Nije tako puno prošlo od kad sam zadnji put pisao o Oklahomi. Doduše, bile su nešto drukčije okolnosti. Taman se pojavio ''Playoff P'', ali bio je kratkog vijeka, baš poput cijele momčadi Thundera u prvoj rundi doigravanja protiv Utah Jazza. George je promašio 17 od posljednjih 21 šuteva za tricu, dok je Westbrook ponovno preuzeo ulogu junaka pokušavajući spasiti ekipu od potopa. Ali, samo pokušavajući.

Moram priznati da nikad nisam bio preveliki fan Oklahome i Westbrooka, ali sam ih uvijek respektirao. Još od kada su se oformili kao izrazito talentirana generacija smatrao sam da ako ikad uspiju ispuniti svoj potencijal, da će biti nezaustavljivi. Da će postati dominantna sila koja će diktirati ligom. Uostalom, igrali su finale prije Warriorsa i bili predodređeni za novu veliku momčad NBA-a. No svi znamo kako je to završilo.

Razlog za optimizam

Westbrook je ušao u svoju 11. sezonu, a Oklahoma je nedavno odlučila aktivirati petu godinu ugovora za Billyja Donovana. Čovjek bi pomislio sve po starom i ništa novo. Međutim, Thunder je time poslao poruku da je zadovoljan smjerom u kojem se kreće Donovanova momčad. Iako nije bez grešaka, trenutno je na putu da ostvari najbolju sezonu u post-Durant eri. I to je razlog za optimizam, ako to tako mogu nazvati kad su u pitanju Russ i društvo.

Koliko god Donovan griješio u nekim stvarima, prvenstveno u vođenju Westbrooka, od kada je napustio Floridu ima 61 posto pobjeda, što je treći najbolji postotak među aktivnim trenerima koji imaju više od jedne sezone iskustva. Problem je bio što se od svog starta morao suočiti sa za svakog trenera s koledža nezahvalnom situacijom – rješavanjem odnosa i uloga zvijezda u momčadi.

Nakon što je krenula u sezonu s 0-4, Oklahoma je od tada na omjeru 19-6, a pritom još ni jednu utakmicu nije igrala u kompletnom sastavu, jer je od početka bez ozlijeđenog defenzivnog specijalista Andrea Robersona, dok je Westbrook propustio osam utakmica. No ono što je održalo Thunder i Donovana na životu te pomoglo u odluci da mu se garantira još jedna godina u Oklahomi je obrana.

Donovanova momčad trenutno ima najbolji defenzivni rejting u ligi, a cijelo to vrijeme igra bez najboljeg braniča. Ubacivanjem Jeramija Granta u petorku umjesto Pattersona omogućilo je Oklahomi više preuzimanja u obrani i donijelo veću širinu ruku u obrani na perimetru. George, Ferguson i Grant odlično se nadopunjuju na Westbrookovo djelovanje i time dolaze do presijecanja i krađi lopti.

Tome treba pridodati i nepomični zid u vidu Stevena Adamsa, koji može dobro braniti većinu pick and roll kombinacija. Takvom konfiguracijom igrača i agresivnim obrambenim shemama Donovan je dobio najelitniju obranu na pola terena. Namjerno kažem na pola terena jer njihova tranzicijska obrana nije na istom nivou. Naime, Oklahoma je 13. u zaustavljanju kontranapada.

Elitna obrana i nedostatak šutera

Povratak Robersona trebao bi popraviti i taj segment igre, pa makar ulazio i s klupe. Prisutnost još jednog prvorazrednog obrambenog igrača ne može odmoći. Samo pitanje je treba li Thunderu više obrana, koja je i momentalno fenomenalna, ili ipak napad. On i Ferguson zajedno jedva mogu spojiti dvije trice po utakmici, što je za današnji stil igre premalo. Također, s pozicije beka šutera Oklahoma dobiva 15 poena po utakmici.

Koliko god je Oklahoma kompetitivna obrambeno, toliko zaostaje napadački. Trenutno ima 19. ofenzivni rejting lige, ali tek nešto više od 25 posto njezinih poena (25. u ligi) dolazi od šuta za tri. Ukupno gledajući, Thunder prati trend rasta šutnutih trica po posjedu lopte. Uzima ih oko 30 po utakmici, ali tek je 24. momčad po ubačenim tricama po utakmici (u prosjeku manje od deset) s najgorim postotkom u ligi od 32,3 posto.

