mjesto i način moguće akcije i poslije evakuacije.“
"Koji je bio epilog? Zvezda te godine nije ni ušla u finale doigravanja pa akcija nije imala smisla."
