Košarka
SPORTOVI
Košarka
Krah naše košarke

Treba nam čudo protiv Grčke, ali je pitanje jesmo li ga uopće zaslužili

Biti navijač hrvatske košarkaške reprezentacije na aktualnom Europskom prvenstvu nije lagan zadatak. Naši su košarkaši potpuno razočarali u prve četiri utakmice na EP-u i sada nam treba pobjeda protiv Grčke da bi eventualno prošli dalje.

gol expired (Foto: DNEVNIK.hr)

Nakon što su nas zamalo u prvom kolu pobijedili Finci, a u drugom to uspjeli napraviti Makedonci bilo je jasno kako ne igramo najbolje. Pobjeda nad Crnom Gorom malo nas je vratila u život, ali novi poraz od Bosne i Hercegovine nas je prizemljio. Doduše, sustav natjecanja je takav da još uvijek imamo šanse za prolazak dalje. Trebamo 'samo' pobijediti nominalno najjaču reprezentaciju u skupini i nadati se da će Makedonci slaviti nad BiH. Ukoliko 'ljiljani' slave i u toj utakmici, a mi pobijedimo Grčku onda će se zatvoriti krug od četiri reprezentacije s omjerom 3-2. Tada predstoji zbrajanje omjera i koš-razlike koja će dati odgovor na pitanje tko prolazi u drugi krug

S igrom koju je Hrvatska pružila u dosadašnjem dijelu natjecanja teško je za očekivati da ćemo uspjeti pobijediti Grčku. U stvari, takva pobjeda bi bila čudo. Činjenica je kako Grčka nije onoliko jaka koliko smo na to navikli prethodnih godina, ali i takvi do sada imaju 3 pobjede i poraz od najvećeg iznenađenja cijelog turnira – Makedonije. Grčka je takva reprezentacija da si mogu priuštiti da protiv Crne Gore malu minutažu ima jedan Bourousis, a i dalje ubilježe uvjerljivu pobjedu.

U stvari, koje to argumente imaju svi oni koji se nadaju našem uspjehu protiv Grčke? Utakmice se mogu izgubiti i to nije nikakva tragedija, ali se dojam ne može promijeniti. Hrvatska jednostavno nema igru da bi napravila bilo kakav uspjeh. Napad nam se svodi na beskonačno ispucavanje trica i bljeskove našeg najboljeg igrača Ante Tomića. Osim te igre preko centra Real Madrida, nismo vidjeli niti jednu drugu organiziranu akciju.

Vranković je početkom priprema razlog otpisivanja Banića i Lončara našao u tome da je igru namjeravao voditi preko Tomića i Baraća. S prvim je to uspjelo, a drugog uopće ne vidimo na terenu. Očigledno je da odnosi u reprezentaciji nisu baš najbolji i da najbolji centar španjolske lige nije po volji našeg izbornika. Je li razlog tome sukob kojeg su Barać i Stipčević imali na treningu u Litvi ili je taj sukob samo posljedica nije trenutno poznato, ali će se prije ili kasnije i to saznati.

Ozljedom Tomasa ostali smo jako 'tanki' na vanjskim pozicijama. Draper igra jako dobro – protiv Crne Gore nam je praktično donio pobjedu ofenzivnim skokom, a protiv BiH je 'ukrao' čak 4 lopte. U te zadnje dvije utakmice imao je ukupno 21 asistenciju te je prvo naše ime na vanjskim pozicijama. Kapetan Popović igra 'kaubojski' kako smo to od njega i navikli, a takva igra ne daje uvijek rezultata. Bogdanović se doima izgubljen u čudnim Vrankovićevim rotacijama, a Simon te pogotovo Stipčević izgledaju nedoraslo ovom rangu natjecanja usprkos tome što Simon ima povremene napadačke bljeskove.

Guranjem Baraća u drugi ili treći plan, smanjila se i rotacija pod košem. Žorić se trudi, ali mogao bi i više, Andrić i Markota bi trebali biti igrači za posebne zadatke, a ne oslonci momčadi, a Rudež ima malu minutažu. Sve u svemu – malo.

Kada se svemu tome doda činjenica da smo loše vođeni s klupe, da nam je izbornik na dva natjecanja uspio pobijediti tek u 4 utakmice, uistinu se postavlja pitanje kako mislimo pobijediti Grčku. A tu je i ono drugo pitanje: Jesmo li mi uopće zaslužili proći dalje s igrom koju pružamo? Definitivno nismo.

Bez obzira na sve što se događalo posljednjih godina bili smo favoriti u svim dosadašnjim utakmicama, a prije početka EP-a pričali smo o plasmanu među najboljih šest reprezentacija. Bilo je i onih koji su sanjali i o medalji. No, očigledno su takvi snovi bili samo – dobra šala.

Nastavi čitati