To možda ne bi bio toliki problem da ne nedostaje konzistentniji ofenzivni učinak sporednih igrača. No isto tako je i povezano s time, jer klupa Oklahome leži na neprihvatljivom 26. mjestu u poenima (33 po utakmici). Kažem neprihvatljivom za jednu playoff momčad koja ima ambicije i nalazi se u vrhu Zapada.

Donovan i GM Sam Presti su uoči sezone odlučili da žele brži ritam u napadu i poboljšanu obranu. Pritom je napad zamišljen da funkcionira oko igrača s playmakerskim sposobnostima poput Westbrooka, Georgea i Schrödera, koji je njihova ključna ljetna akvizicija. I većim dijelom su u tome uspjeli, Oklahomin pace je trenutno šesti u ligi naspram 18. koji je bio prošle sezone uz top obranu.

Međutim, Oklahoma treba pronaći rješenje za svoje šuterske probleme i eventualno poboljšati momčad oko Georgea, Westbrooka i Adamsa. Pa nije isključivo ni da ide u trade koji bi dodatno osnažio roster. Zašto? Zato što nekoliko indikatora pokazuje da je ovo najbolji Thunder u post-Durant eri.

Najbolji Thunder u post-Durant eri?

Sav onaj rizik koji je Presti preuzeo prilikom tradea za Georgea, ove godine je počeo dolaziti na naplatu. Ovom prilikom više bi mu stajalo ime ''Extraordinary P'', jer na putu je da ostvari najbolju sezonu karijere. George trenutno u prosjeku ima najviše poena, skokova, asistencija, ukradenih i blokada u karijeri bilježeći najmanji broj minuta u zadnje četiri sezone.

S najučinkovitijim Georgeom kojeg smo dosad imali priliku gledati promijenile su se i neke stvari kod Westbrooka. Kao prvo, Oklahoma je pokazala da može pobjeđivati bez njega. A kao drugo, njihova prva zvijezda smanjila je broj dodira s loptom. On je i dalje velik (86,5 po utakmici) te ukupno treći u ligi, ali manji nego što je bio (95,7 i prvi u ligi). Na sve to nadovezao se i najmanji broj šutnutih lopti po utakmici (19,4) od kada je Durant napustio momčad. Čak je malo popravio i selekciju šuta.

Nikad učinkovitiji George i Adams, Westbrook s najmanje lopti u rukama i elitna obrana temelj su na kojem se može izgraditi puno toga. Pa i činjenica da imaju ponajboljeg backup playmakera u ligi, koji je nerijetko završava utakmice s Westbrookom i Georgeom te ima dobar defenzivni rejting. Štoviše, i od nekih osporavana uloga Granta na ''četvorci'' dobila je svoje značenje. On je ove sezone na 37,8 posto u catch-and-shoot tricama, što je značajan iskorak u odnosu na lani kad je bio na 29,4 posto.

Najveći minus je već spomenuta pozicija dvojke, gdje se nitko nije nametnuo kao konzistentna opcija i ne stvara opasnost po protivnika vanjskim šutem. Ukoliko se to pitanje riješi i Thunder dobije dodatnu prijetnju izvana, a zadrže se gore navedeni faktori, moći ćemo razgovarati o poprilično opasnoj nagaznoj mini ili potencijalnom kandidatu za naslov. Dotad su još malo prezeleni za taj iskorak.

Od 2010. godine Oklahoma je samo jednom propustila doigravanje (2015.), ali je svih ovih godina uspjela ispasti iz playoffa svaki put od druge momčadi. U osam doigravanja Thunder je eliminiran od osam različitih ekipa (Lakersi, Dallas, Miami, Memphis, Spursi, Warriorsi i Utah), što znači da nije bio takav problem u određenom matchupu, bio je puno veći problem u njima samima. Uostalom, zato je Durant i otišao.

Zbog toga je jako teško procijeniti koliko daleko mogu ove godine, ali ako išta mogu napraviti onda je to naučiti na vlastitim pogreškama i iskoristiti činjenicu da imaju potencijal biti bolji od viđenog zadnjih sezona. I ukoliko Westbrook bude barem malo zreliji za playoff te nastavi opadajući trend potrošnje lopti, možda konačno ugledamo Oklahomu dostojnu svog potencijala.